Nouvelle Vague na Lake Festu: Koncert pun energije, pomalo divalj i lud

Pun energije, pomalo divalj, razuzdan i lud, ali prije svega potpuno živ koncert najavljuje osnivač i producent benda "Nouvelle Vague" Mark Kolin (Marc Collin) u intervjuu za "Vijesti", a u susret nastupu na festivalu Lake Fest u Nikšiću.

Publika može očekivati pravo iznenađenje, poručuje on, a njegova očekivanja su: jezero, priroda, sunce, brda, opuštena atmosfera, publika poput porodice... Definitivno - sve to će biti i nadmašeno na festivalu koji se održava u topolama pokraj jezera Krupac, u gradu N, pod Trebjesom.

Lake Fest 2026. počinje u petak 7. avgusta i traje do nedjelje, 9. Lineup je kompletiran, kamp spreman, a organizatori podsjećaju da se "rock&roll vraća kući, na svoje jezero, pod svoje topole", a kako rokenrol, tako i kamperi, Nikšićani, svi ljubitelji dobre muzike, jer je taj festival od prvog izdanja postao simbol vrhunskog druženja, muzike i provoda. Čuveni francuski bend nastupiće druge festivalske večeri, u subotu 8. avgusta od 22.30 časova.

FOTO: Promo

FOTO: Promo

FOTO: Promo

FOTO: Promo

U ekskluzivnom intervjuu za "Vijesti" Kolin ističe da se raduje koncertu i jednom novom putovanju, novom gradu, ljudima i nastupu u prirodi... On najavljuje nastup u Nikšiću, ali i novi album koji stiže u oktobru, rezimira više od 20 godina rada i postojanja benda, te priča o karakterističnostima zahvaljujući kojima je postao svjetski najpoznatiji i najuticajniji "kaver bend", a čije su obrade nerijetko i popularnije od originalnih pjesama.

Uzmete nešto što već postoji i od toga napravite nešto novo. To je muzika. To je umjetnost. Ništa nije nedodirljivo.

"Dolazak benda Nouvelle Vague na Lake Fest važan je ne samo zbog gostovanja jednog međunarodno prepoznatog benda, već i zbog sve jasnije pozicije našeg festivala na regionalnoj i evropskoj mapi. Kroz prodaju ulaznica se vidi interesovanje publike iz inostranstva, što potvrđuje da ovakva imena na Krupac ne dovode samo domaće posjetioce, već otvaraju festival i Nikšić prema novoj publici", rekli su organizatori "Vijestima" u susret pravom spektaklu.

Mark Kolin se u intervjuu za "Vijesti" prisjeća i premijernog predstavljanja benda u Crnoj Gori prije par godina u Tivtu, a ko god je bio na tom nastupu zna kakva se energija, nastup i muzika mogu očekivati od koncerta koji slijedi na Krupcu. Istovremeno, nesumnjivo je i da će publika i atmosfera na Lake Festu biti potpuno drugačiji - bolji, luđi, jači, srdačniji, glasniji... U Kolinovom intervjuu jasno je da slijedi događaj koji se ne propušta, ali i bend koji se ne sluša već osjeća, upija i pamti!

Kada smo razgovarali uoči Vašeg prvog nastupa u Crnoj Gori, rekli ste da Vas je zemlja iznenadila svojom raznolikošću i da želite da je bolje upoznate. Nakon Tivta, sada dolazite u Nikšić, na Lake Fest. Kakva očekivanja imate od ovog gostovanja, posebno imajući u vidu da je Lake Fest otvoreni rok festival, sasvim drugačijeg ambijenta od koncertnih dvorana u kojima često nastupate?

Da, bio sam veoma iznenađen, jer je Tivat zaista poseban grad, pomalo podsjeća na Monako ili Dubai, na svoj način. To zaista nisam očekivao. Nakon toga sam obišao Kotor i stvarno sam se oduševio, istinski prelijep grad! Ovoga puta očekujem nešto potpuno drugačije i radujem se tome! Radujem se što ću otkriti Lake Fest na koncertu koji slijedi. Uvijek je poseban doživljaj svirati na festivalu na otvorenom, okružen prirodom.

Jezero, ljeto i festivalska atmosfera djeluju kao prirodno okruženje za muziku Nouvelle Vague. Da li takav prostor utiče na energiju benda ili je svaka bina nova priča? Šta biste izdvojili kao posebnost nastupa koji publiku očekuje na Lake Festu?

Naravno, kada ste okruženi prelijepom prirodom to je posebno. Nedavno smo svirali u Albaniji i bilo je nevjerovatno: jezero, priroda, sunce, planine... Očekujem nešto slično i u Nikšiću. Za nas su ovakvi ljetnji festivali pomalo kao odmor, jer nam pružaju priliku da upoznamo novi grad, nova mjesta i nove ljude.

Divno je svirati na otvorenom, osjetiti vjetar i gledati kako pada noć... Atmosfera je potpuno drugačija, kao i publika u odnosu na klubove - opuštenije je, sve više podsjeća na jednu veliku porodicu. Ljudi jedu, piju, druže se... To je sasvim drugačija vrsta koncerta.

Počeli ste sa obradama kultnih pjesama koje su kasnije, upravo u Vašem aranžmanu, postale klasici za generacije i generacije slušalaca i slušateljki. Kako Vi gledate na tu vrstu transponovanja muzičkog nasljeđa?

Teško mi je da govorim o tome, jer ja nisam publika Nouvelle Vague-a, pa ne mogu sebe da posmatram iz te perspektive. Ono što pokušavam jeste da kroz naše albume i obrade prenesem emociju ljudima. Na koncertima vidim koliko ljudi uživaju u pjesmama poput "Shout", "Too Drunk to Fuck", a u posljednje vrijeme i "Should I Stay or Should I Go" ili "Girls on Film".

Jedan novinar je jednom napisao da je Nouvelle Vague najbolji kaver bend na svijetu, ili nešto vrlo slično tome. Iskreno, bio sam vrlo srećan kada sam to pročitao! Kada sam počinjao da se bavim muzikom, nisam očekivao, niti mogao da zamislim da će nove verzije pjesama koje volim, postići ovakav uspjeh. Ali to nije sve što radimo i veoma sam ponosan na ono u šta se Nouvelle Vague razvio.

Vaše interpretacije mnogima su postale gotovo jednako prepoznatljive kao i originali. Djeluje li Vam nekad da mlađa publika prvo otkrije Nouvelle Vague, a tek potom Joy Division, The Cure ili The Clash?

Da, vjerovatno mnogi ljudi pjesme prvi put otkrivaju upravo kroz verzije Nouvelle Vague-a. Razmišljam o našem najvećem hitu, gotovo niko ne zna original. Isto je i s mnogim drugim pjesmama, poput "Dance With Me", mislim da većina ljudi ne poznaje ni njenu originalnu verziju. Jednostavno, kada neku pjesmu prvi put upoznate kroz obradu i zaljubite se upravo u tu verziju, ona (p)ostaje vaša omiljena. To se dogodilo i meni. Kada sam otkrio da je "Tainted Love", koju izvodi bend Soft Cell, zapravo obrada pjesme Glorije Džons iz šezdesetih, poslušao sam original, ali mi je verzija Soft Cella i dalje ostala draža.

Ljudi uglavnom cijelog života nose u sebi onu verziju pjesme u koju su se prvo zaljubili. U tom smislu, Nouvelle Vague je bio neka vrsta posrednika - kako to kažemo na francuskom, neko ko prenosi nešto drugima. Mi ljudima ne otkrivamo samo nove pjesme, već i jednu kulturu, jedno vrijeme i jedan muzički pokret. I na to sam zaista ponosan.

Tokom prethodne dvije decenije i više, kroz bend je prošao veliki broj pjevačica, a svaki glas donio je novu emociju i karakter pjesmama. Koliko upravo ta stalna smjena održava Nouvelle Vague kreativno živim, jednako u studiju i na sceni? Svjedočili smo Alonijinom (Alonya) harizmatičnom nastupu u Tivtu gdje je sve prštalo od energije i strasti, da li i koliko to zavisi od atmsofere i prisutnih?

Da, mislim da je upravo to jedan od ključnih razloga zbog kojih Nouvelle Vague i dalje traje i objavljuje albume poslije više od dvadeset godina. Uvijek nastojim da uključim nove talente. Kao što sam i ranije govorio, na početku je Nouvelle Vague prvenstveno bio koncept, a tek onda bend - ideja da se post-punk pjesme izvedu u bossa nova maniru. Pozvao sam Oliviera Olivijea (Olivier Libaux), Melani (Mélanie Pain), Kamil (Camille), Fibi (Phoebe Killdeer)... Tako je sve počelo... Međutim, već od drugog albuma sam počeo i da pozivam nove ljude kako bi projektu donijeli svježinu i kako se ne bismo stalno vrtjeli oko istoga i u istom krugu.

Kada su koncerti u pitanju, dolazak novih muzičara, a posebno novih pjevačica, od presudnog je značaja. Alonija je zaista izvanredna. Mnogo je donijela bendu i kompletnom projektu, i na albumu i na sceni. Zaista se veoma radujem novom koncertnom programu sa kojim počinjemo u septembru, uoči izlaska novog albuma u oktobru. Na sceni će joj se pridružiti i Nika, nova pjevačica iz Moldavije.

S obzirom na to da radite na novom albumu, da li Vam je i dalje izazov da iznenadite publiku ili se više trudite da prevaziđete sebe? Kako današnje okolnosti utiču na to?

Najveći izazov je ne postati dosadan, odnosno ne raditi stalno jednu te istu stvar iznova i iznova. To nije uvijek lako, ali se i moj način rada promijenio. Danas imamo tehnološke alate zasnovane na vještačkoj inteligenciji, fantastične zvučne biblioteke iliti zvučne banke (sound banks)... Tako, ako poželim harmoniku u aranžmanu, mogu najprije da isprobam kako zvuči prije nego što potražim muzičara koji će je odsvirati.

Snimanje novog albuma "A Date With Depeche Mode" u Riju, zajedno sa brazilskim muzičarem, bilo je potpuno novo iskustvo za mene i donijelo je mnogo kreativne energije cijelom projektu.

Postoji li možda neka pjesma koju toliko volite da se ne biste usudili da je obradite? Ili, šta neku pjesmu čini nedodirljivom?

Što se tiče "nedodirljivih" pjesama, iskreno, ne postoji nijedna za koju tako mislim. Za mene ništa nije sveto. Govorimo o muzici i pjesmama, a muzika pripada vremenu. Uzmete nešto što već postoji i od toga napravite nešto novo. To je muzika. To je umjetnost. Ništa nije nedodirljivo.

Poslije više od dvije decenije, miliona slušanja i nastupa širom svijeta, šta za Vas danas predstavlja koncert, a šta publika dobija?

Uvijek polazimo od istog principa - koncert gradimo kao putovanje. Prva pjesma poziva publiku u naš svijet. Volim da koncert otvorim rečenicama iz jednog filma koji obožavam i koji, po mom mišljenju, savršeno nosi duh Nouvelle Vague-a. Zatim, gradimo koncert kroz energiju, emocije i iznenađenja. Za većinu ljudi koji nas prvi put gledaju uživo to bude veliko iznenađenje! Svi očekuju nešto džezerski, smireno i elegantno, sa muzičarima koji sjede i jednostavno sviraju pjesme... Umjesto toga, ljudi dobiju potpuno drugačiji koncert - pun energije, pomalo divalj, ponekad i lud, ali prije svega potpuno živ! Mi nikada ne nastupamo uz kompjutere ili matrice. Sve što publika čuje izvodi se uživo i upravo je to ono što naše koncerte čini posebnim.

Prošli put ste rekli da želite bolje da upoznate Crnu Goru. Hoćete li ovoga puta imati priliku da provedete neko vrijeme u Nikšiću ili obiđete još neka mjesta?

Ostaću u Nikšiću i jedan dan nakon nastupa na festivalu, pa se nadam da ću imati vremena da obiđem Nikšić i njegovu okolinu, iako vjerovatno neću uspjeti da vidim baš sve. Za to će biti prilike naredne godine.

Uvijek će postojati iskreni ljubitelji muzike i umjetnosti

Šta biste rekli da je danas najveći izazov bavljenja muzikom? Je li to kreativnost, stvaralaštvo i produkcija, odnos s publikom, koncerti ili ekonomska održivost?

Moramo razlikovati prave muzičare od ljudi koji u muzici vide isključivo način da zarade novac. To su dvije potpuno različite stvari. Za istinske muzičare je danas najveći izazov ogromna konkurencija. Svakog dana na streaming platformama objave se milioni novih pjesama, a polovina njih nastala je uz pomoć vještačke inteligencije. To jeste veliki problem, ali vjerujem da će upravo zbog toga muzičari postati kreativniji, hrabriji i ličniji, umjesto da pokušavaju da kopiraju nešto što već postoji misleći da mogu to da naprave bolje.

Uvijek će postojati ljudi kojima muzika nije umjetnost i ne zanima ih kao takva, već im je samo bitan neki zvuk, melodija ili ritam. Njima nije važno ko stoji iza pjesme i to je sasvim u redu. Oni mogu slušati komercijalni radio ili muziku kao pozadinu.

Ali, isto tako će uvijek postojati i oni koji iskreno vole muziku i žele da upoznaju umjetnika koji stoji iza nje. Danas za to imamo nevjerovatne alate, poput društvenih mreža. Koncerti uživo postaju sve važniji. Ljudi su spremni da plate mnogo kako bi vidjeli svoje omiljene izvođače, a koncerti su rasprodati. Naravno, problem je što svi žele da gledaju isti mali broj najvećih zvijezda, pa morate dostići određeni nivo da biste došli do takve publike.

Ipak, vjerujem da će sve više ljudi odlaziti i u male klubove u svom gradu i otkrivati nove izvođače uživo. To je prirodna evolucija i drago mi je što sam njen dio.

Od ogromnog uspjeha, kroz različite faze, do danas - avantura se nastavlja

Koji je glavni pokretač i inspiracija u Vašem radu od samih početaka, pa do danas i kako se to mijenjalo kroz vrijeme?

Naš bend i projekat je tokom godina evoluirao i prošao kroz mnogo različitih faza. Prve godine su bile nevjerovatne. Uspjeh je došao iznenada i praktično nismo ni bili spremni na to. I prije Nouvelle Vague-a objavio sam nekoliko albuma, imao sam otprilike 32 ili 34 godine kada je sve to zaista eksplodiralo, tako da više nisam bio toliko mlad.

Odjednom sam se sa Olivijeom i svim pjevačicama, a svi smo ujedno bili i prijatelji, našao usred ogromnog uspjeha i pažnje: intervjui bez prestanka, koncerti svuda, privatni nastupi..., bilo je potpuno ludo! Kada danas pogledam raspored turneja između 2005. i 2008. godine, ni sam ne razumijem kako smo sve to izdržali.

Kasnije smo osjetili da se taj prvi zamah stišao, pa smo odlučili da se ponovo angažujemo i osmislimo nešto novo. Snimili smo album sa originalnim izvođačima pjesama koje smo ranije obrađivali. To je bilo predivno iskustvo jer smo upoznali svoje muzičke heroje. Zatim smo objavili album na francuskom jeziku. Poslije toga smo se više posvetili posebnim scenskim projektima. Na primjer, sarađivali smo sa francuskim dizajnerom Žan-Šarlom de Kastelbajaom (Jean-Charles de Castelbajac) i neko vrijeme nismo objavljivali novi album. Obilježili smo 15 godina postojanja, a onda je Olivije preminuo... Tada sam zaista pomislio da je možda vrijeme da se sva ta priča završi.

No, približavala se 20. godišnjica našeg prvog albuma i činilo nam se da ipak moramo da uradimo nešto tim povodom, makar još jednu turneju. Neko je predložio da snimimo novi album! Tada sam ponovo pronašao inspiraciju, a susret sa Alonijom bio je važan dio toga. Odlučio sam da novi projekat posvetim jednom bendu - u ovom prvom poglavlju to je Depeche Mode. Album "A Date With Depeche Mode" izlazi krajem oktobra i veoma sam zadovoljan njime.

Avantura se nastavlja. Vidjećemo kuda će nas odvesti dalje...

( Jelena Kontić )