Nadzor produžen bez prave procjene: Ustavni sud opet utvrdio da je Radu Miloševiću povrijeđeno pravo na slobodu kretanja
Podaci sa Skaj komunikacije iz tog slučaja dostavljeni iz Francuske još u martu 2025. godine, ali optužnice još nema
Bivšem direktoru Uprave prihoda i carina Radu Miloševiću povrijeđeno je pravo na slobodu kretanja jer su mu mjere nadzora duže vrijeme produžavane bez suštinske procjene o tome da li su i dalje neophodne i srazmjerne cilju nesmetanog vođenja krivičnog postupka, utvrdio je Ustavni sud.
Iz te institucije saopštili su da je to četvrti put da Ustavni sud, odlučujući o mjerama nadzora određenim Miloševiću, utvrđuje povredu njegovog prava na slobodu kretanja.
Protiv Miloševića se od kraja 2022. godine vodi istraga zbog osnovane sumnje da je izvršio krivično djelo stvaranja kriminalne organizacije.
On je od 21. decembra 2022. do 21. juna 2023. godine proveo šest mjeseci u pritvoru, nakon čega je pušten na slobodu jer optužnica nije podignuta u roku propisanom Ustavom.
Nakon izlaska iz pritvora određene su mu dvije mjere nadzora - obaveza da se jednom mjesečno javlja Upravi policije i privremeno oduzimanje pasoša i službenog pasoša. Te mjere su kasnije više puta produžavane.
Mjere su određene radi obezbjeđivanja njegovog prisustva i nesmetanog vođenja krivičnog postupka, a prema spisima kojima je raspolagao Ustavni sud, posljednji put su produžene 18. februara 2025. godine.
Specijalno državno tužilaštvo obavijestilo je Ustavni sud 25. marta 2025. da optužnica u tom predmetu još nije podignuta.
Kao razlog je navedeno to što je jedan od dokaza potrebnih za donošenje odluke - komunikacija ostvarena putem aplikacije SKY ECC - zatražen od nadležnog pravosudnog organa Francuske i dostavljen preko EUROJUST-a 17. marta 2025. godine, ali u tom trenutku još nije bio proslijeđen Tužilaštvu preko Ministarstva pravde.
Iz Ustavnog suda kazali su da su mjere nadzora imale osnov u zakonu i da su bile usmjerene ka legitimnom cilju obezbjeđivanja dostupnosti Miloševića nadležnim organima i nesmetanom vođenju krivičnog postupka.
Međutim, konstatovali su da Viši sud nije sproveo potpunu i suštinsku procjenu o tome da li su dalje trajanje i istovremena primjena obje mjere bili neophodni i srazmjerni tom cilju.
Ustavni sud ukazao je na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj odluka o određivanju ili produžavanju mjera kojima se ograničava sloboda kretanja mora biti zasnovana na temeljnoj procjeni svih okolnosti konkretnog slučaja.
Sudovi su, kako je navedeno, dužni da cijene ponašanje okrivljenog i stvarni rizik od bjekstva, težinu krivičnog djela, složenost i napredovanje postupka, revnost nadležnih organa, kao i lične, porodične, profesionalne i finansijske okolnosti okrivljenog.
Moraju se razmotriti i mogućnost da se svrha krivičnog postupka ostvari primjenom blaže mjere.
Prema praksi Evropskog suda, automatsko i blanketno produžavanje mjera, bez stvarnog preispitivanja njihove opravdanosti i srazmjernosti, kao i bez osvrta na individualne okolnosti osobe na koju se odnose, nije u skladu sa pravom na slobodu kretanja, saopštili su iz Ustavnog suda.
U konkretnom predmetu, sudovi su kao razloge za produžavanje mjera navodili težinu krivičnog djela, visinu zaprijećene kazne, sumnju da je Milošević bio organizator kriminalne organizacije i ocjenu da nema dovoljno čvrste veze sa Crnom Gorom.
Međutim, nijesu uzeli u obzir da je Milošević iz istih razloga prethodno proveo šest mjeseci u pritvoru, nakon čega su mu mjere nadzora kontinuirano produžavane. Nijesu ispitali ni da li je istraga napredovala dinamikom koja je mogla opravdati trajanje i intenzitet tih ograničenja.
Iz Ustavnog suda naveli su da su tokom istrage sprovedene određene radnje, uključujući pretrese, oduzimanje i vještačenje digitalnih uređaja, ali da iz spisa ne proizilazi da su sudovi cijenili da li je postupak napredovao dovoljno brzo da opravda kontinuirano produžavanje mjera, posebno imajući u vidu da optužnica nije bila podignuta.
Viši sud nije razmatrao ni to da li su nadležni organi postupali revnosno i ažurno iako je napredovanje postupka jedan od elemenata koji se, prema standardima Evropskog suda, mora uzeti u obzir prilikom odlučivanja o daljem ograničavanju slobode kretanja.
Ustavni sud utvrdio je i da su razlozi za određivanje i produžavanje mjera ostajali potpuno isti.
Ponavljanje, odnosno prepisivanje istih razloga, predstavljalo je samo formalno, a ne stvarno preispitivanje potrebe za daljim trajanjem mjera nadzora, konstatovali su iz te institucije.
Kako su objasnili, nepromijenjene okolnosti na koje se sud pozivao ne mogu predstavljati osnov koji nikada neće prestati niti će biti ponovo stvarno preispitan, jer bi takvo pravno stanovište omogućilo da se mjere nadzora produžavaju unedogled, bez obzira na trajanje krivičnog postupka.
Ustavni sud naglasio je da sama težina krivičnog djela i visina moguće kazne nijesu dovoljne da opasnost od bjekstva učine stvarnom.
Takav rizik, kako su naveli, ne može biti zasnovan na opštoj pretpostavci, već mora proizilaziti iz konkretnih i aktuelnih okolnosti pojedinačnog slučaja.
Obje mjere su prevelik teret?
Viši sud se nije bavio ni pitanjem zbog čega je bilo neophodno istovremeno primijeniti obje mjere nadzora, da li su predstavljale pretjeran teret za Miloševića, niti da li se isti cilj mogao ostvariti primjenom samo jedne mjere.
Ustavni sud zato je zaključio da mjere nijesu produžavane na osnovu valjanog i suštinskog preispitivanja, da nije izvršena potrebna procjena njihove srazmjernosti i da nije uspostavljena pravična ravnoteža između interesa vođenja krivičnog postupka i Miloševićevog prava na slobodu kretanja.
Nepromijenjene okolnosti na koje se sud pozivao ne mogu predstavljati osnov koji nikada neće prestati niti će biti ponovo stvarno preispitan, jer bi takvo pravno stanovište omogućilo da se mjere nadzora produžavaju unedogled”...
( Danilo Mihajlović )