Klima radi, ali vazduha skoro nema: Mali filter koji vozači često zaborave
Ni novi filter neće uvijek ukloniti miris. Ako se vlaga i mikroorganizmi zadržavaju na isparivaču, može biti potrebno stručno čišćenje i dezinfekcija ventilacionog sistema. Sladunjav miris, masan film na staklu ili vlažan tepih mogu upućivati i na curenje rashladne tečnosti ili odvoda kondenzata, što traži pregled mehaničara
Kada klima-uređaj u automobilu oslabi usred avgustovske vrućine, mnogi vozači odmah pomisle da je nestao rashladni gas ili stradao kompresor. Ipak, ako ventilator radi, a iz otvora dolazi malo vazduha, osjeća se ustajao miris ili se stakla sporije odmagljuju, uzrok može biti mnogo jednostavniji: zapušen kabinski, odnosno polenski filter.
Taj filter stoji u sistemu ventilacije i zadržava prašinu, polen, čestice i dio drugih nečistoća prije nego što vazduh uđe u kabinu. U zavisnosti od modela, može se nalaziti iza pretinca ispred suvozača, ispod komandne table ili pri dnu vjetrobranskog stakla. Kada se napuni prljavštinom, ventilator teže gura vazduh, pa klima djeluje slabije iako rashladni krug možda radi ispravno.
Najčešći znaci su smanjen ili neujednačen protok, neprijatan miris iz ventilacionih otvora, bučniji rad ventilatora i sporo odmagljivanje. Filter sa aktivnim ugljem može pomoći i u smanjenju mirisa i dijela gasovitih zagađivača, ali ni on ne traje vječno. Vožnja po prašnjavim putevima, česte gradske gužve i sezona polena mogu skratiti interval zamjene.
RAC kao okvir navodi do oko 24.000 kilometara, ili najmanje jednom u 18 mjeseci, ali servisni priručnik konkretnog automobila ima prednost. Kod nas, gdje prašina, visoke temperature i vožnja uz obalu ili gradilišta nijesu rijetkost, pregled može biti potreban i ranije. Zamjena je na nekim modelima jednostavna, dok drugi zahtijevaju skidanje obloga, pa ne treba siliti plastične kopče.
Važno je razlikovati filter od drugih kvarova. Ako protok vazduha ostaje snažan, ali vazduh nije hladan, problem može biti nedovoljna količina rashladnog gasa, curenje, ventilator kondenzatora, senzor ili kompresor. Dopunjavanje gasa ne bi trebalo raditi naslijepo: ozbiljan servis prvo provjerava pritisak i nepropusnost sistema, jer gas ne "nestaje" bez razloga. Servis klime takođe obično nije dio standardnog malog servisa, pa to treba posebno pitati.
Ni novi filter neće uvijek ukloniti miris. Ako se vlaga i mikroorganizmi zadržavaju na isparivaču, može biti potrebno stručno čišćenje i dezinfekcija ventilacionog sistema. Sladunjav miris, masan film na staklu ili vlažan tepih mogu upućivati i na curenje rashladne tečnosti ili odvoda kondenzata, što traži pregled mehaničara.
Prije nego što vozač plati veći zahvat, vrijedi tražiti jasan odgovor na četiri pitanja: kakav je protok vazduha, kada je filter posljednji put mijenjan, da li je sistem testiran na curenje i šta tačno ulazi u ponuđenu uslugu. Ponekad je rješenje za "slabu klimu" mali potrošni dio, ali dobra dijagnostika je ono što odvaja jeftinu popravku od nepotrebnog troška.
Članak pripremljen uz podršku AI alata.
( Vijesti online )