"Ako ne uzvratimo tehnofašistima, nećemo imati budućnost"

U aprilu je Gilu Duranu trajno zabranjen pristup društvenoj mreži Iks, čiji je vlasnik Ilon Mask, zbog objave od svega dvije riječi. Duran je odgovarao na objavu tehnološke kompanije Palantir, koja je predstavila svoj manifest u 22 tačke pod nazivom “Tehnološki manifest”. U njemu se veličaju američka “tvrda moć”, zapadna kultura i oružje zasnovano na vještačkoj inteligenciji, osuđuje politika inkluzivnosti i zagovara obavezno služenje nacionalne službe. Duranov odgovor glasio je: “TLDR: fašizam.” (Skraćenica TLDR potiče od engleskog izraza too long, didn’t read – “predugačko, nisam pročitao”.)

Kako ističe Duran tokom video-razgovora, javljajući se iz San Franciska, nije prekršio nijedno pisano pravilo mreže Iks, što, kako kaže, dovodi u pitanje Maskov navodni “apsolutizam slobode govora”. Pretpostavlja da je zabrana možda povezana sa njegovom prethodnom objavom, u kojoj je prikazao naslovnicu svoje nove knjige “Štreberski Rajh: fašizam Silicijumske doline i rat protiv demokratije”.

Osnovna teza knjige jeste da velike tehnološke kompanije više nisu saveznik društva, jer su njihovi milijarderski vlasnici preuzeli ekonomsku i političku moć i usmjeravaju sudbinu planete prema sopstvenim, neobičnim i apokaliptičnim vizijama.

Duran tvrdi da upotreba izraza “fašizam” nije pretjerivanje. Proučio je više definicija tog pojma, uključujući one koje su ponudili Umberto Eko, Robert Pakston i Džejson Stenli, i zaključio da pokret “Učinimo Ameriku ponovo velikom” (MAGA), koji predvodi Donald Tramp, ispunjava sva obilježja fašizma.

“To je kult zasnovan na osjećaju ogorčenosti, koji nastoji da ukloni svoje neprijatelje tako što ih demonizuje apsurdnom i nadrealnom propagandom. Ta propaganda iskorišćava strahove ljudi u vezi sa javnim redom i mirom, kao i pitanjima roda i seksualnosti, kako bi osvojila vlast i uspostavila trajnu hijerarhiju koju fašisti smatraju moralnim poretkom svijeta i univerzuma. Uz to, prisutan je i snažan nacionalistički i militaristički ton”, objasnio je Duran.

Iz toga, kaže Duran, proizlazi da je i Silicijumska dolina “fašistička, jer se u potpunosti svrstala uz fašistički pokret. To je njihovo sredstvo za osvajanje moći”.

Malo ko bi mogao osporiti tu povezanost nakon što su se čelnici kompanija Meta, Gugl, Epl, Amazon i OpenAI postrojili iza Donalda Trampa na njegovoj drugoj predsjedničkoj inauguraciji. Tome treba dodati i sada već ugašeno Maskovo “Odjeljenje za vladinu efikasnost” (DOGE), kojem je bilo omogućeno da sprovodi masovna otpuštanja zaposlenih u saveznoj administraciji, kao i Palantirovu tehnologiju nadzora zasnovanu na vještačkoj inteligenciji, koja je korišćena za sprovođenje deportacija u okviru američke Službe za imigraciju i carine.

Prema Duranovim riječima, riječ je o odnosu od kojeg obje strane imaju korist: tehnološki milijarderi pomogli su Trampu i njegovoj porodici da postanu milijarderi zahvaljujući ulaganjima u kriptovalute, a zauzvrat su dobili unosne državne ugovore, kao i slobodu od regulatornog nadzora i strožih pravila.

Osim toga, Duran smatra da je “Silicijumska dolina postala fašistička zato što je prihvatila ekstremnu ideologiju tehnološke nadmoći”.

Dok MAGA pokret obećava povratak u mitsku slavnu prošlost, “tehnofašisti”, kako ih naziva Duran, nude viziju mitske slavne budućnosti.

“Bićemo među zvijezdama. Bićemo u svemiru. A sve što treba da uradimo jeste da uklonimo svakoga ko nam stoji na putu dok ubrzavamo razvoj tehnologije ka toj brzoj, nasilnoj, gotovo božanskoj transcendenciji, koju ćemo ostvariti ako samo potrošimo dovoljno energije i dovoljno računarske snage da ostvarimo sopstveni ciklus tehnološkog procvata”, kaže Duran.

Sve to može zvučati gotovo kao teorija zavjere, ali Duran ističe da za svoje tvrdnje ima mnogo dokaza. Kao primjere navodi Maskov gest koji su mnogi protumačili kao nacistički pozdrav, kao i njegovu izjavu da je empatija “temeljna slabost zapadne civilizacije”. Podsjeća i da je osnivač Palantira Piter Til još 2009. godine napisao da “više ne vjeruje da su sloboda i demokratija međusobno spojive”, kao i da je održao seriju predavanja u kojima je sugerisao da bi Greta Tunberg mogla biti antihrist.

Duran pominje i Marka Andresena, izvršnog direktora investicione kompanije Andresen Horovic, koji je u svom “Manifestu tehno-optimista” parafrazirao Filipa Tomaza Marinetija, jednog od autora Musolinijevog “Fašističkog manifesta”, napisavši: “Tehnologija mora predstavljati nasilni napad na sile nepoznatog kako bi ih primorala da se pokore čovjeku.”

Duran, novinar i bivši politički savjetnik, u knjizi veoma detaljno prikazuje veze između svih tih ljudi, a kako primjećuje, riječ je isključivo o muškarcima, kao i porijeklo njihovih često neobičnih uvjerenja, od kojih mnoga polaze od pretpostavke da su svi koji ne pripadaju njihovom krugu ili se protive njihovim ciljevima lako zamjenjivi i nevažni.

Objašnjenje svih njihovih međusobno isprepletenih ideologija zahtijevalo bi mnogo vremena, ali, ukratko, riječ je o uvjerenju da su važnije milijarde ili čak bilioni ljudi koji će tek biti rođeni u budućnosti.

“A jedini način da se oni rode jeste da ova mala grupa bijelih tehnoloških moćnika i milijardera donese ispravne odluke kako bi čovječanstvo, uz pomoć vještačke inteligencije i tehnologije, postalo transhumano i višeplanetarno. Kada postanu milijarderi, mnogi od njih počnu da vjeruju da su superiorniji od svih ostalih. Zbog toga su posebno skloni ovakvom načinu razmišljanja”, uvjerava Duran.

On (50) je gotovo potpuna suprotnost ljudima o kojima piše. Sin je meksičkih imigranata iz radničke klase u Kaliforniji i prvi član svoje porodice koji je završio fakultet. Odrastao je u skromnim materijalnim uslovima.

“To me je očvrsnulo i usadilo mi nepokolebljivu odanost običnim ljudima, nasuprot mnogim bogatim i moćnim ljudima sa kojima sam tokom života provodio mnogo vremena”, priča on.

“Suvereni pojedinac” i san o postdemokratskom svijetu

Duran u svojoj knjizi porijeklo ovog pokreta pronalazi u dva ključna izvora.

Prvi je knjiga “Suvereni pojedinac”, koju su 1997. godine napisali američki investitor Džejms Dejl Dejvidson i Vilijam Ris-Mog, nekadašnji glavni urednik lista Tajms i ugledni BBC-jev komentator, ujedno i otac Džejkoba Ris-Moga.

Autori su u toj knjizi predvidjeli da će digitalni alati, poput interneta i kriptovaluta, otvoriti put ka privatizovanoj, korporativnoj, neregulisanoj i postdemokratskoj budućnosti, u kojoj će vladati bogati, moćni i praktično nikome odgovorni pojedinci.

Dvije decenije kasnije iz tih ideja razvijen je koncept takozvanih “država mreža”, digitalnih zajednica koje bi bile izvan nadležnosti nacionalnih država, koji je popularizovao Baladži Srinivasan, nekadašnji partner u investicionoj kompaniji Andresen Horovic.

Drugi izvor je Kertis Jarvin, bivši programer i samouki politički filozof sklon upotrebi psihodeličnih droga, kojeg često nazivaju kumom pokreta poznatog kao “mračno prosvjetiteljstvo”.

U blogovima koje je anonimno objavljivao krajem prve decenije ovog vijeka, Jarvin je izložio pogled prema kojem je liberalna demokratija doživjela neuspjeh jer nije uspjela da obezbijedi društveni napredak. Kao jedan od razloga naveo je to što su institucije, poput obrazovanja i medija, dospjele pod kontrolu onoga što je nazivao “katedralom”.

Kao rješenje predlagao je masovno otpuštanje državnih službenika, osmislio je čak i skraćenicu RAGE (Retire All Government Employees - “penzionisati sve državne službenike”), i postavljanje “nacionalnog izvršnog direktora”, odnosno, kako je sam rekao, diktatora.

Jarvin je razmatrao “humaniju alternativu genocidu” za postupanje prema građanima koje je smatrao neproduktivnim, zbog čega je kasnije morao da odbacuje optužbe da zagovara bjelačku nadmoć ili rasističke ideologije.

Duran smatra da se, kada se zagrebe ispod površine, vidi da Jarvinove ideje imaju mnogo zajedničkog sa nacističkom ideologijom, samo su prilagođene savremenoj desničarskoj ideologiji internet doba.

Oba ova izvora vjerovatno bi ostala gotovo nepoznata da nije bilo Pitera Tila, čovjeka koji se nalazi u središtu političkog zaokreta Silicijumske doline udesno.

Til je stekao ogromno bogatstvo ulažući u brojne tehnološke kompanije u ranoj fazi razvoja: najprije u PejPal, a zatim u Fejsbuk, Spotifaj, Linkdin, Palantir, OpenAI i mnoge druge.

On je bio prvi istaknuti predstavnik tehnološkog sektora koji je javno podržao Donalda Trampa, još u julu 2016. godine, a zatim je ubijedio i druge da učine isto. Među njima je bio i Mark Andresen, koji je izjavio da je mjesec dana nakon Trampove pobjede na izborima 2024. godine polovinu svog vremena provodio u Mar-a-Lagu.

Tilu se knjiga “Suvereni pojedinac” toliko dopala da je napisao novi predgovor za njeno izdanje iz 2020. godine.

Eksperimenti sa privatnim državama

Istovremeno je preduzimao i konkretne korake ka stvaranju sopstvene “države mreže”. Najprije je podržao neuspjeli projekat takozvanog “nastanjivanja mora”, koji je predviđao osnivanje plutajućih država u međunarodnim vodama, a zatim projekat Prospera, posebne ekonomske zone na jednom ostrvu u Hondurasu.

Prospera je osnovana 2017. godine uz odobrenje honduraške vlade, a prema navodima medija finansirali su je i Baladži Srinivasan, Mark Andresen i Sem Altman iz OpenAI-ja. Projekat nastoji da privuče tehnološke startap kompanije nudeći im labaviju regulativu, niske poreze i privredu naklonjenu kriptovalutama, što je posebno privlačno istraživačima koji se bave produženjem ljudskog životnog vijeka.

Slični projekti pojavili su se i na drugim mjestima. Predsjednik Salvadora Najib Bukele 2021. godine pozdravio je ideju osnivanja “Bitkoin grada”. Dvije godine kasnije Tramp je najavio plan da na državnom zemljištu širom Sjedinjenih Američkih Država izgradi deset “Gradova slobode”, uz učešće predstavnika Prospera projekta. Godine 2024. Srinivasan je u saveznoj državi Džohor u Maleziji osnovao “Školu mreže”.

Til je u međuvremenu sve više prihvatao Jarvinove teorije prema kojima postojeći politički poredak sprečava društveni napredak.

U eseju iz 2009. godine, u kojem je tvrdio da sloboda i demokratija nisu međusobno spojive, Til je napisao i da su “ogroman porast broja korisnika socijalne pomoći i proširenje biračkog prava na žene” učinili kapitalističku demokratiju neodrživom. Takav stav nije mu donio mnogo pristalica u širim političkim krugovima.

Jarvin je, međutim, podržao Tila, nakon čega su njih dvojica postali bliski saradnici i saveznici.

“Dok je ‘Suvereni pojedinac’ postavio temelje političke vizije milijardera, Jarvin je izradio plan kako da se ta vizija sprovede u djelo”, zaključio je Duran.

Piter Til imao je ključnu ulogu u prenošenju ovih ideja, i ljudi koji ih zastupaju, u američku vladu, naročito kada je riječ o Džej Di Vensu, za kojeg Duran kaže da je “gotovo u potpunosti proizvod Pitera Tila”.

Upravo je Til omogućio Vensu da započne karijeru investitora rizičnog kapitala, zaposlivši ga u svojoj kompaniji Mitril kapital, a zatim je uložio novac u njegov fond Narija kapital. (Nazivi preuzeti iz Tolkinovih djela česta su pojava među ovim krugom ljudi)

Til je podržao i Vensov ulazak u politiku. Tako je Vens od čovjeka koji je Donalda Trampa nazivao “američkim Hitlerom” postao njegov pristalica i neko ko širi Jarvinove ideje.

“Kada bih Trampu mogao da dam samo jedan savjet, rekao bih mu da otpusti svakog državnog službenika srednjeg ranga i svakog zaposlenog u državnoj administraciji, a da ih zamijeni našim ljudima”, rekao je Vens u razgovoru sa podkasterom Džekom Marfijem 2021. godine.

Duran kaže da je godinama posmatrao kako Silicijumska dolina preuzima sve veći politički uticaj i da je o tome počeo da piše još 2024. godine.

“Mislio sam da će to postati ozbiljan problem tek za pet do deset godina, ali kada je Džej Di Vens postao Trampov kandidat za potpredsjednika, sve je odjednom postalo mnogo hitnije”, kaže on.

Danas mu se, dodaje, čini da je možda već kasno.

“Kraljevi subvencija” protiv sistema koji ih je stvorio

Agencija Blumberg objavila je 2025. godine da je najmanje šesnaest ljudi povezanih sa Tilom i njegovim kompanijama zauzimalo važne položaje u Trampovoj administraciji. Među njima je i Dejvid Saks, koji danas obavlja funkciju posebnog savjetnika za vještačku inteligenciju i kriptovalute.

Maskovo Odjeljenje za vladinu efikasnost (DOGE) sprovelo je radikalne rezove u državnoj upravi, regulacija kriptovaluta i vještačke inteligencije gotovo je nestala, Trampova porodica postala je milijarderska, a tehnološki oligarsi postali su najveći donatori Republikanske stranke.

Istovremeno, upravo su oni postali neki od najvećih korisnika državnog sistema koji su nekada željeli da razgrade.

Palantir ima državne ugovore sa američkom vladom vrijedne oko 13,7 milijardi dolara, dok je vrijednost njegovih akcija prošle godine porasla za više od 90 odsto za samo šest mjeseci.

Mark Andresen ulaže u desetine kompanija iz odbrambene industrije koje dobijaju unosne državne ugovore, a nedavno je postao i član savjetodavnog odbora Pentagona.

Prošle sedmice Maskova kompanija Spejs Iks dobila je ugovor vrijedan 1,6 milijardi dolara za isporuku raketa svemirskim snagama Sjedinjenih Američkih Država. Istoga dana Mask je obećao da će republikancima donirati najmanje 100 miliona dolara za izbore za Kongres koji će biti održani u novembru.

“Ovo je ozbiljno upozorenje na opasnosti privatizacije”, kaže Duran.

“Država je stvorila ove ljude, naročito Ilona Maska. A sada ti kraljevi socijalnih subvencija žele da uklone ljestvice kojima su se sami popeli i unište sistem koji ih je stvorio. To predstavlja ogroman neuspjeh američkih obavještajnih službi, koje nisu prepoznale prijetnju koja se razvijala iznutra”, dodao je on.

Duran, koji je radio kao savjetnik za komunikacije Kamale Haris dok je bila državna tužiteljka Kalifornije, kao i za pokojnu demokratsku senatorku Dajen Fajnstajn, smatra da odgovornost za sadašnje stanje podjednako snose i demokrate i republikanci.

“Demokrate su u velikoj mjeri podbacile u suprotstavljanju moći milijardera, jer su jedini ljudi koji su jednako zavisni od novca milijardera u američkoj politici kao republikanci upravo demokrate”, kaže on.

Kao primjer navodi guvernera Kalifornije Gevina Njusoma, kojeg opisuje kao tipičnog “demokratu iz Silicijumske doline”.

“Nećete ga čuti da kritikuje te ljude. On stalno napada samo Trampa i Vensa. Ako već želi da privuče pažnju javnosti, zašto ne govori o čudnoj opsjednutosti Pitera Tila antihristom?”, pita se Duran.

Čak i ako demokrate poslije izbora za Kongres ili predsjedničkih izbora 2028. godine ponovo preuzmu vlast, Duran strahuje da će “tehnofašisti ipak pobijediti, jer ih demokrate neće pozvati na odgovornost”.

Raste otpor tehnološkim oligarsima

Ipak, smatra da postoje i razlozi za umjereni optimizam. Projekat političkog preuzimanja države od strane Silicijumske doline posljednjih mjeseci ne razvija se onako kako su njegovi zagovornici očekivali.

“Države mreže” širom svijeta nailaze na sve veće prepreke.

Nova predsjednica Hondurasa Siomara Kastro ukinula je 2021. godine poseban ekonomski status projekta Prospera. Kompanija je zbog toga tužila vladu Hondurasa i zahtijeva odštetu od 10,8 milijardi dolara.

Prije dvije sedmice vlasti su naložile zatvaranje Srinivasanove “Škole mreže”, iako je on najavio da će je preseliti u Kazahstan.

Ni Trampovi planirani “Gradovi slobode” do danas nisu izgrađeni.

“Srećom, mnogi od tih ljudi zapravo nemaju naročito dobar osjećaj za stvarni život”, kaže Duran.

Po njegovom mišljenju, malo ko zaista želi da živi u bezličnoj državi mreži.

“Zašto biste živjeli u Kazahstanu kada možete biti u San Francisku, svjetskoj prijestonici tehnologije?”, pita on.

S druge strane, upozorava da su tehnološki milijarderi praktično pretvorili Sjedinjene Američke Države u svojevrsnu državu mrežu.

Ipak, smatra da su možda otišli predaleko.

“Oligarsi iz Silicijumske doline trenutno su veoma ranjivi. Ljudi ih više ne vole. Sve više građana protivi se izgradnji centara za obradu podataka i viziji budućnosti zasnovanoj na vještačkoj inteligenciji, za koju mnogi vjeruju da će uništiti radna mjesta, a možda čak i čovječanstvo. Plašite ljude, a kada ih uplašite, oni vas više ne podržavaju. U takvoj situaciji mogao bi da se pojavi političar koji će iskoristiti taj talas nezadovoljstva i ponuditi poruku koja je u skladu sa brigama običnih ljudi, umjesto sa mračnim fantazijama tehnoloških oligarha”, smatra Duran.

Prema njegovom mišljenju, ključno pitanje danas glasi:

“Kako da preokrenemo trenutni zamah u svoju korist i protiv milijardera? Oni imaju plan da pobijede. Uvjereni su da će uspjeti.”

Novinar smatra da bi upravo ovo mogao biti trenutak koji će podstaći širu društvenu mobilizaciju.

“U borbi protiv moći milijardera krije se ključ za rješavanje mnogih naših problema. Svaki trenutak predstavlja priliku da se ljudi probude i počnu da pružaju otpor.”

U suprotnom, upozorava, društvo bi moglo završiti u svijetu u kojem “nećemo imati demokratiju, nećemo imati funkcionalnu ekonomiju, niti ćemo imati budućnost. Ako ni to ne podstakne ljude na djelovanje, onda ćemo zaslužiti ono što će nam se dogoditi.”

preveo: S. STRUGAR

( Gardijan )