Da li srednja klasa Irana klizi u siromaštvo?
Rat je produbio ekonomsku krizu u Iranu, što je pogodilo kućne budžete, ugrozilo poslovanje firmi i pojačalo strah da milioni porodica sa srednjim prihodima klize ka siromaštvu
Za Minu, domaćicu iz Irana, rat se više ne mjeri vazdušnim udarima niti vojnim saopštenjima. Mjeri se onim čega više nema na porodičnoj trpezi.
„Otkako je prošle godine počeo rat, svakim danom smo sve siromašniji“, kaže ona za DW. „Iskreno, ne sjećam se kada sam posljednji put kupila crveno meso. Zamijenili smo ga piletinom, ali je čak i ona postala luksuz. Više ne razmišljamo o štednji. Mislimo samo kako da platimo kiriju i kupimo hranu.“
Međunarodni monetarni fond predviđa da će se iranska ekonomija ove godine smanjiti za 5,4 odsto, dok se očekuje da će inflacija dostići skoro 69 odsto. Svjetska banka je takođe upozorila da sukobi, slabija trgovina i dugotrajna neizvjesnost teško pritiskaju privredu ove zemlje.
Za ekonomistu Ahmada Alavija, istraživača sa sjedištem u Švedskoj, rat nije stvorio ekonomsku krizu u Iranu, ali ju je drastično pogoršao.
„Iran je ušao u sukob sa inflacijom koja je već bila iznad 40 odsto, oslabljenom valutom, hroničnim budžetskim deficitom i višegodišnjim sankcijama“, rekao je on za DW.
„Rat je djelovao kao spoljni šok. Oštećenje infrastrukture, poremećaj trgovine, gašenje interneta i sve veća inflaciona očekivanja ubrzali su pad kupovne moći“, objašnjava Alavi.
Alavi ukazuje na zvanične podatke koji pokazuju da je godišnja inflacija dostigla 66 odsto, dok se međugodišnja inflacija približava nivou od 88 odsto. Cijene hrane rastu još brže. Prema njegovim riječima, hljeb i žitarice su poskupjeli za oko 140 odsto, meso i živina za 135 odsto, mliječni proizvodi za više od 116 odsto, a jestiva ulja za preko 200 odsto.
Za mnoge porodice ove brojke znače manju kupovinu mesa, odlaganje liječenja i odustajanje od bilo kakvih planova za štednju.
Rat gurnuo oko četiri miliona Iranaca u siromaštvo
Ekonomisti kažu da domaćinstva obično prvo smanjuju troškove putovanja i odjeće. Međutim, kako inflacija ne popušta, restrikcije se šire na hranu, zdravstvenu zaštitu i obrazovanje, što stvara sve veći pritisak na porodice sa srednjim prihodima koje su se nekada smatrale finansijski sigurnim.
Alavi ističe da su najviše stradala domaćinstva sa nižim prihodima, ali dodaje da se i srednja klasa suočava sa istim pritiscima.
„Mnogi zaposleni i penzioneri prvi put su pali ispod granice siromaštva jer primanja nisu pratila rast inflacije.“
On procjenjuje da je od eskalacije sukoba između 3,5 i 4,5 miliona Iranaca palo u siromaštvo, čime je ukupan broj ljudi koji žive ispod granice siromaštva premašio 40 miliona.
Privrednici pritisnuti neizvjesnošću
Pritisak osjeća i iranski privatni sektor.
Morteza, iranski trgovac, kaže da su se regionalni trgovinski putevi brzo promijenili nakon što je transport kroz Ormuski moreuz postao znatno teži.
„Kina je brzo reagovala kako bi popunila dio praznine koju su ostavili dobavljači iz Dubaija“, objašnjava on za DW.
„Za razliku od zemalja Persijskog zaliva, Kina može da šalje robu i željeznicom preko Centralne Azije, čime izbjegava mnoge rizike i kašnjenja koji prate pomorski transport.“
On vjeruje da je sve veći značaj ovih kopnenih ruta bio jedan od razloga zašto su SAD ciljale željezničku prugu blizu iranske granice sa Turkmenistanom, iako ta procjena nije mogla biti nezavisno potvrđena.
Uprkos tome, Morteza kaže da ova promjena nije donijela mnogo koristi iranskim trgovcima.
„Pad vrijednosti rijala i skok inflacije spriječili su rast tržišta“, kaže on. „Trgovci žive u stalnoj neizvjesnosti jer se kurs mijenja skoro svakodnevno. Robu koju smo kupovali i prodavali po nižim cijenama sada moramo da nabavljamo po mnogo višim, a i to pod uslovom da kupci uopšte imaju dovoljno novca da je kupe.“
Za Mortezu je neizvjesnost postala najveća prepreka.
„S obzirom na to da tenzije i dalje traju, iskreno ne vidim jasnu budućnost za poslovanje u Iranu.“
Može li vlada da ublaži udarac?
Uprkos višim cijenama nafte na svjetskom tržištu, Alavi kaže da je malo vjerovatno da će Iran imati značajnu korist od toga, jer sankcije, izvozna ograničenja i viši troškovi transporta i dalje ograničavaju njegove prihode od nafte.
On tvrdi da vladine mjere, uključujući subvencije, kontrolu cijena i intervencije na deviznom tržištu, mogu donekle da ublaže trenutni pritisak, ali da vjerovatno neće riješiti suštinske probleme.
„Bez povratka povjerenja, ublažavanja sankcija i rješavanja strukturnih problema, ove politike ostaju samo kratkoročne reakcije, a ne trajna rješenja.“
Cijena neizvjesnosti
Alavi navodi da je sama neizvjesnost postala jedna od najvećih barijera za privredni oporavak.
Prema njegovim riječima, mnoge firme odlažu investicije jer nemaju povjerenja u buduće ekonomske uslove. Istovremeno, domaćinstva postaju sve opreznija kada je riječ o trošenju novca, jer očekuju da će cijene nastaviti da rastu, a da će vrijednost njihovih prihoda dodatno padati.
On ističe da će obnova povjerenja među investitorima, preduzećima i potrošačima vjerovatno trajati mnogo duže nego popravka fizičke štete izazvane ratom.
Ukoliko inflacija ne uspori, kurs se ne stabilizuje i uslovi trgovine ne poboljšaju, Alavi vjeruje da će mnoga domaćinstva ostati pod finansijskim pritiskom, čak i ako se vojne tenzije smire.
Gledajući unaprijed, on očekuje dalji pad životnog standarda ako se trenutni trendovi nastave.
Kaže da će više porodica vjerovatno smanjiti izdatke za proteine, zdravstvenu zaštitu i obrazovanje, dok bi zatvaranje firmi i nezaposlenost mogli nastaviti da rastu.
„Više ne pričamo o budućnosti“, kaže Mina. „Samo se nadamo da ćemo imati dovoljno novca za kiriju sljedećeg mjeseca.“
( Deutsche Welle )