Mjesto susreta mladih muzičara, izvan nacionalnosti, politike i istorije

Omladinski orkestar Zapadnog Balkana (Western Balkan Youth Orchestra - WBYO) nastupiće danas na Pjaci od kina, u okviru Međunarodnog festivala KotorArt gdje će se predstaviti koncertom simboličnog naziva “Be Embraced”. Osnovan 2019. godine na inicijativu dirigenta i pijaniste Desara Sulejmanija, WBYO okuplja mlade muzičare iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Kosova*, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Srbije.

Nastao iz potrebe da se mladim umjetnicima omogući da kroz muziku upoznaju jedni druge i prevaziđu granice koje postoje izvan koncertne scene, orkestar je tokom godina izrastao u prepoznatljiv primjer regionalne saradnje i zajedničkog umjetničkog stvaranja. Ovogodišnji projekat “Be Embraced & Music of Today” obuhvata višenedjeljni program proba, radionica i koncerata u zemljama Zapadnog Balkana i Njemačkoj, sa posebnim fokusom na savremeno stvaralaštvo mladih autora.

Program na KotorArtu povezuje poznata djela evropskog orkestarskog repertoara sa savremenim stvaralaštvom Zapadnog Balkana - od kompozicija Supea, Dike, Eneskua i Respigija do premijere djela “From Shkodra with love” mladog albanskog kompozitora Gertija Druge. Tako se u programu susreću različite muzičke tradicije, poznati repertoar i nova muzika regiona, potvrđujući ambiciju WBYO-a da bude istovremeno prostor susreta, umjetničkog razvoja i stvaranja.

Uoči koncerta razgovarali smo sa Desarom Sulejmanijem, osnivačem, umjetničkim direktorom i šefom dirigentom WBYO-a, o ideji iz koje je orkestar nastao, iskustvu zajedničkog muziciranja mladih iz šest zemalja, razvoju WBYO-a tokom prethodnih godina, značaju koji ovaj projekat danas ima za region, kao i njegovim planovima za budućnost orkestra.

Kroz Omladinski orkestar Zapadnog Balkana do sada su prošle brojne generacije mladih muzičara iz regiona. Šta Vam govori da je ovaj projekat ostvario cilj koji ste imali kada ste ga pokrenuli?

Kada se osvrnem unazad, mislim da je najjači dokaz vrlo jednostavan - ljudi ostaju povezani. Naravno, možemo govoriti o koncertima, turnejama, međunarodnim partnerima i umjetničkom razvoju. Ali za mene se najznačajniji trenuci često dešavaju izvan scene. Muzičari iz različitih krajeva Zapadnog Balkana postaju bliski prijatelji, posjećuju jedni druge, ponovo sarađuju godinama kasnije ili ohrabruju mlađe muzičare da se pridruže WBYO-u. Tada osjećam da je prvobitna ideja zaista uspjela. Kada sam osnovao orkestar, želio sam da stvorim mnogo više od još jednog omladinskog orkestra. Želio sam mjesto na kojem će mladi ljudi prije svega moći da se sretnu kao muzičari - izvan nacionalnosti, politike i teške istorije našeg regiona. Kada zajedno prolazite kroz probe, putovanja, obroke, izazove i nastupe, mnoge nevidljive barijere počinju da nestaju.

Kada danas pogledate WBYO, šta je on postao u odnosu na ideju s kojom ste ga pokrenuli?

Duboko me ispunjava i kada vidim muzičare koji su nam se pridružili veoma mladi kako izrastaju u izuzetne profesionalce i snažne ličnosti. Možda me najviše dotiče to što WBYO više ne pripada samo svojim osnivačima. Ono pripada muzičarima. Oni su stvorili njegov duh, prijateljstva i identitet. Dakle, da, na mnogo načina smo ostvarili svoj cilj. Ali posao nije završen. Sve dok se mladi muzičari kroz WBYO okupljaju i otkrivaju koliko toga zajedničkog imaju, ovaj orkestar ima važan razlog da postoji.

Rad sa orkestrom koji okuplja muzičare iz šest zemalja nosi brojne izazove, ali i posebnu energiju. Šta Vas i danas najviše iznenađuje u susretu sa novim generacijama muzičara?

Apsolutno. Svaka generacija donosi potpuno novu dinamiku i to me i dalje iznenađuje. Najviše me fascinira koliko brzo muzičari iz različitih zemalja, koji govore različitim jezicima i dolaze iz različitih sredina, postaju jedan ansambl. Vrlo često najljepša iznenađenja nisu samo muzička, već i ljudska: prijateljstva se prirodno razvijaju, barijere nestaju, a muzičari stvaraju sopstveni osjećaj zajedništva. Kao dirigent, tu energiju takođe veoma snažno osjećam. Čak i nakon toliko godina, postoje trenuci na probi ili na sceni kada orkestar iznenada dostigne nivo intenziteta i povezanosti koji jednostavno ne možete da isplanirate. Upravo je to jedan od razloga zbog kojih mi je rad sa WBYO i dalje toliko uzbudljiv.

Program ovogodišnje turneje spaja poznata orkestarska djela i premijeru kompozicije mladog autora. Šta Vam je bilo važno da istaknete ovakvim izborom repertoara?

Program u velikoj mjeri odražava ono što WBYO predstavlja: povezivanje tradicije sa sadašnjošću, kao i zajedničkog evropskog muzičkog nasljeđa sa glasovima nove generacije. Kroz djela Supea, Dike, Eneska i Respigija prolazimo kroz veoma različite muzičke svjetove, stilove i nacionalne tradicije. Istovremeno, svjetska premijera djela mladog kompozitora sa Zapadnog Balkana Gertija Druge šalje važnu poruku - ovaj region ne tumači samo evropsku muzičku istoriju, već aktivno doprinosi i njenoj budućnosti. Za mene je upravo ta kombinacija od suštinskog značaja. WBYO treba da njeguje veliki repertoar, ali i da stvara prostor za nove ideje, nove identitete i novu muziku.

Posebno mjesto u programu ima upravo djelo mladog autora Gertija Druge. Kakva je uloga WBYO u stvaranju prostora za mlade kompozitore sa Zapadnog Balkana?

Veoma važna. WBYO ne bi trebalo da bude samo mjesto na kojem mladi muzičari izvode postojeći repertoar, već i platforma na kojoj se može čuti muzika njihove generacije. Mladim kompozitorima sa Zapadnog Balkana potrebne su prilike da rade sa orkestrima, eksperimentišu i čuju kako njihove ideje oživljavaju. Povezujući izvođače i kompozitore, ulažemo u čitav muzički ekosistem regiona. Za mene je ovo i pitanje davanja savremenog umjetničkog izraza regionu. Imamo izuzetno kulturno nasljeđe, ali ne treba samo da gledamo u prošlost - treba i da pomognemo u stvaranju muzike koja predstavlja naš region danas i u budućnosti.

Tokom godina nastupali ste na brojnim scenama u regionu i Evropi. Kako se, po Vašem mišljenju, promijenio odnos publike prema orkestru i ideji koju on predstavlja?

Mislim da se taj odnos značajno promijenio. U početku smo često morali mnogo jasnije da objašnjavamo zašto je važno okupiti mlade muzičare iz cijelog Zapadnog Balkana. Danas publika tu ideju, čini se, razumije mnogo intuitivnije. Sve je veća otvorenost prema projektima koji povezuju umjetničku izvrsnost sa dijalogom, mobilnošću i regionalnom saradnjom. Ljudi su radoznali i veoma snažno reaguju na energiju koju orkestar donosi. Ono što me posebno ohrabruje jeste to što publika WBYO više ne doživljava samo kao simboličan projekat. Sve više ga prepoznaje kao orkestar sa sopstvenim umjetničkim identitetom i kvalitetom. Za mene je to veoma važan korak naprijed.

Ovo je posljednje gostovanje Omladinskog orkestra Zapadnog Balkana u okviru saradnje sa KotorArtom. Šta je ova saradnja značila za razvoj WBYO-a i kako danas gledate na period koji je iza Vas?

Naša saradnja sa KotorArtom bila je izuzetno važna za WBYO. Festival nam nije pružio samo lijepu koncertnu scenu, već i priliku da postanemo dio snažnog međunarodnog umjetničkog okruženja. Tokom godina, nastupi na KotorArtu pomogli su orkestru da izgradi samopouzdanje, vidljivost i umjetničku zrelost. Takođe su našim muzičarima omogućili da iskuse šta znači biti dio festivala koji podjednako cijeni izvrsnost i kulturnu razmjenu. Zato, iako je ovo naš peti nastup, na njega gledam kao na završetak jednog važnog poglavlja u istoriji orkestra. Duboko smo zahvalni KotorArtu na povjerenju, podršci i iskustvima koje je pružio našim mladim muzičarima i našem orkestru.

KotorArt ove godine obilježava 25 godina postojanja. Kao umjetnik koji se Festivalu vraćao više puta, šta ga, po Vašem mišljenju, čini posebnim u odnosu na druge evropske festivale?

Ono što KotorArt čini posebnim jeste spoj umjetničkog kvaliteta, mjesta i atmosfere. Postoji mnogo izvrsnih festivala u Evropi, ali veoma malo onih na kojima okruženje postaje tako važan dio umjetničkog doživljaja. Kotor ima jedinstvenu energiju. Istorija, arhitektura i blizina mora stvaraju atmosferu koju umjetnici i publika odmah osjete. Istovremeno, Festival je uspio da zadrži međunarodne ambicije, a da pritom sačuva veoma ličan i neposredan karakter. Za mene je upravo ta ravnoteža ono što KotorArt izdvaja - djeluje prestižno, a da pritom nikada ne djeluje nedostižno.

Kada se osvrnete na prethodna gostovanja na KotorArtu, postoji li neko mjesto ili trenutak koji Vam je posebno ostao u sjećanju?

Da, naš prvi koncert, kao i svi koncerti koje smo održali na Pjaci od kina. Postoji nešto nevjerovatno šarmantno i posebno u ovom mjestu. Atmosfera je intimna, živahna i duboko povezana sa karakterom Kotora. Od našeg prvog nastupa publika nas je dočekala sa izuzetnom toplinom i uvažavanjem. Taj osjećaj se ponavljao pri svakom našem povratku i stvorio posebnu vezu između orkestra, Festivala i publike. Ove večeri na Pjaci od kina svakako su među mojim najdražim uspomenama na KotorArt.

Šta slijedi za WBYO nakon ove turneje i kako zamišljate njegov razvoj u godinama koje dolaze?

Nakon Kotora, putovanje se nastavlja. Vraćamo se u Skadar, zatim odatle putujemo kroz ostale četiri zemlje Zapadnog Balkana. Nakon regionalne turneje, provešćemo još dvije nedjelje nastupajući u Njemačkoj. Gledajući dalje u budućnost, volio bih da WBYO nastavi da raste - umjetnički, međunarodno, ali i u pogledu broja mladih muzičara do kojih možemo doprijeti. Ovaj orkestar pruža zaista jedinstveno iskustvo na izuzetno visokom nivou, a moja ambicija je da u godinama koje dolaze tu priliku omogućimo još većem broju mladih muzičara. Istovremeno, rast nikada ne bi trebalo da znači gubitak duha WBYO-a. Lične veze, osjećaj zajedništva i ideja povezivanja ljudi kroz muziku moraju uvijek ostati u njegovom središtu.

( Nataša Đačić Božić )