NEKO DRUGI
Razumjeti svijet
Svijet, onaj društveni, više nije nužno potrebno razumjeti i shvatiti, ili makar to pokušati, a pogotovo ne kritički intonirano, e da bi se u istom tom svijetu moglo uspješno i potencijalno materijalno ugodno, funkcionisati
Trendovi u znanosti i obrazovanju, posebno onom visokoškolskom, nerijetko su polazišni problemski motivi za ovu rubriku. Razlozi su svakako barem jednim dijelom određeni autorovim profesionalnim profilom, ali i potencijalima da se preko spomenutih polja iščitaju neki simptomi širih društvenih fenomena.
Vođen takvim motivima, tekao je neopterećen, ležeran, ali zanimljiv razgovor u omanjoj grupi. Upitan što mislim u kojem se smjeru kreću spomenuti trendovi, kratko sam se ogradio da ne mogu ništa reći vezano uz prirodne, tehničke i medicinske znanosti, odnosno tendencije u njima.
Tek paušalno, vrlo općenito i izvjesno, da ubrzan razvoj suvremenih tehnologija i inženjeringa kreira takve potencijale za razvoj spomenutih tipova znanosti na načine koji su do prije svega dva ili tri desetljeća bili gotovo nezamislivi.
Što se pak tiče društveno-humanističkih područja i polja rekao sam da se njihova kriza prepoznaje u pristupima i stavovima za koje se čini da su odnijeli prevagu. Može ih se sumirati klasičnom definicijom: svijet, onaj društveni, više nije nužno potrebno razumjeti i shvatiti, ili makar to pokušati, a pogotovo ne kritički intonirano, e da bi se u istom tom svijetu moglo uspješno i potencijalno materijalno ugodno, funkcionirati.
Naravno, varijacija je to starijih tema i motiva. Recimo, navedeno može asocirati na dilemu sazdanu u naslovu čuvene knjige Ericha Fromma, imati ili biti, to jest u pitanju mogu li potencijali materijalnog posjeda u potpunosti zadovoljiti ljudsku potrebu za cjelovitim bivanjem u svijetu, a ono uključuje vrijednosti poput slobode, spontanosti i kreativnosti.
Danas razgovori na sve teme gotovo neizbježno povuku u pravcu udjela algoritamske umjetne inteligencije u našim životima.
Ovdje konkretno, u kontekstu našeg razgovora, jedna je kritička opservacija uključila tezu da je klasičan prosvjetiteljski pristup praksama mišljenja i razumijevanja možda zastario gotovo preko noći, a baziran je bio na argumentu: zašto se uopće više zamarati pitanjima razumijevanja i nerazumijevanja, shvaćanja ili neshvaćanja svijeta, kada su svi odgovori dospjeli u domenu velikih jezičnih modela, ugrađenih već i u naše telefone?
Jednostavnije od pokušaja kontriranja takvom pristupu na način osporavanja tako pojednostavljenog shvaćanja kompleksnosti ljudske egzistencije u svijetu, bilo je uzvratiti sugestijom da se razmisli o važnosti i statusu samog pitanja u tom kontekstu.
Uostalom, već je jasno da je (ne)kvaliteta odgovora dobivenih na AI platformama u direktnoj vezi s dobro ili loše postavljenim pitanjima. No ni oko toga stvari nisu nimalo nove.
Još je Platon itekako dobro znao da su od presudne važnosti za izgradnju validnih argumenata, u dugom raspravno-dijaloškom procesu, dobro postavljena problemska pitanja, pa ih je ugradio u diskurse svih svojih ključnih likova.
( Hajrudin Hromadžić )