Javni poziv za izradu cipelice

”Možda najveći rizik koji će iko od nas ikada preuzeti jeste da budemo viđeni onakvima kakvi zaista jesmo.” - Pepeljuga

Svi znaju priču. U kući pored mora živi djevojka rijetke ljepote. Trinaest kilometara pijeska umjesto kose, ostrvo na ušću rijeke umjesto osmijeha, masline na Valdanosu, jedinstveni milenijski spektar kulture i tradicije, Stari grad koji je gledao kako se hiljadu brodova zaljubljuje i prije nego što pristanu.

U zvaničnom kućnom registru vodi se kao Ulcinj/Ulqin - a najčešće, jednostavno, kao “posluga”. “Poslugom” rukovodi Vlada iz Podgorice. Nije ona okrutna, uporno ponavlja - samo je pravedna. Pravedno je, na primjer, da Pepeljuginim mirazom - plažama, morskim dobrom, solanom na koju slijeću i flamingosi i pelikani - upravlja domaćinski, za domaćinstvo, iz fioke domaćinstva.

Pravedno je i da se, kad stignu pozivnice za veliki bal turizma i investicija, haljine prvo probaju na miljenicama. Budva je svoju dobila prije nekoliko decenija i od tada igra bez prestanka - maskara se razmazala, štikle popucale, ali igra i dalje. Kotor i Tivat su upoznati s prinčevima koji imaju jahte. Čak su i kćerke koje ne znaju da igraju dobile časove plesa, plaćene iz zajedničke kase - one iste u koju Pepeljugine plaže uplaćuju zaradu svakog ljeta, prije nego što ih ona i pomete.

A Pepeljuga? Pepeljugi je rečeno da na bal može čim se steknu uslovi. Prostorni plan je u pripremi. Studija je naručena. Formirana je radna grupa koja će razmotriti nalaze prethodne radne grupe ali i ponude novih čuvara plaže.

U klasičnoj bajci sve se lomi na cipelici: princ stiže sa staklenom cipelom, maćeha gura stopala svojih kćerki u nju - prsti savijeni, pete podrezane - ali, samo Pepeljugi pristaje staklena cipelica. No, naša verzija traje duže od originala, i cipelica se u međuvremenu izgubila.

Zato smo mi, pastorčad ove bajke u dijaspori, odlučili da modernizujemo proceduru. U duhu transparentnosti, objavljujemo:

JAVNI POZIV ZA DIZAJN I ISPORUKU JEDNE (1) CIPELICE, PO MJERI PEPELJUGE, UZ DOKAZ ISKRENIH NAMJERA.

Pozivaju se sve političke partije aktivne u opštini Ulcinj/Ulqin da dostave svoje modele, uz kratko obrazloženje zašto baš one - a ne konkurencija - zaslužuju njenu ljubav.

Ah! Prve ponude su već stigle, i prenosimo ih bez komentara. Dobro. Skoro bez komentara.

Aktuelna vladajuća koalicija. Žali što cipelica nije mogla biti uključena u ponudu, jer je tender za njenu izradu dva puta poništen - jednom iz proceduralnih razloga, jednom jer je koalicioni partner više volio čizmu. Isporuka se očekuje prije naredne sezone. Koje sezone, u ponudi ne piše.

Koalicija sa dvije stolice za Vladinim stolom. Nije dostavila cipelicu, nego sopstvenu fotografiju za bogatom trpezom, uz poruku: “Mi smo sada unutar kuće. Fioka je nadohvat ruke.Vjerujte nam - još jedno glasanje za budžet, možda dva, i cipelica je praktično vaša.” U prilogu stiže i poseban, zastavama ukrašen, memorandum, duplo duži od ponude, koji objašnjava zašto je aktuelni čuvar opštinskih ključeva nedostojan Pepeljugine ruke. Ta prosidbena svađa dvojice udvarača u posljednje vrijeme troši više energije nego što je maćeha ikada morala da uloži - što njoj, priznaćete, savršeno odgovara.

Partija vječnog osnivanja. Dostavila dvije identične cipelice, svaku uz ovjerenu izjavu da je ona druga falsifikat. Obje su ručni rad, dostojanstvene, i dostupne isključivo u broju 1990. Na primjedbu da su Pepeljugina stopala za trideset pet godina porasla, dizajneri su odgovorili da je upravo to problem s današnjom omladinom.

Partija koja je vodila kuću tri decenije. Dostavila istu cipelicu koju dostavlja na svakom balu od pada Berlinskog zida, uz obrazloženje da je oduvijek savršeno pristajala i da je svaka nelagoda koju Pepeljuga prijavljuje rezultat stranog miješanja. Kao dokaz zanatskog umijeća, ponuda sadrži fotografije veličanstvenih cipela izrađenih za ostale kćerke. To što su sašivene od Pepeljugine kože odbačeno je kao tehnikalija morskog dobra.

Reformska koalicija. Dostavila cipelicu od čistog, prozirnog stakla - toliko prozirnog da pri pažljivijem pregledu nije sasvim jasno postoji li tu uopšte cipelica. U propratnom pismu objašnjava se da je transparentnost sama po sebi cipela, i da Pepeljuga mora naučiti da hoda po principima.

Koalicija trenutno u opoziciji. Dostavila cipelicu sklopljenu od recikliranih koalicionih sporazuma. Inženjersko čudo: mijenja broj u zavisnosti od toga ko pita, pristaje na obje noge, i može se nositi i na lijevoj i na desnoj, već prema okolnostima. Garancija prestaje da važi na dan izbora.

Sve partije zajedno (jedini dokument koji su ikada zajedno potpisale): svečano obećanje da će, čim dođu na vlast, konačno isporučiti marinu, aerodrom, oživljavanje Solane i master plan za Veliku plažu - iste one četiri stavke, valja napomenuti, koje se pominju i u najstarijim sačuvanim rukopisima ove bajke.

Ponude su proslijeđene Pepeljugi, koja ih je pročitala pod lampom za koju opština još čeka odluku o sufinansiranju. Njen odgovor bio je kratak, i objavljujemo ga u cjelini:

“Gospodo - hvala vam. Ali moram vam vratiti cipelice, jer niko od vas nije razumio priču. Moja cipelica nije izgubljena. Nikada nije ni bila izgubljena. Oduzeta je. Stoji u fioci u glavnom gradu, u fascikli s natpisom ‘morsko dobro’, pored mog miraza, moje solane i trideset godina računa s mojih sopstvenih plaža. Meni ne treba obućar. Meni treba da mi se vrati ona jedna cipela koja je oduvijek bila moja.

Princ je, uzgred, sve vrijeme ovdje. Stiže svakog ljeta u stotinama hiljada i zaljubljuje se po rasporedu. On nije problem. Problem je što se svaki ples koji zaradim knjiži na račun domaćinstva.

A čujem da se i kućni red piše iznova. Novi Zakon o lokalnoj samoupravi, tako ga zovu. Pročitala sam nacrt. Po njemu, metlu smijem zadržati, ali raspored metenja odobravaće se u Podgorici; moj džeparac zavisiće od maćehinog raspoloženja; a ako svoju sobu ikada budem vodila previše dobro, može mi se poslati nadzornik (kažu neko sa strane) da je vodi umjesto mene. To zovu evropskom decentralizacijom. U ovoj kući i riječi znače ono što Vlada kaže da znače.

Zato evo moje protivponude, otvorene za sve partije podjednako: prva među vama koja prestane da opisuje cipelicu i jednostavno je vrati - s prihodima, nadležnostima i poštovanjem koji idu uz nju - ta zaslužuje ne samo moju ljubav, nego i moj glas.

Do tada, izvinite me. Sezona je u toku, plaže treba pomesti, evo najavljuju i pojačanje sa strane, a kao što znate - ja metem za cijelo domaćinstvo.”

P.S. Da ne bude zabune: svaka sličnost sa stvarnim opštinama, ministarstvima, partijama, ili radnim grupama u potpunosti je namjerna.

Autor je građevinski inženjer

( Sado Dollaku )