Orkestar kao prostor razumijevanja

Peti put zaredom Omladinski orkestar Zapadnog Balkana predstavio se festivalskoj publici KotorArta, u srijedu, 12. avgusta, na Pjaci od kina, prostoru u kojem je ovaj ansambl nastupao i prethodnih godina. Na čelu orkestra je dirigent Desar Sulejmani, a pored njega, orkestar je ponovo okupio mlade muzičare iz regiona i izveo program kojim je napravio još jedan korak prema zahtjevnijem orkestarskom repertoaru. Koncertom na KotorArtu započeta je ovogodišnja turneja orkestra, nakon višednevnog rada u Skadru, dok će biti zaključena sredinom septembra koncertom u Njemačkoj.

Omladinski orkestar Zapadnog Balkana nastao je 2019. godine kao izdanak Evropske ljetnje muzičke akademije u Prištini, na inicijativu Sulejmanija. Iako je početak rada zbog pandemije bio odložen, projekat je u međuvremenu izrastao u jednu od regionalnih platformi za okupljanje mladih muzičara iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Kosova, Sjeverne Makedonije i Srbije. Njegova vrijednost nije samo u umjetničkom usavršavanju kroz intenzivne probe, koncerte i turneje, već i u samoj mogućnosti da mladi iz različitih etničkih, nacionalnih i kulturnih sredina rade kao jedna umjetnička cjelina. Repertoar je zadržao neposrednu komunikativnost muzike i njenu pristupačnost široj publici: Uvertira iz Pjesnika i seljaka Franca fon Supéa, Skadar s ljubavlju Gertija Druge, Čarobnjakov šegrt Pola Dika, Rumunska rapsodija br. 1 Žorža Eneskua i Rimske pinije Otorina Respigija. Trud mladih muzičara okupljenih oko zajedničke umjetničke i društvene ideje treba vrednovati u kontekstu samog projekta, koji im pruža dragocjeno orkestarsko iskustvo. Tome treba dodati i specifične uslove ljetnjih koncerata na otvorenom, gdje visoke temperature i akustika prostora nijesu idealne za precizno orkestarsko muziciranje. Kao i prethodnih godina, čule su se intonativne i tehničke nesigurnosti, ali je orkestar u mnogim blokovima zvučao kompaktno, ritmički stabilno i uvjerljivo.

S tim u vezi, u tišim odsjecima Supeove uvertire gubila se zvučna punoća, slično situacijama u Eneskuovoj Rumunskoj rapsodiji. Nasuprot tome, snažniji i ritmički izrazitiji segmenti ovih kompozicija djelovali su sigurnije. Čarobnjakov šegrt, međutim, ponudio je drugačiji izazov - precizno građenje orkestarske dramaturgije. Najzahtjevniji dio programa bile su Rimske pinije Otorina Respigija. Početni stav, Pinije Vile Borgeze, pokazao je da orkestar može odgovoriti na zahtjeve bogatog kolorita i ritmičke živosti. Drugi i treći stav, Pinije kod katakombe i Pinije Đanikole, suočili su se, međutim, s problemom otvorenog prostora. Njihova dramaturgija počiva na tihim, suptilnim slojevima i pažljivom oblikovanju zvučne perspektive, pa takvi fragmenti nijesu uvijek dopirali do publike s potrebnom jasnoćom, što je djelimično narušilo cjelinu kompozicije. Završni stav, Pinije pored Apijskog puta, donio je najupečatljiviji trenutak večeri, jer je prostor bio efektno iskorišćen: limeni duvači bili su postavljeni izvan glavnog orkestarskog korpusa, bočno, neposredno uz publiku. Tako je prostor Pjace od kina postao aktivni dio zvučne dramaturgije.

Regionalnu komponentu programa činila je kompozicija Skadar s ljubavlju Gertija Druge. Premda napisana u folklornom duhu i oslonjena na lokalni idiom, ostala je više na nivou neposredne folklorne stilizacije nego dubljeg kompozitorskog promišljanja folklornog materijala. Time se razlikuje od, recimo, Kodaljevog odnosa prema folkloru u ranijem programu orkestra, gdje je narodna muzika bila polazište za složeniju umjetničku transformaciju.

Publika je koncert ispratila toplim aplauzom, koji je rezultirao izvođenjem bisa - Frandolom iz Svite Arležanka Žorža Bizea. Uz izvođačke rezerve, vrijednost ovog Orkestra prije svega je u mogućnosti da mladi muzičari iz regiona zajedno uče, nastupaju i grade iskustvo zajedničkog umjetničkog rada.

( Boris Marković )