Ako želite da donosite bolje odluke, pitajte mrava
Mnoge njihove sposobnosti rešavanja problema zapravo su poslužile kao nadahnuće za razvoj algoritama koji omogućavaju efikasno odlučivanje u različitim ljudskim delatnostima
Sofija Kvalja, BBC
Mi ljudi skloni smo da sebe smatramo vrhuncem evolucione piramide zbog naše sposobnosti da neprestano i temeljno razmišljamo.
Ali to promišljanje nas ponekad ne odvede mnogo daleko.
Nismo nepogrešivi i često donosimo pogrešne odluke.
Insekti, s druge strane, uprkos sićušnim mozgovima veličine zrna maka, poseduju iznenađujuće mnogo mudrosti za donošenje odluka.
Mnoge njihove sposobnosti rešavanja problema zapravo su poslužile kao nadahnuće za razvoj algoritama koji omogućavaju efikasno odlučivanje u različitim ljudskim delatnostima.
Odlučiti koji je najbolji način da se nešto uradi nije nimalo lako, naročito u svetu prepunom različitih podsticaja i informacija.
To se naziva paradoks izbora.
Evo pet stvari koje od insekata možemo da naučimo o donošenju mudrih odluka.
1. Optimizacija mrava
I mravi se suočavaju sa sličnom dilemom kada kao grupa odlučuju kuda će krenuti u potragu za hranom.
Ali su tokom evolucije razvili domišljatu strategiju koju primenjuju različite vrste.
Prvo, nekoliko mrava napušta sigurnost njihovog gnezda i kreće u potragu za najbližim i najboljim mestom za obilan obrok.
Ovi avanturistički nastrojeni mravi u istraživanje idu nasumično, ne isključuju nijednu mogućnost i ispituju različite puteve.
Dok odlaze i vraćaju se u mravinjak, za sobom ostavljaju slab trag feromona na tlu koji će drugi mravi kasnije moći da prate.
Ti feromoni vremenom isparavaju, a mravi će najverovatnije slediti trag koji je najjači.
Mravi koji najefikasnije pronađu mesto za hranjenje vraćaju se brže noseći plen i ponovo prate njihov trag feromona pre nego što on potpuno ispari.
Osim toga, oni brže „prosleđuju informaciju" mravima koji kreću za njima u potragu za hranom.
To znači da vremenom sve više mrava koristi isti put i tako za sobom ostavljaju sve više feromona, zbog čega miris tog traga postaje sve intenzivniji.
Zato se objektivno kraće putanje vremenom dodatno učvršćuju, a ostali tragovi postepeno nestaju.
Na kraju, cela kolonija zajednički pronalazi najkraći i najefikasniji put, iako nijedan pojedinačni mrav ne zna da je ta putanja njegova.
„Glavna lekcija jeste da odluke mogu efikasno kolektivno da se donose i bez centralizovane kontrole", kaže Marko Dorigo, jedan od direktora laboratorije za veštačku inteligenciju na Slobodnom univerzitetu u Briselu u Belgiji.
„[Mravi su] jednostavne jedinke sa ograničenim sposobnostima i samo lokalnim informacijama, a ipak su u stanju da zajednički rešavaju složene probleme koordinacije".
Ovaj sistem, nazvan optimizacija kolonijom mrava je zapravo pretočen u algoritam koji se širom sveta koristi za unapređivanje planiranja, telekomunikacija, saobraćaja, i logistike.
Stručnjaci koriste mravlji algoritam zasnovan na ponašanju mrava za, na primer, planiranje železničkog saobraćaja, dok je Dorigo razvio AntNET, sistem za efikasni prenos informacija unutar komunikacionih mreža.
2. Demokratija medonosnih pčela
Medonosne pčele koriste metod veoma sličan optimizovanoj potrazi mrava za hranom kada treba da pronađu novo mesto za izgradnju gnezda.
Nekoliko pčela izviđačica izleće i nasumično traga za pogodnim mestima, baš kao što to čine mravi.
Ali umesto da ostavljaju tragove feromona, vraćaju se u košnicu i neposredno saopštavaju ostalima njihove utiske.
One izvode ples njihanja za članove njihove zajednice - ritmički tresu telom kako bi im prenele informacije o tome da li je novo mesto odgovarajuće: koliko je bezbedno, koliko je blizu, koliko je veliko, i koliko je dobro pozicionirano.
Što je mesto za izgradnju košnice bolje, to je ples duži i energičniji.
Ovaj plest takođe opisuje i tačnu lokaciju - koliko daleko i u kom pravcu članovi zajednice treba da lete - pa se zatim šalje nova grupa pčela da proveri te nalaze.
Kada se vrate, i one njihove utiske saopštavaju plesom: ili podržavaju ples prethodnih pčela ili nude nove mogućnosti.
Vremenom se prirodno izdvaja najpovoljnije mesto: nekoliko desetina pčela vraća se iz izviđačke misije i izvode ples kojim pozitivno ocenjuju isto mesto.
One tako postižu saglasnost i na osnovu toga preduzimaju dalje korake, baš kao i ljudi u demokratskim društvima.
Pogledajte video: Dobro došli u 'samački hotel' za pčele u Beogradu
3. Neodlučni skakavci
Naterati ljude da promene mišljenje je teško, naročito kada je grupa podeljena oko dva izbora.
Rasprava vrlo brzo može da dovede do oštre podele na „crno ili belo", što dodatno ušvršćuje stavove.
Srećom, novije istraživanje skakavaca ukazuje na mogući izlaz iz ove uobičajene pat pozicije.
Mladi skakavci još ne umeju da lete, pa se kreću u grupama i „marširaju".
U njegovom eksperimentu, Kristijan (Kit) Jejts*, profesor matematičke biologije na Univerzitetu u Batu u Ujedinjenom Kraljevstvu (UK), stavio je grupe skakavaca u arenu kružnog oblika kako bi posmatrao kako zajednički odlučuju u kom pravcu će krenuti.
Primetio je da skakavci često promene pravac kretanja posle kratkog zastoja.
Ispostavilo se da upravo taj kratki trenutak neodlučnosti - kada sve veći broj skakavaca prestane da maršira i zauzme neutralnu poziciju - pomaže grupi da napusti jedan konsenzus i pređe u drugi.
U eksperimentu je Jejts testirao i 19 ljudi na sličnom zadatku: organizovao je igru u kojoj su učesnici mogli da biraju između iks (X) i ipsilon (Y), ili da se uzdrže od izbora.
Kao i kod skakavaca, pokazalo se da je mogućnost uzdržavanja pomogla grupi da postigne konsenzus - da izabere X ili Y „brže i uz manje nedoumica" nego kada ta mogućnost nije postojala, kaže Jejts.
To je zato što se u velikoj i veoma angažovanoj grupi brojni mali, nezavisni uticaji međusobno poništavaju, pa je teško promeniti opšti pravac odlučivanja, objašnjava Jejts.
Međutim, ako mnoge jedinke postanu neutralne, makar i nakratko, grupa koja donosi odluku se brojčano smanjuje.
„Kada je u igri manje aktivnih glasova, isti mali podsticaj - kratkotrajna promena stave u okviru male lokalne grupe, neka nepouzdana informacija, ili to što nekoliko ljudi promeni stranu - ima veći srazmerni uticaj na pravac kretanja grupe", kaže Jejts.
Na kraju, skakavci nas uče da neutralnost može da stvori neophodan predah koji svima omogućava da ponovo razmotre situaciju i postignu konsenzus, kaže Jejts.
Koja je pouka?
Ako želite da promenite postojeće stanje, ne brinite zbog onih koji su neodlučni i podstaknite još ljudi da budu takvi.
- Zašto ljudi mrze ose, a vole pčele
- Kako izgleda život u „samačkom” hotelu za pčele
- Kako su bumbari naučili da rešavaju slagalicu
Bubašvabe sa karakterom
Do zajedničkog zaključka je posebno teško doći kada u raspravi učestvuje mnogo snažnih ličnosti.
Kada je u grupi mnogo ljudi koji imaju izraženu potrebu da budu „glavni", oni mogu da usmere raspravu u njihovom pravcu i nadjačaju kolektiv.
Međutim, istraživanje bubašvaba pokazuje da izražene individualne ličnosti unutar grupe zapravo mogu da ubrzaju donošenje odluka.
Neke bubašvabe su smelije, dok su druge plašljivije.
Zato je Ajzak Planas-Sitja, docent na Univerzitetu u Tokiju u Japanu, napravio kompjuterske simulacije načina na koji se bubašvabe okupljaju, na primer, kako se sklanjaju u određeni mračni ugao iza frižidera.
Menjao je parametre sistema tako da prvo nema nikakvih razlika u ličnosti, zatim da postoje određene razlike i, na kraju, da postoje izražene razlike među jedinkama.
Ispostavilo se da modeli u kojima su se sve bubašvabe ponašale potpuno isto nisu ni približno uspevali da dočaraju način na koji bubašvabe donose odluke u stvarnom svetu.
S druge strane, grupe u kojima je bilo velikih karakternih razlika među jedinkama su brže donosile kolektivne odluke, jer su ostvarivale više međusobnih društvenih interakcija.
„Bio sam veoma iznenađen.
„Očekivao sam da ću uočiti neki trend, ali ne i tako jasan obrazac koji se ponavlja", kaže Planas-Sitja.
To znači da će grupama bubašvaba koje čine isključivo smele ili istraživački nastrojene jedinke biti teže da se okupe i izaberu odgovarajuće sklonište, jer se previše kreću, objašnjava on.
S druge strane, grupe u kojima ima previše plašljivih jedinki možda će brzo doneti odluku gde da se smeste, ali rizikuju da izaberu loše sklonište.
„Upravo fino usklađivanje stepena saradnje i raznolikosti ponašanja na kraju pokreće kolektivnu inteligenciju", kaže Planas-Sitja.
„Ako je karakter važan kod ovih malih životinja, možemo samo da zamislimo kakav uticaj on može da ima na životinje koje žive u zajednicama u kojima postoji dodatna društvena složenost".
Pogledajte video: Može li hrana insektima da sačuva planetu
5. Muve koje promišljaju
Ponekad potiskujemo naš unutrašnji osećaj da bismo doneli odluke koje smatramo logičnim, čak i kada nam one, duboko u nama, deluju pogrešno.
U drugim situacijama, slepo se držimo dubokih uverenja o nečemu, a da pritom ne učimo iz sopstvenih grešaka.
Ispostavlja se da vinske mušice mogu mnogo toga da nas nauče o tome kako da budemo svesniji sopstvenog postupka odlučivanja.
Istraživanja pokazuju da su vinske mušice izuzetno sposobne da integrišu spoljašnje i unutrašnje informacije za svaki njihov pokret.
Na primer, kada biraju između dva mirisa, što su mirisi sličniji, mušice duže oklevaju - kao da odmeravaju prednosti i nedostatke.
Kada se suoče sa nagradom prijatnog ukusa, ali siromašnom hranljivim materijama, ili gorkom, ali hranljivom materijom, muve mogu da procene ukupnu vrednost tog izbora i da uprkos neprijatnom ukusu pojedu tu hranu da bi dobile potrebne hranljive materije.
Takođe će pre izabrati malu, ali sigurnu nagradu nego veliku ako je ona rizična, osim ako su veoma gladne ili pod stresom.
Kada se zdrave muve obuče da povezuju određeni miris sa pozitivnim ishodom i nagradom, ili sa negativnim ishodom i nagradom, one će često bez problema prići nepoznatom mirisu da bi otkrile šta se iza njega krije.
Međutim, muve koje su pod stresom sklone su da ne rizikuju.
Kao i kod muva, naša unutrašnja stanja ponekad zamagljuju naše rasuđivanje.
Ali nas podsećaju i da ti intuitivni osećaji i stečena iskustva - sačinjeni od kaleidoskopa sitnih delića opažanja koje neprestano stvaramo o sebi i drugima - mogu ponekad da nam pomognu da donesemo ispravne odluke.
BBC na srpskom je od sada i na TikToku, pratite nas OVDE.
Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu, Jutjubu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk
- Možete li da zamislite svet bez insekata
- Amputacija noge spasila drugom mravu život, tvrdi studija
- Vreme je za desert - kad se mravi goste medenom rosom
- Da li biste jeli insekte da su ukusniji
- Otkud pčele u oku jedne žene
- Mravi koji mogu da nanjuše rak
( BBC Serbian Svi članovi )