Bez registra nema jednakih šansi
Djeca sa invaliditetom i njihove porodice svakodnevno se suočavaju sa preprekama u obrazovanju, pristupu uslugama, zaštiti od nasilja i učešću u odlukama koje utiču na njihove živote, stoji u Nacrtu podgoričkog plana Sagovornici “Vijesti” saglasni da dokument može biti korak naprijed, ali poručuju da bez preciznih podataka, trajnih mehanizama i konkretne primjene nema stvarnog napretka
Tačan broj djece sa invaliditetom u Podgorici još nije moguće utvrditi, što predstavlja jednu od ključnih prepreka za precizno sagledavanje izazova i problema sa kojima se ta grupa građana glavnog grada suočava.
To se, pored ostalog, navodi u Nacrtu lokalnog akcionog plana za zaštitu osoba s invaliditetom od diskriminacije i promociju jednakosti u Podgorici za period od 2026. do 2028. godine.
U dokumentu je naglašeno da se precizan broj djece sa invaliditetom u glavnom gradu ne zna jer u izvještajima Popisa stanovništva iz 2023. godine “nije dat presjek starosne strukture”, u čemu sagovornici “Vijesti” vide “ozbiljnu prepreku”.
Naglašavaju da je bez potpunog i preciznog registra i pouzdanih podataka, teško pravilno planirati resurse i servise podrške. Ističu da je važno da postoji planski dokument koji bi trebalo da poboljša položaj djece sa invaliditetom, ali i da je neophodno kontinuirano edukovati građane o njihovom položaju.
Nacrt: Svakodnevni problemi
U Nacrtu lokalnog akcionog plana navodi se da se djeca s invaliditetom i smetnjama u razvoju, kao i njihove porodice, “svakodnevno suočavaju sa specifičnim problemima”:
“Kao što su nedostatak pomoći i podrške za njihovo uključivanje u škole, iskustva nasilja i nedostatak odgovarajućih alata za njihovo prijavljivanje, poteškoće u pristupu zgradama ili uslugama, kao i problemi u vezi sa mogućnošću učešća u procesima donošenja odluka koje utiču na njihove živote”.
Podaci Ujedinjenih nacija (UN), na koje se Nacrt poziva, pokazuju da je “pet puta veća vjerovatnoća da će djeca s invaliditetom biti žrtve zlostavljanja”.
“Bilo da se radi o nasilju u školi, ekonomskoj eksploataciji, seksualnom ili fizičkom nasilju, zlostavljanju ili zanemarivanju, djeca s invaliditetom/smetnjama u razvoju posebno su osjetljiva na različite oblike nasilja”.
U dokumentu se ističe i da je posebno zabrinjavajući položaj žena i djevojčica s invaliditetom kada je riječ o nasilju u porodici i institucijama.
“Prema podacima Popisa stanovništva u Crnoj Gori iz 2023. godine u Podgorici živi 6.700 osoba ženskog pola, koje su se izjasnile da se suočavaju sa smetnjama/preprekama u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, što čini 3,73 odsto ukupnog stanovništva glavnog grada, odnosno 7,15 odsto žena... Javno objavljeni podaci ne sadrže jasne informacije o geografskim lokacijama na kojima ove žene žive, niti o njihovoj starosnoj strukturi ili drugim faktorima koji mogu biti indikatori višestruke i intersekcijske diskriminacije žena s invaliditetom. Na evidenciji Zavoda za zapošljavanje na kraju januara ove godine nalazilo se 355 žena s invaliditetom, što je 62 procenata od ukupnog broja nezaposlenih žena s invaliditetom...”, stoji u Nacrtu objavljenom na sajtu Glavnog grada.
Vizija dokumenta je, kako se navodi, poštovanje prava osoba s invaliditetom, sprečavanje diskriminacije i stvaranje uslova za samostalan život, kao i njihovo ravnopravno učešće u svim aspektima života zajednice.
Milošević: Papir je samo početak
Odbornica Nove srpske demokratije (NSD) u gradskom parlamentu Jelena Milošević ocjenjuje da je Akcioni plan “dobar i neophodan korak koji daje okvir”.
“Kao roditelj i odbornica uvijek naglašavam - papir je samo početak. On ima smisla jedino ako zaživi na terenu i ako porodice u Podgorici osjete konkretnu olakšicu u svakodnevnom životu. Vjerujem da je stanje danas znatno bolje nego ranije. Napravljen je vidljiv pomak, imamo daleko više asistenata u nastavi, defektologa, pedagoga i psihologa u školama nego što je to bio slučaj prethodnih godina. Djeca danas imaju mnogo više pažnje, sa njima se radi po posebnim, individualnim planovima i stručne službe zaista ulažu trud”, ocijenila je Milošević.
Ona je istakla da “većina djece sa smetnjama u razvoju i autizmom u sebi nose ogromnu ljubav i pažnju”, dok je “manji dio onih kojima je zbog prirode stanja potreban drugačiji rad”.
“Zbog toga bi u narednom periodu valjalo razmisliti i o dodatnim, funkcionalnijim modelima. Ne u smislu bilo kakvog izdvajanja iz zajednice, već da se razmotri mogućnost formiranja posebnih odjeljenja u okviru redovnih škola, gdje bi djeca imala potpun individualni pristup, dok bi se socijalizacija i zajedničko druženje realizovali kroz časove vještina, fizičkog, umjetnosti i vanškolske aktivnosti. Na tome moramo raditi u narednom periodu - da nađemo mjeru koja odgovara i toj djeci i njihovim vršnjacima”, istakla je u izjavi za “Vijesti”.
Milošević napominje da je svaki sličan dokument važan za Podgoričane jer pokazuje pravac u kojem bi grad trebalo da se razvija.
“Ključno je da ne stanemo samo na njegovom usvajanju. Meni je i kao roditelju i nekome ko predstavlja građane u lokalnom parlamentu, važno da Akcioni plan donese konkretne rezultate na terenu: još jaču podršku u školama, dostupnije servise i potpunu primjenu u praksi. Podgorici je ovaj plan neophodan, ali je još neophodnije da ga svi zajedno pratimo i sprovodimo tako da roditelji osjete da u gradu i institucijama imaju stvarnog i pouzdanog partnera”, izjavila je Milošević.
Mašković: Potrebni trajni mehanizmi podrške
Činjenica da ne postoje precizni podaci o broju djece sa invaliditetom, prema riječima odbornika Evropskog saveza (ES) Miloša Maškovića, pokazuje koliko je sistem u glavnom gradu nerazvijen.
“Akcioni plan svakako može biti korak naprijed i važno je da ga Podgorica ima. Međutim, njegovo usvajanje samo po sebi neće promijeniti položaj djece sa invaliditetom. Posebno kada govorimo o vršnjačkom nasilju, nije dovoljno predvidjeti nekoliko radionica. Za grad veličine Podgorice i problem ove ozbiljnosti moramo biti ambiciozniji i obezbijediti kontinuirane programe prevencije, jasne mehanizme prijavljivanja i reagovanja i snažniju saradnju grada, obrazovnih ustanova, roditelja i organizacija koje se bave pravima osoba sa invaliditetom”, ocijenio je Mašković.
On kaže da je Podgorici prijeko potreban dokument koji će poboljšati položaj osoba sa invaliditetom, dodajući da to “pitanje ne treba da bude predmet klasičnog političkog nadmetanja”.
Mašković naglašava da bi bilo neodgovorno tvrditi da napretka nema, ali da je očigledno da “postojeći nivo podrške nije dovoljan”.
“Tu vidim i jednu slabost predloženog plana. Kao odgovor na problem nedovoljne obučenosti nastavnog kadra predviđeno je najmanje osam radionica do kraja 2028. godine, kao i izrada dva priručnika. To jesu korisne aktivnosti, ali same po sebi ne mogu riješiti strukturne probleme koje je istraživanje identifikovalo. Pozitivno je što se predviđaju stipendije za deficitarna zanimanja poput logopeda i defektologa, ali su planirane svega dvije stipendije. Zato bih volio da konačna verzija plana bude ambicioznija i da se tamo gdje Glavni grad ima nadležnost pređe sa povremenih aktivnosti na trajne mehanizme podrške”, kazao je Mašković, dodajući da će svako kvalitetno rješenje koje poboljšava njihov položaj “imati njihovu podršku”.
( Nikola Saveljić )