"Balkanska carica" osvojila Mamulu: Opera, istorija i ovacije pod zvjezdanim nebom Boke

U spektakularnom ambijentu ostrva Mamula, između kamenih bedema nekadašnje tvrđave, mora i noćnog neba nad Bokom, u subotu veče izvedena je "Balkanska carica", prvo crnogorsko nacionalno opersko djelo. Pred oko 150 gledalaca, koliko je moglo da primi posebno pripremljeno gledalište, sva raspoloživa mjesta bila su popunjena, a završetak predstave ispraćen je dugim aplauzima i ovacijama.

Izvođenje opere, održano u okviru XIII Operosa Montenegro Opera Festivala, dio je programa kojim se obilježava 20 godina od obnove nezavisnosti Crne Gore, čime je priča stara više od jednog vijeka dobila novu i snažnu simboliku.

Na ostrvu koje je tokom svoje istorije bilo vojna tvrđava, mjesto zatočenja i stradanja, a danas predstavlja obnovljeni hotelski i kulturni prostor, pred publikom je oživjela drama o ljubavi, časti, izdaji, identitetu i izborima koji određuju čovjeka.

I upravo je takav ambijent učinio da "Balkanska carica" u subotu veče djeluje više od opere – kao susret umjetnosti i istorije, Crne Gore nekad i Crne Gore danas.

U naslovnoj ulozi Danice nastupila je crnogorska sopranistkinja Milica Lalošević, kojoj je pripao jedan od najzahtjevnijih zadataka večeri – da nosi emocionalno središte cijelog djela. Danica je žena čija ljubav prema Stanku Crnojeviću tokom opere prolazi kroz iskušenje mnogo veće od njihovog ličnog odnosa: ona mora da bira između ljubavi i sopstvenih vrijednosti.

Lalošević je Danicu gradila kroz širok emotivni raspon – od nježnosti i ljubavne čežnje do odlučnosti, bola i tragične snage žene koja odbija da svoju ljubav plati gubitkom identiteta.

Crnogorska sopranistkinja iz Kotora pripada generaciji domaćih operskih umjetnika sa značajnim međunarodnim iskustvom. Nastupala je, između ostalog, u berlinskom Konzerthausu, na Ljubljanskom festivalu, KotorArtu i Operosi, a bila je i članica Operskog studija Narodnog pozorišta u Beogradu. U njenom repertoaru su djela Mocarta i drugih velikih operskih autora, a posljednjih godina ostvarila je niz značajnih operskih uloga, među kojima i Donu Anu u Mocartovom "Don Đovaniju".

Uloga Danice donijela joj je, međutim, posebnu vezu sa crnogorskom muzičko-scenskom baštinom. U subotu veče njen glas bio je u centru priče o ženi koja bira uvjerenje umjesto krune, a aplauzi i ovacije publike nakon završetka predstave bili su snažna potvrda utiska koji je ostavila.

Uz nju je Stanka Crnojevića tumačio Stevan Karanac, dok je u ulozi Ivan-bega nastupio Tamaš Kiš. Nevena Goranova Rajković igrala je Martu, a Lazar Kinđić pojavio se u dvostrukoj ulozi Guslara i Starca proroka. Predstavu je pratio Festivalski orkestar Crne Gore.

Dirigovao je Mihajlo Miletić, režiju potpisuje Nina Martinović, scenografiju Angela Božović, a kostimografiju Maša Mirković. Produkcija donosi kamernu verziju djela u orkestraciji za gudački ansambl.

Ljubav koja postaje pitanje identiteta

Na prvi pogled, "Balkanska carica" je tragična ljubavna priča.

U njenom središtu su Danica i Stanko Crnojević, mlađi sin zetskog gospodara Ivan-bega Crnojevića. Međutim, ono što počinje kao priča o dvoje mladih ljudi prerasta u sukob između ljubavi i ambicije, odanosti i izdaje, pripadnosti i želje za moći.

Stanko pred sobom vidi mogućnost drugačijeg života, političkog uspona i vlasti. Put koji bira, međutim, znači i udaljavanje od porodice, zemlje i žene koju voli.

Danici se zauzvrat nudi gotovo bajkovita perspektiva – da postane balkanska carica.

Ali cijena je previsoka.

Ona odbija da prihvati ljubav koja od nje traži da se odrekne svega u šta vjeruje. Zato Danica tokom opere prerasta iz zaljubljene žene u jednu od najsnažnijih figura djela – osobu koja na kraju bira sopstvena uvjerenja čak i kada zna koliko će je taj izbor koštati.

Upravo je zato priča, iako smještena u daleku prošlost, ostala savremena.

Ko smo kada nam se ponudi ono što najviše želimo? Šta smo spremni da izgubimo zbog moći? I postoji li granica poslije koje kompromis više nije kompromis, nego odricanje od sebe?

Opera koju je započeo knjaz Nikola

Korijeni "Balkanske carice" vode do knjaza, kasnije kralja Nikole I Petrovića Njegoša, autora istoimene stihovane istorijske drame.

Djelo nastaje krajem 19. vijeka, u periodu kada Crna Gora, nakon međunarodnog priznanja na Berlinskom kongresu 1878. godine, sve intenzivnije razvija institucije i kulturni izraz moderne države.

Drama je postala osnova za ono što se danas smatra prvim crnogorskim nacionalnim operskim djelom.

Muziku je komponovao Dionizije de Sarno San Đorđo, italijanski kompozitor i muzičar snažno vezan za Crnu Goru i Boku. Tako je tekst crnogorskog vladara, nastao u vremenu oblikovanja državnog i nacionalnog identiteta, dobio muzički život zahvaljujući italijanskom kompozitoru, što je i samo po sebi svjedočanstvo o tadašnjim snažnim kulturnim vezama Crne Gore sa evropskim prostorom.

Više od jednog vijeka kasnije, "Balkanska carica“ ponovo postavlja gotovo ista pitanja zbog kojih je i nastala: šta znači pripadati zemlji, porodici i zajednici i koliko daleko pojedinac može otići za sopstvenom ambicijom.

Zato je njeno izvođenje u godini u kojoj Crna Gora obilježava dvije decenije od obnove nezavisnosti dobilo dodatni smisao.

Mamula – tvrđava na vratima Boke

A teško da je za "Balkansku caricu" mogla biti pronađena upečatljivija pozornica.

Ostrvo Lastavica, poznatije kao Mamula, nalazi se na samom ulazu u Bokokotorski zaliv, između Luštice i Prevlake.

Tvrđava koja gotovo potpuno zauzima malo ostrvo podignuta je sredinom 19. vijeka u vrijeme austrijske vlasti. Dobila je ime po austrijskom generalu Lazaru Mamuli, po čijem nalogu je utvrđenje građeno kao dio sistema odbrane strateški izuzetno važnog ulaza u Boku.

Njena prvobitna namjena bila je vojna: zajedno sa utvrđenjima na obalama sa obje strane ulaza u zaliv, Mamula je trebalo da kontroliše prilaz Boki sa otvorenog mora.

Ali istorija ovog malog ostrva ima i mnogo mračnije poglavlje.

Tokom Drugog svjetskog rata, za vrijeme italijanske okupacije, tvrđava na Mamuli korišćena je kao logor. U njoj su bili zatočeni civili, učesnici i simpatizeri antifašističkog pokreta i stanovništvo Boke i okolnih krajeva.

Zbog toga Mamula nije samo impresivan spomenik fortifikacione arhitekture – ona je i mjesto kolektivnog sjećanja.

Danas je tvrđava obnovljena i pretvorena u luksuzni hotelski kompleks Mamula Island by Banyan Tree, ali se prostor koristi i za kulturne programe, koncerte, umjetničke događaje i scenska izvođenja.

Upravo je taj spoj kamena, istorije i mora dao predstavi dodatnu snagu.

Publika, njih oko 150, ispunila je sva raspoloživa mjesta. Kamen tvrđave postao je scenografija koju nije bilo potrebno graditi, more prirodna granica pozornice, a noć nad Bokom dio predstave.

Kada su posljednji tonovi utihnuli, uslijedili su aplauzi i ovacije izvođačima.

Dvadeset godina nezavisnosti kroz djelo starije od jednog vijeka

Upravo u tome je možda i najveća simbolika večeri.

Djelo koje je nastalo u vremenu u kojem je Crna Gora tražila svoje mjesto među evropskim državama izvedeno je 2026. godine, kada zemlja obilježava 20 godina od obnove nezavisnosti.

Opera koja govori o pripadnosti izvedena je na ostrvu koje je kroz istoriju mijenjalo države, vojske i namjene.

Priča o izboru između moći i identiteta igrana je unutar zidina podignutih zbog borbe za kontrolu jednog od najvažnijih zaliva Jadrana.

A Danica, junakinja koja odbija da zarad obećane krune izgubi ono što jeste, više od vijeka nakon što je napisana ponovo je dobila glas.

U subotu veče to je bio glas Milice Lalošević.

I kada se poslije završne scene iz gledališta sa oko 150 mjesta prolomio aplauz, "Balkanska carica" je na Mamuli još jednom pokazala ono zbog čega velika djela nadžive vrijeme u kojem su nastala – istorijski kostimi mogu pripadati prošlosti, ali pitanja koja postavljaju često ostaju sasvim savremena.

( Daša Petrušić )