Evropa mora učiniti više da zaštiti aerodrome od ruskih dronova

Napad u Lajpcigu pokazuje opasnost od hibridnog ratovanja u ruskom stilu

1109 pregleda1 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock

Uveče 4. avgusta aerodrom Lajpcig-Hale u Njemačkoj bio je nadomak katastrofe. Dron koji je nosio 800 grama plastičnog eksploziva usmjeren je ka krilu potpuno napunjenog ukrajinskog aviona Antonov An-124, ali je bomba otpala sa drona umjesto da eksplodira. Da je detonirala, ogromni transportni avion, koji Ukrajina i NATO koriste za prevoz vojnog tereta, završio bi u vatrenoj kugli, kao i drugi An-124 parkiran pored njega.

Dron, kvadkopter tipa FPV, snimljen je kamerom kako nekoliko sati ranije ulazi u zaštićeni prostor aerodroma. Međutim, niko ga nije primijetio do jutra, kada ga je ugledao vozač autobusa, pritisnuo nogom i podigao uzbunu. Značaj ovog pokušaja napada za budućnost aerodromske bezbjednosti teško je precijeniti, kaže Čarli Edvards iz Međunarodnog instituta za strateške studije, koji je prošlog mjeseca bio koautor izvještaja o ruskoj kampanji dronovima protiv Evrope.

Bio je to drzak korak dalje u odnosu na prošlogodišnji talas dronova za izviđanje i ometanje širom kontinenta. Lajpcig-Hale je veliko logističko čvorište za NATO i Ukrajinu. Napad naoružanim dronom manje je hibridno ratovanje, a više ratovanje u punom smislu te riječi. Njemačka još nije zvanično pripisala napad Rusiji, ali izvori vjeruju da će to uskoro učiniti.

Za razliku od drugih dronova koji su narušavali vazdušni prostor, poput dva velika drona kineske proizvodnje koja su dva dana kasnije preletjela iznad objekta sa raketnim sistemima Patriot u Njemačkoj, dron iz Lajpciga je zaplijenjen, pruživši istražiteljima obilje dokaza.

Istražitelji kažu da je riječ o dronu vojnog kvaliteta i ukazuju da ga je vjerovatno izradio akter povezan sa nekom državom. Umjesto radio-upravljanja, koje bi senzori na aerodromu mogli da otkriju, koristio je SIM kartice i 5G antene, poput običnog mobilnog telefona. Niko Lange, bivši šef kabineta u njemačkom Ministarstvu odbrane, kaže da njegova konstrukcija "odražava dizajn ruskih dronova koji se koriste u Ukrajini".

Nakon što je pronađen, Boing 757 sudario se sa nečim na visini od 400 metara, moguće sa izviđačkim dronom ili dronom-repetitorom. Istražitelji su, prema izvještajima, na zaplijenjenom dronu pronašli tragove DNK povezane sa neuspjelim napadom iz 2024. godine, kada su paketi-bombe eksplodirali prije nego što su ukrcani u teretne avione. Taj slučaj pripisan je GRU-u, ruskoj vojnoj obavještajnoj službi.

Njemačka mora preduzeti hitne mjere, smatra Lange. Do kraja avgusta trebalo bi da na glavnim aerodromima u zemlji postavi višeslojne sisteme za otkrivanje dronova.

Ti sistemi kombinovali bi radare sposobne da prepoznaju karakteristične obrasce kretanja, softver za otkrivanje anomalija u mobilnim mrežama, kamere za praćenje ciljeva, kao i termalne i akustične senzore. Osam njemačkih aerodroma već bi trebalo da dobije takve unaprijeđene kapacitete, ali sporijim tempom.

Rat u Ukrajini ubrzao je razvoj dronova koje je teško otkriti. Oni koriste brzo mijenjanje frekvencija, enkripciju, optičke kablove i sve veću autonomiju kako bi izbjegli odbrambene sisteme. Čak i uz najsavremenije sisteme za detekciju, prometne aerodrome biće teško zaštititi. Vremenski uslovi, ptice, pozadinska buka i gusta infrastruktura pomažu dronovima da ostanu neprimijećeni.

Nakon što se dron otkrije, ostaje pitanje šta učiniti sa njim. Ometanje njegovog signala moglo bi poremetiti komunikaciju komercijalnih aviona. Presretanje bi moglo stvoriti krhotine koje bi oštetile letjelice ili povrijedile ljude. Obaranje drona kako bi se izbjegla katastrofa možda je ispravna odluka, ali bez jasnih procedura timovi za borbu protiv dronova mogli bi iz opreza da oklijevaju.

Lajpcig je imao sreće. Evropski aerodromi dobili su ozbiljno upozorenje. Čak ni uz snažniju zaštitu prijetnja neće nestati. U ovakvoj vrsti ratovanja čak i napad koji naizgled ne uspije može ostvariti cilj izazivanjem straha, uznemirenosti i konfuzije.