Porodica u kojoj podrške ne fali: Udruženje Lantana već dvije godine okuplja žene koje se suočavaju s rakom dojke
Karcinom dojke je vodeći maligni tumor i uzrok obolijevanja kod žena u Crnoj Gori Žene se suočavaju s brojnim izazovima, a nakon početnog šoka usljed dijagnoze i bojazni za vlastiti i život najbližih, rađaju se brojni strahovi kroz koje ne moraju da prolaze same
Za samo dvije godine postojanja, udruženje Lantana okupilo je veliki broj žena oboljelih od karcinoma dojke sa istim ciljem - osnaživanje i podrška, razmjena iskustava, podizanje svijesti o značaju preventivnih pregleda i usvajanje zdravih životnih navika.
Predsjednica Udruženja Sanja Jušković za “Vijesti” kaže da je glavna misija udruženja bila da okupe žene sa karcinomom dojke, jer su sve članice u nekom trenutku života imale tu bolest, i da im zajedno olakšaju prolazak kroz sve što prati to oboljenje.
“Za nepune dvije godine od nastanka naše Lantane, imamo i te kako razloga da budemo ponosne na sve što smo zajedno uradile. Iz mjeseca u mjesec, sprovodimo brojne aktivnosti kao što je organizovanje radionica posvećenih oboljelim ženama, ali i njihovim porodicama, i možda je to nešto što nas čini najviše ponosnim jer za nas je svaki mjesec u godini jednako važan i ne čekamo samo ružičasti oktobar da bi ovoj bitnoj temi dali prostora”, kaže Jušković.
Za godišnjicu osnivanja udruženje je premijerno prikazalo i svoj dokumentarni film “Rano otkriveno - Uspješno izliječeno” i kroz priče članica dalo trajni doprinos zajednici i poslalo poruku ženama da nijedna ne mora da prolazi kroz bolest sama.
U Crnoj Gori godišnje se otkrije oko 400 do 420 novih slučajeva karcinoma dojke. Prema statistici, naša zemlja ima jednu od najvećih stopa smrtnosti od ove bolesti u Evropi - 23,2 na 100.000 žena, a glavni razlog je kasno otkrivanje karcinoma.
Nekad je dovoljna i lijepa riječ
Jušković kaže da sve žene koje se udruženju obrate za pomoć, bilo da im treba savjet ili želja da im se pridruže na putu osnaživanja, neće ostati uskraćene. Pojašnjava da su društvene mreže, na kojima prezentuju aktivnosti, jedan od načina na koji mogu da stupe u kontakt s njima.
“Žene prepoznaju iskrenost, i potrebu da govorimo o temama koje iako nijesu lijepe, sastavni su dio života i neće nestati ako se pravimo da ne postoje. Javljaju se, pridružuju, i Lantana ima dosta članica, što je samo pokazatelj, nažalost, sve većeg obolijevanja žena. Ali, ako nas već ima, bolje je da smo udružene”, poručuje ona.
Jušković kaže da je potreba za podrškom individualna i svaka žena je drugačija.
“Postoje žene koje prođu sve faze liječenja i ne treba im nikakva vrsta podrške. Ali, čak i takvim ženama, znamo po razmjeni iskustava jer ih ima i među nama, u nekom momentu je potreban razgovor koji ne mora nužno biti sa stručnim licem, nego ovaj naš međusobni jer najbolje razumijemo jedna drugu. Nekima je potrebno da znaju i da se informišu o toku terapija, redosljedu i etapama”, pojašnjava ona i ističe da su postali jedna velika porodica u kojoj svaka od njih može da računa na podršku.
Udruženje trenutno nema svoj prostor, ali su zahvalni Sekretarijatu za socijalno staranje Glavnog grada koji je više puta ustupio prostor Kuće zdravlja za održavanje predavanja i radionica.
Početak ove godine obilježilo je važno partnerstvo - uz podršku generalnog partnera - “Grawe” osiguranja pokrenuli su projekat “12 mjeseci, 12 radionica - Jedan siguran prostor za sve”.
“Pratimo i osluškujemo želje žena i potrebu za određenim temama, pa se na našim radionicama smjenjuju onkolozi, ginekolozi, psiholozi, nutricionisti, radiolozi, psihijatri i pilates instruktori”, naglašava Jušković.
Kaže da je posljednju radionicu održala članica kojoj je ljubav prema sportu prevladala u izboru onoga što želi da radi u životu, ali i pomogla da se brže oporavi nakon neprijatelja kao što je karcinom.
“Na radionicama je uglavnom u prosjeku petnestak do dvadeset žena, tako da je to veliki broj na godišnjem nivou, posebno ako se ima u vidu da pored članica često prisustvuju i članovi njihovih porodica i prijatelji. Mada bi lijepo bilo vidjeti i nekog muškarca, iako smo imale poziva za savjete za svoje najbliže”, priča Jušković.
Izazova previše, strah za djecu među najvećim
Govoreći o izazovima s kojima se suočavaju, Jušković kaže da ih je mnogo - odmah nakon početnog šoka usljed dijagnoze i straha za vlastiti život, rađaju se novi strahovi kao što su gubitak dojke i kose kao simbola ženstvenosti.
“Tako da nije lako, na ženama je odjednom puno toga što moraju da prožive i prežive. A s obzirom na to da među nama ima i mnogo majki, taj strah da nećemo biti uz djecu i gledati ih kako rastu je možda veći od svih ostalih. Nekim našim članicama su djeca imala samo godinu u momentu dijagnoze, što je izuzetno teško. Moja kćerkica je imala pet godina, ali ne smijem zaboraviti ni priču naših članica kojima su djeca bila starija, pa samim tim i svjesnija da mogu izgubiti majku, što je možda najkompleksnije jer je psihološka podrška potrebna i djeci”, naglašava Jušković.
Kaže da je bilo i napuštanja emotivnih partnera usred bolesti članica.
“Žene se nose s previše izazova, straha od smrti, straha za djecu, emotivnih kriza i raznih nedaća, do prosto želje da podijele neke stvari s psihologom, da ih sasluša, posavjetuje, a često samo da kaže potrebnu rečenicu - ‘Bićeš dobro’. Od toga ne treba bježati, ali ne treba ni nametati ženama koje nijesu raspoložene za ovu vrstu podrške. Dozvoliti svima pravo izbora. Ali, da znaju da imaju pravo na to ako žele”, ističe Jušković.
Unaprijediti psihološku i socijalnu zaštitu
Najvažnije promjene bile bi obezbjeđivanje dostupne psihološke podrške od trenutka postavljanja dijagnoze, kao obavezan vid napomene svakom pacijentu, pa da sam ima izbor da li želi ili ne ovakav vid podrške, kaže Jušković.
Ističe da na Institutu za onkologiju rade dvije psihološkinje s velikim obimom posla i da im treba još kolega, dok je pacijentkinjama neophodna i kontinuirana rehabilitacija po završenom liječenju i omogućavanje fizikalne terapije, limfne drenaže i drugih medicinskih usluga koje poboljšavaju kvalitet života.
“Potrebno je unaprijediti i socijalnu zaštitu, jer smo svjedoci svakodnevno da su onkološki pacijenti trenutno ostali bez prava na tuđu njegu i pomoć. Iako je riječ o simboličnom iznosu od nepunih sto eura, i više je nego potreban najosjetljivijoj populaciji, bilo da se radi o kupovini suplemenata koji su nam potrebni, plaćanju pomoći za kućne poslove... Važnu ulogu imaju i udruženja pacijanata, koja kroz edukaciju i međusobnu podršku doprinose da nijedna žena ne prolazi kroz liječenje sama”, ističe Jušković.
Idite bez straha na redovne preglede
Glavni apel Lantane ženama je da redovno idu na preglede, skrininge i da ne dozvole strahu od moguće dijagnoze da prevlada i da dođu prekasno.
“Ako se otkrije na vrijeme, karcinom dojke je gotovo stoprocentno izlječiv, tako da naša parola je kao naš film ‘Rano otkriveno - Uspješno izliječeno’. Savremene i ciljane terapije daju veliki procenat izlječenja i smanjuju opasnost od recidiva”, ističe Jušković.
( Ana Komatina )