Koja etiketa bolje pristaje stranci AfD?
Najjaču njemačku opozicionu stranku AfD nazivaju raznim imenima, evo pregleda najčešćih
„Krajnje desničarska“
Alternativa za Njemačku (AfD) često se u Njemačko jklasifikuje kao „krajnje desna stranka“. Taj pojam, međutim, nije jednoznačno definisan. U najširem smislu znači da stranka snažno odstupa udesno od političkog centra. Krajnje desne stranke često se povezuju sa snažnim nacionalizmom, rasizmom, autoritarnim shvatanjem države i odbacivanjem liberalnog, pluralističkog društva.
Politikolog Armin Pfal-Traugber sa Visoke državne škole za javnu upravu smatra da krajnje desna stranka prema definiciji nije nužno i protivdemokratska. U izjavi za DW objašnjava zašto u odnosu prema AfD-u smatra primjerenijim koristiti pojam „ekstremno desničarski“: „Kada je riječ o odbacivanju temeljnih vrijednosti jedne moderne demokratije – na primjer demokratije uopšte, podjele vlasti, ljudskih prava, pluralizma – uz istovremeno precjenjivanje etničke pripadnosti, koristim oznaku ’ekstremno desničarski’.“
Prema njegovom mišljenju, AfD se od osnivanja 2013. godine promijenio: „Od prvobitno desnodemokratske stranke sa ekstremno desničarskom manjinom, tokom godina se razvila u ekstremno desničarsku stranku sa desnodemokratskom manjinom.“
„Desnopopulistička“
Riječ populizam potiče od latinske riječi populus, što u prevodu znači „narod“. Ni za populizam ne postoji jednoznačna definicija. Taj pojam često se koristi kada političari ili stranke pridobijaju naklonost širokih masa.
Prema mišljenju Armina Pfal-Traugbera, desni populizam ima nekoliko bitnih obilježja: taj pojam „narod“ posmatra kao jedinstvenu cjelinu, čime odbacuje pluralizam, i tvrdi da postoji suprotstavljenost između „nas“ i „drugih“, pri čemu se najčešće misli na „narod“ protiv „elita“.
Osim toga, desni populisti često nastoje da uspostave neposrednu vezu sa „običnim narodom“ i tvrde da znaju šta ljudi misle i šta zahtijevaju. Taj pojam se iznova koristi i za AfD jer ta stranka u svom političkom stilu preuzima navedena obilježja.
„Desnokonzervativna"
Kao desnokonzervativni obično se označavaju političari ili stranke koji naglašavaju važnost konzervativnih vrijednosti poput domovine i tradicionalne porodice, kao i nacionalizma, snažne države te „zakona i reda“. Za razliku od krajnjih desničara, oni narod ne smatraju nužno etnički homogenom zajednicom (vidi u nastavku). Oni po pravilu prihvataju temeljna demokratska načela i postojeći ustavni poredak.
Međutim, iz desnog konzervativizma su se kroz istoriju razvile i protivdemokratske struje: na primjer, pristalice njemačke takozvane „konzervativne revolucije“, čiji su glavni predstavnici bili filozof i pisac Osvald Špengler, pisac Ernst Jinger i pravnik Karl Šmit. Oni su odbacivali parlamentarizam, modernu i društvenu raznolikost i zagovarali autoritarnu državu kojom upravlja jedan vođa. I danas u AfD-u i njegovom okruženju postoje veliki poštovaoci tih ideologa: Bjern Heke, jedan od najuticajnijih političara AfD-a, na primjer se u svojoj knjizi „Nikad dvaput istom rijekom" iznova poziva na njihove teorije.
„Etnonacionalna"
Riječ „etnonacionalna" je možda najbliža njemačkom pojmu völkisch, koja od kraja 19. vijeka u Njemačkoj označava rasističko shvatanje naroda. Ta ideologija definiše narod kao etnički čistu zajednicu i od samog početka bila je izrazito antisemitska. Völkisch pokret smatra se pretečom ubilačkog nacionalsocijalizma pod Adolfom Hitlerom.
Danas političari i stručnjaci AfD-u pripisuju „etnonacionalni" pogled na svijet jer njegovi funkcioneri iznova prave razliku između Njemaca sa migrantskim porijeklom i onih bez njega. Armin Pfal-Traugber smatra da je taj pojam danas „inflatorno korišćen, difuzan pojam“.
„Fašistička“
Ta riječ opisuje ekstremni politički stav koji zagovara nacionalistički, antidemokratski pogled na svijet. Pojam potiče od italijanske riječi fascio („snop“). Prvobitno je to bio naziv kojim je sebe označavao pokret oko italijanskog diktatora Benita Musolinija početkom 20. vijeka. Bitna obilježja fašizma pod Musolinijem bili su ultranacionalizam, prihvatanje principa vođe, odbacivanje demokratije i veličanje nasilja i rata. Njemački nacionalsocijalizam pod Adolfom Hitlerom oslanjao se na fašistički pokret u Italiji, a istoričari su ga kasnije svrstali među ekstremne oblike fašizma.
Primjena tog pojma na krajnje desničarske pokrete danas je među naučnicima sporna. „Oni na koje se pojam odnosi najčešće se ne mogu izjednačiti sa Hitlerovim ili Musolinijevim pokretom“, tvrdi Pfal-Traugber. U Njemačkoj se političar AfD-a Bjern Heke smije nazvati „fašistom“. Jedan njemački sud odlučio je da je riječ o vrednosnom sudu koji se zasniva na „provjerljivoj činjeničnoj osnovi“.
„Sumnja na ekstremne desničarske aktivnosti“
Ova formulacija potiče od njemačke službe unutrašnje bezbjednosti, Saveznog ureda za zaštitu ustavnog poretka (BfV). AfD je u Njemačkoj klasifikovan kao „slučaj sumnje na ekstremno desničarske aktivnosti“. Armin Pfal-Traugber za DW objašnjava tu klasifikaciju: „Time se izražava da postoje stvarne naznake nastojanja usmjerenih protiv slobodnog demokratskog osnovnog poretka, koja zahtijevaju još detaljniju provjeru.“
Za klasifikaciju kao slučaj sumnje nije dovoljno da stranka zastupa stavove protivne ustavu. Odlučujuće je da stranka planira postupke usmjerene protiv temeljnih vrijednosti društva. U slučaju AfD-a to je, prema saznanjima Saveznog ureda za zaštitu ustavnog poretka, nastojanje stranke da Njemcima migrantskog porijekla dodijeli pravno podređen status. To je protivno ustavu. Tu klasifikaciju je 2024. godine potvrdio Viši upravni sud u Minsteru.
„Dokazano ekstremno desničarsko djelovanje“
Ta klasifikacija Saveznog ureda za zaštitu ustavnog poretka, prema riječima politikologa Pfal-Traugbera, „rezultat je provjere prema kojoj se politički akter smatra ekstremističkim“. Ta klasifikacija povlači i određene posljedice: „Stranka se ubuduće može nadzirati obavještajnim sredstvima.“ To znači da se mogu prisluškivati telefoni ili vršiti nadzor putem doušnika.
Članovima stranke koja je klasifikovana kao dokazano ekstremno desničarska može biti uskraćeno zaposlenje u prosvjeti, policiji ili vojsci, jer njihova odanost ustavnom poretku nije zajemčena. Klasifikaciju AfD-a kao „dokazano ekstremno desničarske" stranke, koju je donio Savezni ured za zaštitu ustavnog poretka, trenutno preispituje Upravni sud u Kelnu.
( Deutsche Welle )