Ljudi bez rezultata

Na svijetu žive, postoje, različiti ljudi, toliko drugačiji i različiti da to ide do ekstrema: od onih u zabačenim, nepristupačnim afričkim i južnoameričkim predjelima/plemenima, koje je tek nedavno otkrila civilizacija (nije se znalo ni da postoje, niti su oni znali da ostatak svijeta, mimo njih, postoji) do onih najnaprednijih zajednica, kompanija, ili pojedinaca koji su svojim znanjem, radom, umom, a prije svega rezultatima, omogućili čovjeku da se spusti na Mjesec, i to ne jednom. Ili izum električne energije, njen prenos, ili atomske energije, korišćenje energije Sunca itd.

Za sva ta postignuća i uspjehe potrebna je bila, pored svega ostalog, i informacija, ali upotrebna informacija, koje će dovesti do cilja, tj. rezultata. Postoje i one druge informacije, koje dominiraju svijetom, ali nemaju upotrebnu vrijednost, a svode se na zabavu, razonodu, humor, gledanje filmova, klipova, spotova… sve u sebi nosi informaciju, ali koje se ne mogu iskoristiti za kreaciju, za neki krajnji cilj.

Tako ima i ljudi koji imaju sreću da završe škole, fakultete, možda čak steknu i neko ekstra znanje kroz doktorate, specijalizacije. Neki, pak, imaju sreću da završe i poznate škole, fakultete, ne samo u regionu nego i u svijetu. Nakon tih škola/fakulteta lako dobijaju poslove u nekim svjetski poznatim kompanijama, po difoltu (tj. po ustaljenoj proceduri). Tako, recimo, gotovo je nemoguće da neko dobije prvi posao u NASA-i ili Boeing kompaniji ko je završio fakultet na Balkanu, ali je vrlo vjerovatno i uglavnom moguće da u ovim kompanijama lako nađu posao mladi ljudi, svršeni studenti, koji su diplomu stekli na nekom od elitnih američkih univerziteta: Harvard, Stanford, Kolumbija, MIT itd.

Ove kompanije, koje posjeduju vrhunsku tehnologiju, eksperte, iskustvo… odlična su mjesta za napredovanje i usavršavanje mladih ljudi. I ne moraju biti neki veliki talenti da bi uspjeli u takvom radnom okruženju. Oni koji pokažu talenat, istaknu se i radom, postignućima i rezultatima, budu podsticani i nagrađeni od kompanije: radnim mjestom, platom, stimulansima… Cio taj sistem je postavljen tako da prepoznaje i nagrađuje talenat i rezultate.

Ali šta je sa onima koji nemaju talenat, ne postižu rezultate, ili narodski rečeno: ne snalaze se, i pored odličnih uslova, završenih prestižnih škola…? A tek onih, na važnim pozicijama u kompaniji, ili državnim institucijama, ministarstvima… koji niti su završili prestižne škole, niti su se isticali posebno u tim školama/fakultetima koje su završili? A tek oni koji nisu ni završili, nego jednostavno kupili diplome. Na pozicije su došli ili preko veze ili zbog političke pripadnosti, uglavnom. Nikakvi rezultati, postignuća, često i nikakvo znanje za uspješno obavljanje posla koji im je povjeren. Takvi se smiju (i bukvalno) kada neko pomene rezultate i postignuća, a kamoli da ih još i ostvaruje, ima. A kad se osjete ugroženim onda se više ne smiju, onda počinju da mrze, podmeću, lažu…

Ljudi bez rezultata ne umiju da rješavaju probleme, ni u životu, a kamoli u kompaniji, ili tek državnoj instituciji. Jer ne razumiju suštinu, ne bave se uzrokom, već posljedicama. A kad ne vide suštinu naravno da ne mogu da rješavaju probleme. Dalje, često ne prave razliku između dobrog i lošeg, za posao, kompaniju. Kako je to moguće, upitaće neko? Moguće jer vide samo sadašnji trenutak, trenutni interes, nisu u stanju da sagledaju situaciju dugoročno, ono što slijedi, sve ono što dolazi i što će se desiti van sadašnjeg trenutka (uključujući najviše par mjeseci unaprijed, ali ne i nakon toga).

U takvoj situaciji, ljudi bez rezultata često nisu u stanju da donesu bilo kakve odluke, a kamoli dobre odluke, koje će donijeti korist, boljitak. Potrebno je da im neko kaže, da ih ubijedi da bi donijeli neku, kakvu takvu odluku.

Vrlo je moguće, tj. ne bih bio iznenađen, da u budućnosti neki napredni AI sistem (vještačka inteligencija) donosi odluke umjesto ljudi, traži rješenja, rješava probleme, upravlja kompanijama, možda i državama. Zamislite situaciju, u Crnoj Gori, 2130. godina, Vlada Crne Gore donese neku uredbu, nešto odluči što se tiče Crne Gore - iz oblasti turizma, poljoprivrede, spoljne politike, bilo šta, a AI, sa središtem u Briselu kaže: ne može, nije u skladu sa politikom i interesima Evropske unije. I bude onako kako kaže AI. Naravno, to već danas funkcioniše u EU i bez AI. Ali će AI, vjerujem, u međuvremenu eliminisati birokratiju, suvišne procedure, nepravdu, zlonamjerne pojedince, one bez rezultata i postignuća… sada često na mjestima gdje se odlučuje. I tako znatno skratiti vrijeme donošenja odluka. I to samo ispravnih odluka.

( Goran Đukanović )