TELEVIZIJSKE I DRUGE IGRE
Đura će ti oprostiti što te je tukao...
Otpozdrav crnogorskog premijera šefu susjedne države više je ličio na onu antologijsku rečenicu iz Balkanskog špijuna nego na odbranu dostojanstva države čiju bi unutrašnju i spoljnu politiku trebalo da vodi...
Koji sam ja baksuz, cijela država na jednomjesečnom ljetnjem raspustu a meni se ne dade da s mirom počinem ni jednu cijelu sedmicu...
A baš sam se lijepo provodila uz parlamentarni kanal, koji toplo preporučujem svima jer je - u odsustvu parlamentaraca - Treći program stvarno prva liga...
Prvi je put i da se javno radujem što TVCG godinama ne radi ništa ozbiljno, inače nam nikad ne bi reprizirala emisije od prije nekoliko decenija...
Niti bi se gledaoci koji sada sitne četvrtu - ili koju manje - svojim očima mogli uvjeriti koliko je Crna Gora nekad ličila na normalnu državu...
Ljekari, i to ne oni opšte prakse koje danas zovemo izabranim nego birani specijalisti, pregledaju gorštake u zaseocima na zaleđenom sjeveru...
Na početku Dnevnika Radivoje Rabrenović - tada i na početku uredničke karijere - nezadovoljan učinkom državnih funkcionera na terenu i odnosom partijskih kadrova prema bazi...
U reportažama iz - nekad još naseljenih - sela mještani i ne pominju predsjednike opština, vlade, države ili partije, dive se i zahvaljuju učiteljima koji njihovu djecu ne samo obrazuju nego i vaspitavaju...
Đorđe Puśo Matović, Božidar Pavićević Zodijak i Branko Janjušević na nekoj nikšićkoj terasi brane doktorat o slikarstvu, književnosti i ostalim pojavama koje su se u Crnoj Gori nekad smatrale ne samo prirodnim nego i važnim za njenu budućnost...
I nakon svega toga antologijski intervju Snežane Nikčević u kojem Dado crta prošlost ali i budućnost svoje domovine...
A onda...
Daljinski u ruke, od nečega mora da se živi, pa sedam dana unazad Vijesti u pola sedam...
* * *
Prvo me iznervirao premijer i sad bih ga, da novinarski zanat nijesam pekla u gorepomenuto doba pristojnosti, javno pitala što se mrči kad kovat' ne umije...
Kad se u unutrašnje stvari države koju vodi besprizorno miješa predsjednik strane države, onda ozbiljan državnik to ili ignoriše ili mu odgovori kako dolikuje...
Ali ne tek nakon višemjesečnog iživljavanja nad Crnom Gorom, i to bojažljivo, površno i neozbiljno...
Dobro, ne mora to da bude baš kao Selim-paši otpozdrav na pismo ali ne smije ni da se pretvori u smijuriju...
Zato što se za odlazećeg predsjednika Srbije može reći mnogo toga, samo ne i da ne zna što radi kad mu je meta Crna Gora...
A radi tačno ono što su svi srpski kneževi, kraljevi i predsjednici radili evo 182 godine...
Mislim na sistematski, organizovani i kontinuirani rad, sporadičnih pokušaja bilo je i prije Načertanija...
* * *
Tim povodom, za one koji su nastavu iz Istorije pohađali od tzv. AB revolucije do sada, samo nekoliko podataka:
Godina proizvodnje: 1844.
Autor: Ilija Garašanin.
Sadržaj: Tajni plan širenja Srbije.
Ciljevi: Crna Gora, Bosna, Hercegovina i sjeverna Albanija.
Godina objavljivanja: 1906.
Dopuna i razrada Načertanija, kao neka vrsta uputstva za upotrebu, objavljena je osam decenija kasnije, 1986...
Zove se Memorandum SANU, a njegov rezime u najkraćem glasi:
Da su u SFRJ Srbi diskriminisani;
Da je pitanje cjelovitosti srpskog naroda i njegove kulture na teritoriji čitave federacije - uprkos tome što je u njoj živjelo još pet naroda i nešto više narodnosti - najvažnije pitanje;
Da su Srbi u cijeloj Jugoslaviji neka vrsta primarnog entiteta i da (samo) taj entitet ima jedinstveni niz prava koja nadilaze sve političke i geografske podjele...
* * *
Žalopojke iz Beograda, Banja Luke i brojnih sela i zaselaka iz obje srpske republike o "otcepljenju Crne Gore" i "diskriminaciji srpskog naroda", o tome kako "oni u Podgorici hoće da 33 odsto Srba prevaspitaju da ne budu ponovo Srbi na nekim sledećim popisima" dok u toj Podgorici stoluje najsrpskija od svih vlasti u Crnoj Gori... samo su skraćena i umivena verzija Načertanija i Memoranduma...
To što samoproglašeni vođa svih Srba u regionu nije kapac da reprizira njihovo praktikovanje iz 1918. i 1991. ne znači da mu treba odgovarati kako "Crna Gora ne želi sukob sa Srbijom, želimo dobrosusjedske odnose ali i jasnu evropsku politiku koju gospodin Vučić ne želi da razumije"...
Sa razloga što takvi odnosi nijesu mogući ukoliko Crna Gora ne odustane...
I to ne samo od ulaska u Evropsku uniju nego - što je drastično važnije - dok ne odustane od ulaska evropskih vrijednosti u Crnu Goru...
Nažalost, ovaj otpozdrav crnogorskog premijera šefu susjedne države više je ličio na ono "Đura će ti oprostiti što te je tukao" nego na odbranu dostojanstva države čiju unutrašnju i spoljnu politiku vodi...
Dobri, iskreni i ravnopravni odnosi biće mogući tek kad se u Srbiji uspostavi vlast koja Crnu Goru neće tretirati kao vučići, miloševići, rankovići, mihailovići, karađorđevići i ostali...
* * *
Znaven premijer znao bi i da se sporovi koji traju skoro dvjesta godina ne rješavaju objavom na društvenoj mreži, naročito ne na isti način na koji to čini onaj s kojim se spori...
I da se na miješanje srpskog predsjednika u unutrašnje stvari suverene Crne Gore ne odgovara miješanjem u suvereno pravo države Srbije da sve što hoće - uključujući i oružje - izvozi gdje hoće, uključujući i Ukrajinu...
Umjesto toga, pozabavio bi se - takođe samoproglašenim - vođom svih Srba na domaćem terenu...
I njegovom izjavom da je "Crna Gora bila srpska, a sada je i srpska"...
Zato što ta izjava mnogo više podsjeća na Načertanije i Memorandum nego na "pomirenje i zajedništvo u evropskoj Crnoj Gori" o kojem Nova srpska demokratija najavljuje deklaraciju...
Kad se Crnogorci izbrišu iz istorije Crne Gore - nije precizirano o koliko se vjekova radi ali osnovano sumnjam da je riječ o najmanje četiri - onda se to ne zove pomirenje i zajedništvo nego otimanje etničkog i nacionalnog identiteta...
I to nije samo politički i društveni problem nego i kršenje Ustava i Krivičnog zakonika, istina u nešto rogobatnijoj formulaciji...
I zato ne razumijem ovu opštu zadivljenost navodnom borbom davaoca gorepomenute izjave za miroljubivu koegzistenciju...
Živi bili pa vidjeli, ako se ikad u blizini onog Šumanovog kružnog toka u Briselu zavijori i naš crveni barjak - vratiće se on na fabrička podešavanja...
Tom povratku će, sudeći po najnovijim saopštenjima NSD-a, biti podešena i najavljena deklaracija...
U suprotnom bi se partijska poruka "gradimo stabilnu, slobodnu, srećnu i evropsku Crnu Goru - državu u kojoj se niko ne izvinjava zbog onoga što jeste i u kojoj će svačija nacionalna osjećanja biti poštovana na ispravan način" završila tačkom...
Bez onog dodatka "a tu posebno mislim na naš srpski narod" jer se posebnim izdvajanjem jednog naroda ne gradi stabilna, slobodna, srećna i evropska država...
* * *
Izgradnja takve države nije moguća ni kad se jedan narod, naročito ako je malobrojan, izdvoji na negativan način...
Prvo je to urađeno u parlamentu, predlaganjem zakona po kojem grad Ulcinj - koji je preživio 2.500 godina pod Rimskim Carstvom, Vizantijom, Mletačkom Republikom i Osmanskim Carstvom - neće u evropskoj, građanskoj, multietničkoj i multikonfesionalnoj Crnoj Gori preživjeti kao - grad...
Potom je na društvenim mrežama, na prigovore predstavnika albanskih nacionalnih partija takvom zakonu - koje su taster patriote uglavnom izvlačile iz konteksta i falsifikovale - odgovoreno tolikom količinom mržnje da je nadmašena čak i ona iz doba rata za mir...
Do najfreškijih izliva šovinizma došlo je povodom protivljenja izboru direktorke jedne škole u Ulcinju...
Zašto?... Pa zbog toga što je troje ministara, umjesto rasprave na sjednici Vlade u kojoj i dalje zajedno sjede, ušlo u medijski sukob...
Što je istina, samo istina i puna istina o tom izboru još nije utvrđeno jer procedura tek treba da bude provjerena...
Ali nije sve u proceduri, nešto je i u odnosu prema manje brojnim narodima...
Tim povodom sam, umjesto dužeg komentarisanja saopštenja Ministarstva prosvjete - znakovito preopširnog i prepunog etničke senzitivnosti - odabrala dva kratka pitanja...
Koliko ima Albanaca direktora škola u Herceg Novom, Beranama, Budvi, Plužinama, Danilovgradu, Zeti, Mojkovcu, Kotoru, Šavniku...
I kakve su šanse da za direktora gimnazije u Pljevljima ili Beranama bude izabran profesor albanskog jezika...
P.S. Direktori škola nisu predstavnici političkih ili nacionalnih kvota - nađoh dio odgovora naknadno u saopštenju Ministarstva... Otkad, nijesu napisali...
( Ratka Jovanović-Vukotić )