Ekoplant: Nijesmo stigli da pripremimo odgovore, garancija je bila za neizvaljivanje stabala, a ne za njihovo sušenje

Kompanija "Ekoplant" reagovala je povodom teksta "Polovina sadnica se osušila – Neuspjela obnova dendroflore u Velikom gradskom parku u Tivtu", objavljenog 20. avgusta 2026. godine u ND "Vijesti" i na portalu Vijesti.

Reagovanje prenosimo integralno:

"Povodom teksta „Polovina sadnica se osušila – Neuspjela obnova dendroflore u Velikom gradskom parku u Tivtu“, objavljenog 20. avgusta 2026. godine u ND „Vijesti“ i na portalu Vijesti, želimo da javnosti saopštimo nekoliko važnih činjenica koje u tekstu nijesu predstavljene u cjelini, a bez kojih se stvara pogrešna slika o ovom poslu i odgovornosti kompanije „Ekoplant“.

Najprije, „Ekoplant“ nije odbio da odgovori na pitanja novinara. Pitanja su na službenu adresu kompanije stigla 18. avgusta u 17.41 časova, bez naznačenog roka za odgovor. Odgovor do objavljivanja teksta nijesmo stigli da pripremimo. To, naravno, ne znači da prihvatamo navode koji su u tekstu izneseni.

Smatramo nekorektnim i to što se već naslovom „Neuspjela obnova dendroflore“ čitaocu sugeriše da je neuspjeh ovog posla praktično utvrđena stvar i da je za njega odgovoran izvođač. Odgovornost „Ekoplanta“ za naknadno sušenje dijela sadnica nije utvrđena.

Garancija je bila za neizvaljivanje stabala, a ne za njihovo sušenje

Tenderskom dokumentacijom tražena je garancija da u periodu od tri godine neće doći do izvaljivanja novoposađenog drveća.

Ugovorom nije predviđena trogodišnja garancija da se nijedna posađena biljka, bez obzira na kasnije uslove, neće osušiti. Isto tako, predmet našeg ugovora nijesu bili naknadno zalivanje i održavanje posađenog drveća.

To je veoma važna razlika.

Nijedno stablo koje je „Ekoplant“ posadio nije se izvalilo. U tom dijelu ugovorena garancija je u potpunosti ispoštovana.

Zato se danas ne mogu izjednačavati dva potpuno različita pojma – izvaljivanje stabla i njegovo naknadno sušenje – niti se iz toga može stvarati obaveza izvođača koja ugovorom nije bila predviđena.

Sistem za zalivanje nije bio u funkciji kada je novoposađenim stablima bio najpotrebniji

Ovo nije naknadna tvrdnja „Ekoplanta“. O problemima sa sistemom za navodnjavanje javno je govorila sama Opština Tivat.

U Velikom gradskom parku je tokom 2024. godine ugrađen automatski sistem navodnjavanja vrijedan više od 81.000 eura, na površini od oko 19.000 kvadratnih metara. Njegova osnovna svrha bila je upravo da obezbijedi kontrolisano zalivanje parkovske vegetacije.

Međutim, Opština Tivat je kasnije javno saopštila da automatski sistem za zalivanje nije u funkciji, da su potrebne dodatne popravke, kontrola i ponovno puštanje sistema u rad.

Opština je takođe saopštila da stvarne trase dijela cjevovoda nijesu bile uredno evidentirane. Upravo na takve instalacije nailazili smo tokom kopanja sadnih jama. Kada bi pri radu došlo do lokalnog oštećenja cijevi, naši izvođači su ga odmah sanirali.

Dakle, izvođač je na terenu nailazio na instalacije za koje nije imao precizne podatke, iako je riječ i o dijelu sistema koji je bio izveden svega nekoliko mjeseci ranije. To je uticalo i na organizaciju i dinamiku radova.

Još važnije je pitanje zalivanja samih biljaka.

Prvi problemi sa sušenjem pojavili su se već tokom proljećno-ljetnjeg perioda, upravo kada tek presađenom krupnom drveću treba redovno i obilno zalivanje.

Navod da su radnici Komunalnog preduzeća biljke ručno zalivali sam po sebi ne govori koliko je vode svako stablo zaista dobijalo niti da li je voda stizala do cijele korijenove bale.

Riječ je o stablima visokim najmanje 3,5 metra, a mnoga su bila visoka oko četiri metra. Takvu tek presađenu biljku nije dovoljno površinski pokvasiti. Voda mora da prodre kroz cijelu zonu korijena.

To je još važnije na djelovima parka koji su pod nagibom, jer voda pri površinskom zalivanju lako otiče niz teren umjesto da ostane oko korijena. Zato se kod sadnje krupnog drveća formiraju zalivne činije ili obezbjeđuje odgovarajući sistem kojim se dovoljna količina vode dovodi direktno u zonu korijena.

Zbog toga smatramo krajnje nekorektnim da se kvalitet sadnog materijala danas praktično predstavlja kao uzrok sušenja, a da se istovremeno zanemaruje činjenica da sistem napravljen upravo za navodnjavanje parka nije funkcionisao kako treba.

Od 16 osušenih sadnica došli smo do tvrdnje o „polovini“

I brojke koje se danas iznose traže objašnjenje.

Prema reklamacijama koje su dostavljene „Ekoplantu“, zaključno sa 20. majem 2025. godine evidentirano je ukupno 16 osušenih sadnica.

Nekoliko mjeseci kasnije govorilo se o 38 primjeraka koji su bili suvi ili u lošem stanju.

Sada se, više od godinu dana nakon sadnje, javnosti saopštava da se osušila „polovina sadnica“.

Kako se došlo do tog broja?

Ako se broj problematičnih i osušenih biljaka povećavao mjesecima nakon njihove sadnje, u periodu u kojem „Ekoplant“ prema Ugovoru nije imao obavezu njihovog zalivanja i održavanja, onda je sasvim opravdano pitati što se sa tim biljkama događalo tokom tog vremena i na osnovu čega se njihovo kasnije propadanje danas pripisuje kvalitetu biljaka u trenutku isporuke.

„Ekoplantu“ do danas nije dostavljena evidencija iz koje bi se moglo vidjeti kada je koja od naknadno označenih sadnica počela da se suši, kada je konstatovano njeno propadanje i kako je u međuvremenu zalivana i održavana.

Činjenica da se broj problematičnih biljaka povećavao tokom narednih mjeseci sama po sebi nije dokaz da je sadni materijal prilikom isporuke bio nekvalitetan.

Stručni predlog druge vrste nije pokušaj da se prekrši Ugovor

U tekstu se pominje i navodni pokušaj „Ekoplanta“ da isporuči vrste koje nijesu bile predviđene Ugovorom.

I ovdje nedostaje važan dio priče.

Jedna od projektom predviđenih vrsta bio je močvarni čempres (Taxodium distichum), listopadni četinar čije su prirodne osobine vezane prvenstveno za vlažna i često plavljena zemljišta.

Poznajući lokaciju Velikog gradskog parka, klimatske uslove u Tivtu, način održavanja i probleme sa zalivanjem, naši inženjeri su smatrali da je profesionalno korektno da Naručiocu predlože i alternativnu vrstu za koju smo smatrali da bi se bolje prilagodila konkretnim uslovima parka.

To je bio predlog, a ne samovoljna odluka.

Nadzor ga nije prihvatio i „Ekoplant“ je tu odluku poštovao.

Predložiti Naručiocu bolje ili praktičnije rješenje nije isto što i samovoljno promijeniti predmet Ugovora.

Tokom realizacije bilo je i drugih situacija u kojima su određene karakteristike sadnog materijala dogovarane sa stručnim nadzorom, uz njegovu saglasnost i odgovarajuće dodatne količine biljaka.

Takva stručna komunikacija izvođača i nadzora danas se ne može korektno predstavljati kao pokušaj da se Opštini protiv njene volje isporuči nešto drugo od ugovorenog.

Tvrdnja o navodno „neškolovanim“ sadnicama pojavila se tek kasnije

Ne prihvatamo ni tvrdnju da sadnice navodno nijesu bile dovoljno „školovane“ ili da zbog toga njihov korijenov sistem nije bio odgovarajući.

Sadni materijal je dopreman i sađen sukcesivno, u više navrata - dana.

Za pojedinačne isporuke i sadnju postoje evidencije sa potpisima stručnog nadzora o preuzetim i posađenim količinama.

Biljke koje su posađene nijesu prilikom isporuke odbijene kao neškolovane, zdravstveno neispravne ili nepodobne za sadnju.

Nadzor je, inače, imao mogućnost da odbije sadni materijal ili predlog sa kojim nije bio saglasan, i to je u pojedinim slučajevima i činio. „Ekoplant“ je takve odluke poštovao.

Zato je teško prihvatiti da se tek mnogo mjeseci kasnije pojavljuje opšta tvrdnja da sadnice navodno nijesu bile dovoljno „školovane“, iako takva primjedba nije evidentirana kada su te iste biljke dopremljene i posađene.

Konačni objedinjeni kvantitativno-kvalitativni prijem nije završen zato što nije realizovana posljednja grupa od deset ugovorenih sadnica. To, međutim, ne briše prethodne sukcesivne isporuke i sadnju za koje postoje potpisane evidencije nadzora.

Ako se danas tvrdi da je navodna „neškolovanost“ uzrok propadanja biljaka, onda za takvu tvrdnju moraju postojati konkretni stručni i dokumentovani dokazi. Naknadna pretpostavka nije dokaz.

Kada se govori o kašnjenju, mora se pomenuti i Aneks ugovora

Opština Tivat i „Ekoplant“ su 27. decembra 2024. godine zaključili Aneks ugovora kojim je priznato postojanje nepredviđenih okolnosti na terenu i produžen rok za realizaciju.

Jedan od konkretnih problema bile su upravo podzemne instalacije.

Na pojedinim pozicijama tokom iskopa nailazili smo na cjevovode čije trase nijesu bile prikazane u dokumentaciji kojom smo raspolagali. Zbog toga je rad morao da se prilagođava stvarnom stanju na terenu, da se pojedine trase izbjegavaju i da se problem rješava neposredno tokom izvođenja.

Zbog toga nije korektno govoriti o „kašnjenju Ekoplanta“, a prećutati da je upravo zbog nepredviđenih okolnosti na lokaciji zaključen Aneks kojim je rok produžen.

Polovina ugovorene vrijednosti bila je avans, a ne naknadno priznati dio posla

Iznos od 15.912,73 eura, odnosno 50 odsto vrijednosti Ugovora, bio je unaprijed ugovoreni avans.

Isplaćen je prije nego što je iko mogao znati koje će se sadnice kasnije primiti ili eventualno osušiti.

Zato taj iznos nema nikakve veze sa današnjom tvrdnjom da je navodno opstala samo polovina sadnica.

Prema našoj evidenciji, „Ekoplant“ je izvršio približno 90 odsto ugovorenih obaveza, dok vrijednost izvršenog, a do danas neplaćenog dijela iznosi 13.518,02 eura.

To nije nikakvo „dodatno plaćanje“. To je naš zahtjev da bude plaćeno ono što je već isporučeno i posađeno.

Šest mjeseci nijesmo išli ni u medije ni na sud

„Ekoplant“ se Opštini Tivat 19. januara 2026. godine pisano obratio sa zahtjevom da se konačno regulišu međusobne finansijske obaveze.

Na taj dopis gotovo šest mjeseci nijesmo dobili odgovor.

Za sve to vrijeme nijesmo pokrenuli sudski postupak, nijesmo ovaj problem iznosili u medije i nijesmo pokušavali da stvaramo bilo kakav javni pritisak na Opštinu.

Razlog je vrlo jednostavan. Sa Opštinom Tivat smo godinama imali dobru poslovnu saradnju i očekivali smo da će se i ovaj problem riješiti razgovorom i dogovorom.

Zato nas je i iznenadilo da se sada u javnosti pojavljuje priča u kojoj se iz niza pretpostavki praktično izvodi zaključak da je za stanje sadnica odgovoran „Ekoplant“.

Takva odgovornost nije utvrđena.

Ne želimo da preko novina određujemo ko je u Opštini ili njenim službama za što odgovoran. Ali isto tako ne možemo prihvatiti da se odgovornost bez jasnih činjenica i dokumentacije unaprijed pripiše našoj kompaniji.

„Ekoplant“ je i dalje spreman da sa Opštinom Tivat razgovorom razjasni sva otvorena pitanja, napravi konačan obračun stvarno izvedenog posla i ovaj poslovni odnos završi dogovorom.

Istovremeno imamo obavezu da zaštitimo profesionalni ugled firme koja se proizvodnjom, uzgojem i presađivanjem hortikulturnog sadnog materijala bavi već 35 godina.

Od „Vijesti“ ne tražimo da budu na našoj strani.

Tražimo samo da, poslije prostora koji je već dat tvrdnjama Opštine, javnost dobije priliku da čuje i činjenice i stav „Ekoplanta“", piše u reagovanju.

( Vijesti online )