Deset načina na koje je Tramp oslabio Sjedinjene Države

MAGA: “Make America Great Again” (“Učinimo Ameriku ponovo velikom”). To je bilo obećanje američkog predsjednika Donalda Trampa američkom narodu. Izaberite ga i zemlja će povratiti svoju snagu i vratiti se u zlatno doba unutrašnje sloge, ekonomske vitalnosti, domaćeg suvereniteta i globalnog uticaja. Bila je to zavodljiva vizija, naročito za one Amerikance koje je globalizacija teško pogodila i koji su vjerovali da imigranti i “globalisti” iznutra potkopavaju zemlju.

Kako se Trampov drugi mandat približava polovini, gotovo da nema sumnje da je on jedan od najuticajnijih predsjednika u istoriji SAD. Nažalost, gotovo sve posljedice njegovih postupaka bile su štetne, ne samo za većinu ljudi u Sjedinjenim Američkim Državama već i za relativnu moć i položaj Amerike u svijetu. Njegovi saradnici i članovi porodice možda ubiraju koristi, ali kumulativni učinak njegovih postupaka neće biti povratak veličini, već slabija i više podijeljena Amerika.

Evo i zašto.

1. Uništavanje povjerenja u američka obećanja

Važnost kredibiliteta ponekad se preuveličava, ali će druge države biti manje spremne da sarađuju s Vašingtonom ako ne vjeruju da će on održati svoja obećanja. Kao što je tokom svoje poslovne karijere, obilježene brojnim sudskim sporovima i bankrotima, često radio, Tramp je iznova pokazivao da su njegove prijetnje uglavnom prazno razmetanje i da njegova obećanja ne znače ništa.

Poništio je uspješan nuklearni sporazum s Iranom (zar se to nije sjajno završilo?), a sada osuđuje isti trgovinski sporazum koji je tokom svog prvog mandata ispregovarao s Kanadom i Meksikom (i za koji je tada tvrdio da je najbolji sporazum ikada). Njegov pristup carinama - čas ih uvodi, čas ukida - ponovljene prijetnje da će povući podršku ključnim saveznicima i neobjašnjivo povlačenje ponude da Ukrajini omogući proizvodnju presretača Patriot jasno pokazuju da njegova riječ ne znači ništa. Nimalo. Ništa.

To ima stvarne posljedice. Na primjer, Trampova s razlogom stečena reputacija čovjeka koji ne igra pošteno i koji je nepredvidiv jedan je od razloga zbog kojih ima toliko problema da okonča rat s Iranom. Lideri te zemlje ne vjeruju ni u jednu njegovu riječ, a i zašto bi? - i razumljivo žele konkretne ustupke unaprijed prije nego što ga “puste s udice”. To je takođe razlog zbog kojeg sve više zemalja širom svijeta igra na sigurno i traži pouzdanije partnere.

2. Smanjivanje vojnih sposobnosti SAD

Uprkos tome što troši nezabilježene iznose novca, hvali se “smrtonosnošću” Sjedinjenih Država i vodi računa da muški pripadnici vojske imaju dovoljno testosterona, Tramp i ministar odbrane Pit Hegset učinili su američke oružane snage slabijima i potkopali sposobnost SAD da odvrati napade na svoje partnere.

Kako? Tako što su pokrenuli glupi rat s Iranom, iscrpili zalihe ključnog naoružanja i mjesecima držali brodove, eskadrile i pripadnike oružanih snaga na položajima, što je, prema izvještajima, dovelo do talasa pokušaja samoubistava. Ovi postupci iscrpili su dragocjene vojne kapacitete bez ikakve korisne svrhe, pokazali potencijalnim protivnicima gdje su ranjivosti zemlje i na potencijalno tragične načine narušili moral pripadnika oružanih snaga. Dok su Tramp i Hegset rasipali američke vojne resurse, potencijalni budući protivnici naoružavali su se, proučavali, obučavali i pripremali.

Da stvar bude gora, Tramp i Hegset pokušavaju da politizuju pripadnike oružanih snaga i pretvore ih u lojalni dio pokreta MAGA. Hegset je aktivno nastojao da iz službe ukloni oficire za koje smatra da su “woke”, otpuštao je ili uskraćivao unapređenja nesrazmjerno velikom broju žena i pripadnika rasnih manjina, uprkos njihovim izvanrednim rezultatima i preporukama viših oficira koji ih najbolje poznaju, i pokušao da nametne ideološku uniformnost cijelom vojnom sistemu, uključujući vojne akademije.

Ovo je opasan razvoj događaja. Kao što je pokojni Semjuel Hantington čuveno tvrdio u knjizi Vojnik i država, profesionalizam oružanih snaga, zasnovan na skupu normi i institucionalnoj kulturi koja je vojsku držala iznad političkih sukoba, predstavljao je jednu od velikih prednosti tokom naše istorije. Oficiri polažu zakletvu Ustavu, a ne stranci ili predsjedniku, i od njih se očekuje da prihvate kodeks prema kojem su dužnost, čast i domovina na prvom mjestu. Nijesu ocjenjivani na osnovu toga kojoj bi stranci mogli biti naklonjeni, a viši oficiri su tokom vremena spremno služili i republikanskim i demokratskim administracijama.

Iako viši vojni zvaničnici (kao i ostatak takozvanog vojno-industrijskog kompleksa) imaju značajan uticaj na pitanja nacionalne bezbjednosti, oni ostaju podređeni civilnoj vlasti i vojska nikada nije bila sredstvo koje bi jedna stranka mogla koristiti za nezakonito preuzimanje ili zadržavanje vlasti.

Mislim da je i danas tako, ali trendovi su zabrinjavajući. I ne sumnjam da bi Tramp, kada bi mogao da pretvori oružane snage u lojalni instrument sopstvene moći, to i učinio. Ako bi u tome uspio, one bi postale još manje efikasna borbena sila.

3. Demontiranje diplomatskih kapaciteta

Marko Rubio obavljao je mnogo funkcija, uključujući funkciju državnog sekretara, savjetnika za nacionalnu bezbjednost i vršioca dužnosti direktora Nacionalnog arhiva, ali ponekad me podsjeća na one fotografije nestale djece koje su se nekada pojavljivale na kartonima za mlijeko. Dođe mi da pitam: “Jeste li vidjeli ovog čovjeka?”

U velikoj mjeri je skrajnut kada je riječ o ratu s Iranom, Ukrajini i drugim velikim pitanjima s kojima se zemlja danas suočava, dok on i Tramp istovremeno sistematski podrivaju diplomatske kapacitete Sjedinjenih Država i njihovo međunarodno prisustvo na takve načine da bi njihovo obnavljanje moglo potrajati decenijama.

Pod Rubijovim rukovodstvom u Stejt departmentu, Sjedinjene Države su se jednostrano povukle iz više od 60 međunarodnih organizacija, dok Kina istovremeno nastavlja da širi svoje učešće u njima. Zatvorio je konzulate i kancelarije u inostranstvu i ostavio desetine ambasadorskih mjesta upražnjenim. Sveobuhvatno istraživanje koje je sprovelo Američko udruženje službenika za spoljne poslove pokazalo je da je 98 odsto ispitanika prijavilo nizak moral, dok je 86 odsto reklo da ti potezi otežavaju njihovu sposobnost da obavljaju svoj posao. Naslov izvještaja govori sve: diplomatske institucije zemlje na ivici su pucanja.

To možda i ne bi bio veliki problem kada bi specijalni izaslanici na koje Tramp voli da se oslanja bili veoma sposobni i efikasni, ali učinak nediplomata Stiva Vitkofa i Džareda Kušnera, kao i potpredsjednika Džej Di Vensa, pokazuje da to nije slučaj.

4. Podrivanje američke naučne nadmoći

Liderstvo u nauci i tehnologiji dugo je bilo jedan od temelja globalne moći Sjedinjenih Država. Kao što Kina jasno razumije, naučna moć biće još važnija u budućnosti. Šta je Tramp uradio kao odgovor na ovaj izazov? Smanjio je federalnu podršku širokom spektru naučnih istraživanja, napao univerzitete neosnovanim argumentima, postavio neuke i nekvalifikovane naučne skeptike (poput ministra zdravstva i socijalnih službi Roberta F. Kenedija Mlađeg) na ključne položaje, dodatno širio njihove netačne tvrdnje kroz sopstvene izjave i objave na društvenim mrežama, postavio nenaučnika za svog naučnog savjetnika i aktivno podsticao uvjerenje da je neznanje poželjnije od znanja i stručnosti.

Da li ovi postupci imaju posljedice? I te kako. Prema podacima Američkog instituta za fiziku, doktorandi iz te oblasti napuštaju Sjedinjene Države najvećom stopom u posljednjih 30 godina, gotovo dvostruko većom nego prije samo godinu dana. Odliv stručnjaka u ovoj oblasti (kao i u drugim oblastima) ostaviće Sjedinjene Države manje obrazovanim, inovativnim, produktivnim i bezbjednim nego što bi inače bile. To je autogol kojim bi naučna nadmoć mogla biti prepuštena najmoćnijem rivalu Vašingtona.

5. Propuštanje zelene tranzicije

Povezana greška proizlazi iz Trampovog dugogodišnjeg negiranja klimatskih promjena, njegovog protivljenja obnovljivoj energiji i nepokolebljive posvećenosti sagorijevanju još većih količina fosilnih goriva.

To je ludost, kao što zna svako ko je čitao naučnu literaturu o ovoj temi ili obraćao pažnju na dugoročne klimatske trendove. Ne samo da će to dovesti do ozbiljnijih klimatskih problema, većeg broja smrtnih slučajeva povezanih s klimom i mnogo ljudske patnje, već su Trampove politike osigurale da će Kina dominirati zelenim tehnologijama budućnosti (solarna energija, energija vjetra, baterije itd.), dok će SAD dominirati tehnologijama dimnjaka iz 19. vijeka.

Osim ako vjerujete da će nuklearna fuzija u vrlo bliskoj budućnosti postati komercijalno isplativa i široko primjenjivana, Trampovo upravljanje klimatskim izazovom ostaviće SAD slabijim i siromašnijim. I toplijim.

6. Narušavanje vladavine prava

Trampov prezir prema zakonima i pravilima dobro je dokumentovan, a on je išao veoma daleko kako bi sebe zaštitio od bilo kakvih pravnih ograničenja, istovremeno koristeći pravni sistem za obračune s pojedincima koji su imali tu nesreću da izazovu njegov bijes. Postavljanje njegovog ličnog advokata, beskrajno popustljivog Toda Blanša, na funkciju glavnog državnog tužioca SAD, samo je najnoviji korak u toj kampanji. Njegovi napori imali su podršku ideološki bliskog i poslušnog Vrhovnog suda, koji je u nekoliko navrata ograničio njegove postupke, ali ih je uglavnom odobravao i davao im dodatnu snagu.

Zašto je to važno? Zato što povjerenje u integritet američkog pravosudnog sistema pruža sigurnost Amerikancima, ali i strancima koji žele da trguju ili ulažu u zemlji. Uvjerenje da će se zakoni tumačiti i primjenjivati pravično, nepristrasno i transparentno smanjuje rizik od proizvoljnih ili politički motivisanih odluka, a samim tim i rizik poslovanja.

Stranci neće prekinuti sve veze sa zemljom ako počnu da vjeruju da je američki pravosudni sistem postao politizovan i korumpiran, jer postoji mnogo zemalja u kojima su ti problemi još izraženiji. Ali Sjedinjene Države će tako prokockati jednu od osobina zbog kojih su u prošlosti bile naročito privlačan partner.

7. Ugrožavanje integriteta izbora

Demokratija zavisi od slobodnih i poštenih izbora, kao i od uvjerenja građana da rezultati tačno odražavaju glasove koje su birači dali. Od samog početka Tramp je sijao sumnju u integritet izbornog sistema, najviše svojom neutemeljenom i često ponavljanom tvrdnjom da je zapravo pobijedio na izborima 2020. godine.

Naime, najjasniji primjer izbornog nedoličnog ponašanja jeste upravo Trampov pokušaj da preokrene svoj poraz 2020. godine: podsticao je razjarenu masu da upadne u zgradu Kongresa, vršio pritisak na zvaničnike zadužene za izbore u saveznim državama da pronađu dodatne glasove za njega i pokušao da nagovori bivšeg potpredsjednika Majka Pensa da prekrši svoju zakletvu i odbije da potvrdi rezultate.

Ako želite dokaz stvarne izborne prevare, ne morate tražiti dalje.

Opasnost je u tome što će urušavanje povjerenja javnosti u izbore dovesti do toga da poraženi odbijaju da prihvate ono što je većina birača rekla, da odbacuju odluke zvaničnika za koje pogrešno vjeruju da su izabrani prevarom i da postanu podložni teorijama zavjere koje dodatno dijele zemlju.

Ništa ne može više nagristi osjećaj patriotizma i građanskog jedinstva od uvjerenja da se izbori neprestano namještaju, a upravo to uvjerenje šire Tramp i njegovi poslušnici.

8. Odustajanje od sistema kontrole i ravnoteže vlasti

Rastuća moć izvršne vlasti nije počela s Trampom, a neke od sila koje su ubrzale taj proces tokom njegovog drugog mandata, poput nemoći Kongresa i Vrhovnog suda sastavljenog tako da favorizuje koncept jedinstvene izvršne vlasti, postojale su i prije nego što je ponovo izabran 2024. godine. On takođe nije prvi predsjednik kojem su smetala ograničenja njegovih ovlašćenja i koji je želio da jednostavno radi šta hoće, bez potrebe da za to dobije odobrenje Kongresa i podršku sudstva.

Ipak, Trampova spremnost da grubo pogazi sistem kontrole i ravnoteže vlasti ugrađen u Ustav nema presedana u istoriji SAD, a dugoročne posljedice biće ozbiljne. Na primjer, smanjivanje percipirane političke nezavisnosti Federalnih rezervi učiniće strane investitore opreznijim, dok će uklanjanje ograničenja predsjedničkog djelovanja povećati zabrinutost drugih država u pogledu pouzdanosti i predvidivosti SAD.

A kada predsjednici mogu da rade šta god žele, bez potrebe da dobiju podršku javnosti ili čak da svoje odluke obrazlože pred Kongresom, veća je vjerovatnoća da ćemo dobiti loše osmišljene katastrofe poput aktuelnog rata s Iranom.

Osim ako nisu uvjereni da je Tramp nepogrešivi izvršilac božanskog proviđenja, uprkos čitavoj planini dokaza koji govore suprotno, ovaj napad na ustavni poredak Sjedinjenih Država trebalo bi da zabrine Amerikance. I te kako.

9. Odustajanje od civilizovanog političkog dijaloga

Više nego bilo ko drugi, Tramp je odgovoran za sve grublji i vulgarniji ton američkog političkog diskursa. Djelimično je riječ o njegovoj spremnosti i sposobnosti da besramno laže, osobini koja je zarazila veći dio Republikanske stranke, ali i o njegovom oslanjanju na vulgarne uvrede, nasilnu retoriku, razvučene tirade u kojima protivnike predstavlja kao kriminalce, izdajnike ili nešto još gore, kao i o njegovom očiglednom preziru prema polovini građana zemlje.

Njegovi sljedbenici, od Vensa naniže, prihvatili su istu taktiku. Dalje dijeljenje Amerikanaca i pretvaranje onoga što bi trebalo da budu ozbiljne rasprave o složenim pitanjima u takmičenje u dječjim uvredama recept su za nastavak polarizacije, blokade političkog sistema i donošenja glupih odluka.

Neprijatelji sigurno uživaju gledajući kako predsjednik i potpredsjednik Sjedinjenih Država sami obavljaju njihov posao.

10. Uništavanje američke “meke moći”

Kada se sve ovo sabere, rezultat je stvarni slom nekada značajne “meke moći” Sjedinjenih Država, koji se odvija pred našim očima. Iako je Tramp popularan među nekolicinom političara istomišljenika (uglavnom u Latinskoj Americi), Sjedinjene Države su, u cjelini, doživjele zapanjujući pad ugleda u očima većeg dijela svijeta.

Njihov nesavršeni demokratski sistem više ne izaziva divljenje, infrastruktura koja propada više deprimira strane posjetioce nego što ih zadivljuje, a Trampove predatorske politike otuđile su zemlje koje su nekada bile među najviše proameričkim na svijetu (poput Kanade i Danske).

Najgore od svega je to što su njegovo nepredvidivo donošenje odluka i oslanjanje na nekvalifikovane poslušnike urušili privid kompetentnosti na kojem počiva trajni globalni uticaj.

Kada Sjedinjene Države uživaju tek nešto veći ugled od Sjeverne Koreje, Avganistana, Irana ili Izraela, znate da je nešto ozbiljno pošlo po zlu.

Da budemo pošteni, Trampov drugi mandat nije potpuni neuspjeh. Pomogao je da se neki pro-Trampovski političari izaberu u nekoliko malih zemalja, izvukao je neke kratkoročne ekonomske ustupke od nekolicine američkih partnera i uspio da ubijedi FIFA da povuče kaznu protiv jednog člana muške fudbalske reprezentacije SAD tokom nedavnog Svjetskog prvenstva (bez ikakve koristi, reprezentacija je ionako izgubila sljedeću utakmicu).

Čak je uspio da prisustvuje samitu NATO-a, a da pritom ne izazove veći diplomatski incident.

Ali njegovo glavno dostignuće tokom drugog mandata jeste bogaćenje njega samog i njegovih saradnika. To, pretpostavljam, nije malo postignuće i možda je upravo to bio pravi razlog zbog kojeg se uopšte upustio u politiku.

Njegova porodica biće mnogo bogatija kada mu se mandat završi, ali će zemlja biti slabija, bolesnija i više ogorčena.

Ako ranije nije bilo očigledno, sada svakako jeste: “Make America Great Again” (“Učinimo Ameriku ponovo velikom”) oduvijek je bila samo prevara.

Stiven M. Volt je kolumnista časopisa Forin polisi i profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu Harvard.

preveo: S. STRUGAR

( Stiven M. Volt )