Svakoj svađi fotelja presudi: Sukob Đeljošaja i Jakšić Stojanović samo jedan u dugom nizu konflikata unutar vlasti

Sukob potpredsjednika Vlade i ministra ekonomskog razvoja Nika Đeljošaja s ministarkom prosvjete Anđelom Jakšić Stojanović zbog izbora direktorice ulcinjske Srednje mješovite škole “Bratstvo-jedinstvo”, samo je jedan u dugom nizu konflikata unutar vladajuće većine, koja se, uprkos čestim “burama”, još čvrsto drži na okupu.

Vlada Milojka Spajića formirana je krajem oktobra 2023. godine, a “osvježena” je u tri navrata - velikom rekonstrukcijom na ljeto 2024, kad su dio izvršne vlasti postali Nova srpska demokratija (NSD), Bošnjačka stranka (BS) i Demokratska narodna partija (DNP) (koja je u međuvremenu napustila vlast), na proljeće 2025, te krajem prošlog mjeseca. Za gotovo tri godine mandata, unutrašnjih sukoba, kontroverzi i “razmjena mišljenja” - nije falilo.

Svađa je, između ostalog, bilo zbog pitanja mogućih izmjena Zakona o crnogorskom državljanstvu, imenovanja na pozicije kadra iz bivšeg režima, izbora šefa policije, odluke o podizanju spomenika bivšem mitropolitu crnogorsko-primorskom Amfilohiju, izvještaja o radu državnog tužilaštva...

Sporenja je bilo i zbog navodnog nepoštovanja koalicionih dogovora, odugovlačenja zbog izbora nedostajućih sudija u Ustavnom sudu, slučaja prestanka sudijske funkcije Dragani Đuranović u toj instituciji, ali i zbog izgradnje kolektora u zetskom naselju Botun, što je jedini sukob, odnosno kriza koja je rezultirala direktnim političkim posljedicama - izlaskom DNP-a Milana Kneževića iz Vlade početkom godine.

Što se tiče slučaja izbora Snežane Živanović za direktoricu škole u Ulcinju, Đeljošaj (Albanski forum) je oštro reagovao na tu odluku, tvrdeći da je neprihvatljivo da na čelu škole u kojoj se nastava odvija i na albanskom jeziku bude osoba koja ne govori albanski jezik. Potez je nazvao “institucionalnom provokacijom” i “izrazom albanofobije”, pozivajući građane Ulcinja, roditelje, nastavnike i zaposlene da “dignu glas”, a albanske političke partije i organizacije da se protiv toga “ujedine”.

Resor kojim rukovodi Jakšić Stojanović (Pokret Evropa sad) odgovorio je da nije tačna Đeljošajeva tvrdnja da Živanović ne govori albanski jezik, naglašavajući da se rukovodioci obrazovnih ustanova ne biraju prema nacionalnoj ili političkoj pripadnosti, već prema znanju, kompetencijama, iskustvu i rezultatima propisane procedure.

Potpredsjednik Vlade je potom zatražio od ministarke da podnese ostavku zbog, kako je ocijenio, odnosa prema Albancima. Poručio je da će podnijeti ostavku i javno se izviniti ako Živanović pred medijima, na albanskom jeziku, predstavi svoj program i odgovori na pitanja na nivou koji odgovara B2 znanju tog jezika. Đeljošaj je rekao i da očekuje ostavku Jakšić Stojanović i Živanović ako se pokaže da direktorica ne posjeduje navedeni nivo znanja albanskog jezika.

Perović: Trgovina i održavanje balansa

Politikolog Miloš Perović rekao je “Vijestima” da opstanak vlasti, uprkos brojnim i često vrlo javnim konfliktima, prije svega pokazuje koliko je vladajuća koalicija heterogena, ali i koliko je partijama i dalje potreban zajednički okvir vlasti.

Naveo je da demokratska zrelost svakako podrazumijeva da različite političke opcije mogu sjedjeti za istim stolom, razgovarati, praviti kompromise i nastaviti da rade i kad nisu saglasne.

“To je posebno važno u crnogorskom političkom sistemu, koji je posljednjih godina izrazito fragmentisan i u kom gotovo nijedna vlast ne može funkcionisati bez širokih i ideološki vrlo različitih koalicija. Međutim, problem nastaje kad se političko neslaganje pretvori u permanentno nadgornjavanje, javne obračune, blokade i međusobna uslovljavanja, a kompromis se postiže tek kad se zaštite uski partijski interesi”, kazao je on.

Perović je istakao da svaki dogovor unutar vlasti nije dokaz demokratske zrelosti, već da postoji i druga dimenzija - politička trgovina i održavanje koalicionog balansa. Pojasnio je da ne misli nužno na trgovinu u nezakonitom smislu, već na političku matematiku koja je, prema njegovim riječima, postala gotovo sastavni dio funkcionisanja vlasti.

“Svaka partija pokušava da zaštiti svoje biračko tijelo, pozicije i uticaj, dok istovremeno zna da bi izlazak iz vlasti mogao značiti gubitak političkog kapitala. Zato se mnogi konflikti, na kraju, ipak prevaziđu - ne zato što su razlike nestale, već zato što nijedan partner trenutno ne vidi dovoljno veliki interes da zbog njih napusti vlast”, podvukao je sagovornik.

On je ustvrdio da je upravo zato za građane važnije od samog pitanja da li će koalicija opstati - šta se dobija tim opstankom, navodeći da, ukoliko se različitosti pretvaraju u kvalitetnije odluke, jačanje institucija, efikasnije reforme i ubrzavanje evropskog puta Crne Gore, onda se može govoriti o demokratskoj zrelosti i funkcionalnom kompromisu.

Ali, dodaje Perović, ako se sukobi stalno proizvode oko kontrole institucija, kadra i političkog uticaja, dok se ključna pitanja rješavaju kroz međupartijska uslovljavanja, onda je teško izbjeći zaključak da je u prvom planu interes očuvanja koalicije.

“Mislim da je to i suština trenutne vlasti - ona nije homogena politička struktura, već vrlo širok savez različitih interesa koji funkcioniše dok postoji minimum zajedničkog interesa. Taj minimum danas očigledno još postoji”, poručio je sagovornik.

Svađe

Prvi krupniji sukob unutar vlasti odigrao se u februaru i martu 2024, kad su Demokrate i Pokret Evropa sad (PES) “zaratili” zbog pitanja izbora šefa policije. Na toj poziciji se tada nalazio Zoran Brđanin, kojeg nije “htjela” nijedna strana. Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović (Demokrate) za njegovog nasljednika bio je predložio Lazara Šćepanovića. No, Vlada je taj predlog na maratonskoj sjednici odbila, a potom je Spajić, iako to nije bila tačka dnevnog reda, za vršioca dužnosti direktora policije predložio Aleksandra Radovića, što je “aminovano”.

Šaranović je zbog toga tužio izvršnu vlast Upravnom sudu, što je Spajić okarakterisao kao “čudnu odluku”, dok je ministar odbrane Dragan Krapović izjavljivao da “bez Demokrata nema Vlade”... No, odnosi su izglađeni, pa je nakon pravnih peripetija i vraćanja Brđanina u fotelju, potom i njegove ostavke, Šćepanović postao vršilac dužnosti, a onda i direktor u punom mandatu.

Đeljošajev sukob s Jakšić Stojanović nije jedini sukob koji je imao s partnerima iz većine. On je u avgustu prošle godine poručio šefu parlamenta i lideru NSD-a Andriji Mandiću da se nada da je “posljednji put vezao Albance” za njegov, kako je kazao, “šovinistički projekat” dvojnog državljanstva.

Nakon što je Đeljošaj u oktobru kazao da bi taj propis naišao na “žestok odgovor”, iz koalicije Za budućnost Crne Gore, čiji je NSD član, lidera Albanskog foruma (AF) optužili su za “naglašeni šovinizam” prema Srbima, te da se “može desiti da bude izbačen iz Vlade”, na šta je Đeljošaj odgovorio da se “sledio” od Mandićevih prijetnji, te da je “poznato da samo kukavice ne potpisuju saopštenja”. AF je Mandića početkom decembra te godine nazvao “nepopravljivim albanofobom”, optužujući ga da raspiruje mržnju, koristeći ratnohuškački jezik.

Ipak, i taj sukob je prevaziđen, pa su Đeljošaj i Mandić u julu 2025. prisustvovali “istorijskom sastanku” predstavnika srpskih i albanskih stranaka.

Trvenja je bilo i na relaciji PES-NSD-DNP. Nakon što krajem jula prošle godine propis o amnestiji, koji su predložili poslanici NSD-a i DNP-a, nije dobio potrebnu podršku u parlamentu zbog toga što za njega nije glasao dio skupštinara PES-a, s dnevnog reda sjednice povučene su predložene izmjene zakona o unutrašnjim poslovima i tajnoj službi. Iz NSD-a i DNP-a su tada poručivali da koalicioni dogovor ne poštuje dio poslanika PES-a - ali ne i Spajić, navodeći tada da su s njim imali “istorijski” sastanak i da je riječ o “darovitom političaru”.

U septembru 2025. su ministri iz BS-a i albanskih partija napustili sjednicu Vlade zbog namjere izvršne vlasti da da saglasnost za podizanje spomenika Amfilohiju, imenovanje Ranka Krivokapića za ministra-savjetnika u resoru diplomatije izazvalo je negodovanje među većim dijelom vlasti, dok je u januaru ove godine epilog dobila “botunska kriza”.

Kneževićeva stranka tada je odlučila da napusti Vladu i vlast u glavnom gradu, nakon što njihovi “identitetski zahtjevi”, koji su ispostavljeni nakon dešavanja u Botunu, nisu bili uvršteni na dnevni red sjednice izvršne vlasti, pa se o njima nije ni raspravljalo. Ta stranka je tražila uvođenje srpskog jezika kao službenog, mijenjanje Zakona o crnogorskom državljanstvu (kako bi bilo uvedeno dvojno državljanstvo sa Srbijom), te normiranje trobojke kao “narodne zastave”.

( Balša Rudović )