Kanada plaća cijenu odbrane suvereniteta

Najnoviji krug carina između Sjedinjenih Država i Kanade još je jedan pokazatelj koliko su odnosi dvije zemlje, decenijama oslonjeni na blisko političko savezništvo i snažnu ekonomsku povezanost, pali na jednu od najnižih tačaka u posljednjih nekoliko decenija.

Kanada je juče najavila uzvratne carine na američku robu vrijednu 27,6 milijardi kanadskih dolara, odnosno gotovo 20 milijardi američkih dolara, odgovarajući “dolar za dolar, stopa za stopu” na nove namete Vašingtona.

“Naše uzvratne carine, dolar za dolar i stopa za stopu, zajedno sa paketom podrške vrijednim više milijardi dolara, zaštitiće radnike, poljoprivrednike, porodice i kompanije”, kazao je juče kanadski ministar finansija Fransoa-Filip Šampanj.

Nove carine osmišljene su tako da njihov uticaj na kanadske potrošače i kompanije bude minimalan, dok istovremeno mogu nanijeti štetu Sjedinjenim Državama, rekao je za Rojters jedan vladin zvaničnik.

Odluka Kanade uslijedila je nakon što su SAD u subotu uvele carine od 50 odsto na kanadsku robu vrijednu 27,6 milijardi kanadskih dolara.

Kanada je prethodno mjesecima pregovarala sa američkom administracijom, ali je na kraju obustavila pregovore jer je, prema saopštenju vlade Marka Karnija, Vašington tražio prevelike ustupke, a nudio premalo zauzvrat. Otava tvrdi da bi prihvatanje takvog dogovora ugrozilo kanadske radnike, kompanije, strateške sektore i nacionalne interese.

Zaoštravanje odnosa više nije ograničeno samo na carine, a predsjednik SAD Donald Tramp je juče, u jeku trgovinskog spora, saopštio da razmatra mogućnost da Jezero Ontario preimenuje u “Jezero Amerika”.

“Sjedinjene Države ozbiljno razmatraju mogućnost da promijene ime Jezera Ontario u ‘Jezero Amerika’, s obzirom na to da ne očekujemo da ćemo ubuduće mnogo poslovati sa Ontarijom”, napisao je Tramp u objavi na mreži Truth Social.

Jezero Ontario, jedno od pet Velikih jezera Sjeverne Amerike, graniči i sa kanadskom provincijom Ontario i sa američkom saveznom državom Njujork, podsjeća Rojters.

Na pitanje o Trampovom komentaru, kanadski ministar zadužen za trgovinu sa SAD Dominik Leblan rekao je da Kanada neće odgovarati na objave američke administracije na društvenim mrežama.

“Kao savezna vlada, još prije nekoliko mjeseci odlučili smo da ne odgovaramo na svakodnevne objave na društvenim mrežama, bilo predsjednika, bilo članova njegovog kabineta”, rekao je Leblan u intervjuu za CNBC.

Trgovinski spor sa SAD, prema ocjenama analitičara, sve više postaje pitanje koliko je Kanada spremna da podnese ekonomsku cijenu kako bi sačuvala prostor za samostalno odlučivanje i odbranila sopstvene interese pred pritiskom mnogo moćnijeg susjeda.

To je, prema pisanju agencije Asošiejtid pres, i svojevrstan test za vladu Marka Karnija, koji već duže zastupa stav da srednje sile moraju biti spremne da se odupru ekonomskom pritisku velikih država, poput Sjedinjenih Država i Kine. Kanadski odgovor zato bi mogao imati značaj i izvan odnosa Otave i Vašingtona i pokazaće koliko manevarskog prostora srednje sile imaju u svijetu u kojem tradicionalna savezništva pružaju sve manje zaštite, a ekonomska povezanost sve češće postaje sredstvo političkog pritiska, ocjenjuje AP.

Istoričar Robert Botvel ocijenio je da je Kanada posebno ranjiva na pritisak SAD. “Nijedna zemlja nije izloženija od Kanade”, rekao je Botvel za AP. “I druge zemlje moraju da strahuju od neprimjerenog ponašanja Amerike, ali nijedna u tolikoj mjeri kao Kanada.”

Botvel je istakao da bi uspjeh na kraju značio da Kanada sačuva svoju nezavisnost “uprkos Trampovoj želji da je podredi i apsorbuje”. Dodao je da Karni “to veoma dobro razumije”.

Međutim, zavisnost Kanade od američkog tržišta znatno otežava takav pristup.

Gotovo tri četvrtine kanadskog izvoza odlazi u SAD, čija je ekonomija približno deset puta veća. Kanada može da sklapa nove trgovinske sporazume, ali je mnogo teže zamijeniti kupce i lance snabdijevanja koji su decenijama građeni oko ogromnog američkog tržišta.

Karni je priznao da će uzvratne mjere “povećati troškove i smanjiti izbor za Kanađane”, ali je uprkos tome naredio kanadskim pregovaračima da se vrate iz Vašingtona jer je jaz između dvije strane ostao prevelik: “Ne možemo prihvatiti ono što su ponudili i nećemo dati ono što su tražili”, poručio je.

Nelson Vajzman, profesor političkih nauka na Univerzitetu u Torontu, rekao je da Kanada predstavlja do sada najveći test toga da li Karnijeva strategija može da funkcioniše i da li bi otpor jedne srednje sile mogao da promijeni računicu drugih. “Hoće li doći do domino efekta? Vidjećemo”, rekao je Vajzman.

Karnijev prkos privukao je pažnju i u Evropi. Bivši italijanski premijer Paolo Đentiloni, koji je kasnije bio evropski komesar za ekonomiju, podijelio je na društvenim mrežama snimak Karnijevog obraćanja od subote i napisao: “Evo govora koji bih volio da čujem u Evropi.”

Ian Bremer, predsjednik Eurasia grupe, kazao je da Amerikanci potcjenjuju koliko su Kanađani ljuti na Trampovu administraciju.

“Zauzimanje čvrstog stava kao odgovor na američku politiku koja se doživljava kao predatorska - čak i uz veliku ekonomsku cijenu za Kanadu - uživa podršku većine Kanađana”, napisao je na društvenim mrežama.

Sukob je ponovo oživio i pozive na bojkot američke robe. Premijerka Kvebeka Kristin Frešet pozvala je stanovnike da kupuju domaće proizvode, nazvavši to “patriotskim činom” i “činom solidarnosti”.

Nezadovoljstvo se tokom vikenda ponovo prelilo i na sportske terene. Navijači u Vankuveru i Montrealu izviždali su američku himnu prije utakmica fudbalske lige u subotu, što je podsjetilo na slične scene s početka trgovinskog rata prošle godine.

Širi značaj kanadsko-američkog spora mogao bi, međutim, da se pokaže tek kroz reakcije drugih američkih trgovinskih partnera. Kolumnista Rojtersa Džejmi Mekgiver ocjenjuje da je Karni izabrao konfrontacioniji pristup, spreman da brani stratešku autonomiju Kanade i po cijenu većih ekonomskih gubitaka, dok za razliku od njega predsjednica Meksika Klaudija Šejnbaum pokušava da smanji tenzije sa Trampom u nadi da će meksičkim kompanijama obezbijediti bolji pristup američkom tržištu.

Još nije jasno koja će se od te dvije strategije pokazati uspješnijom. Mekgiver navodi da bi eventualni uspjeh Kanade u suprotstavljanju Trampovoj trgovinskoj politici mogao dodatno oslabiti sposobnost američkog predsjednika da carine koristi kao instrument pritiska. Međutim, Kanada je u ovom odnosu i ranjivija strana, pa bi Tramp mogao procijeniti da ima prostora da nastavi s pritiskom i testira koliko je Otava zaista spremna da podnese ekonomsku cijenu svog otpora.

( N.B. )