Od „srpskog boga” do doživotne robije

Ratko Mladić, general bosanskih Srba, čije su snage granatirale Sarajevo i izvodile snajperske napade na grad, a u Srebrenici počinile genocid, preminuo je juče u pritvoru Ujedinjenih nacija u Hagu, gdje je služio doživotnu kaznu za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine.

Tribunal UN-a za ratne zločine počinjene tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji devedesetih godina osudio je Mladića 2017. na doživotni zatvor, što je ocijenjeno kao važan korak ka pravdi za žrtve. U pritvoru je bio od 2011, nakon što je godinama bio u bjekstvu.

Asošiejtid pres (AP) ga opisuje kao nemilosrdnog, plavookog bivšeg komunističkog oficira koji je postao nacionalistički ratni vođa i jedna od najozloglašenijih ličnosti sukoba u kojem je poginulo više od 100.000 ljudi, dok je više od milion ostalo bez doma.

Kada je 1992. počeo rat u Bosni i Hercegovini (BiH), Mladić je postao komandant snaga bosanskih Srba, koje su preuzele kontrolu nad velikim djelovima zemlje. Bio je komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, dok je Radovan Karadžić bio politički lider bosanskih Srba i predsjednik Republike Srpske. Karadžić je kasnije pravosnažno osuđen za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine.

Snage bosanskih Srba pod Mladićevom komandom držale su pod opsadom Sarajevo, kao i druge gradove i sela, uspostavljale logore za zatočenje nesrpskih civila i pripadnika protivničkih snaga i sistematski ubijale zarobljenike. U Sarajevu su snajperisti bosanskih Srba ubijali civile. Mladićeve snage su 1995. u Srebrenici ubile više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka - u zločinu koji su međunarodni sudovi utvrdili kao genocid, jedini takav u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Mladić se nikada nije pokajao. Među Srbima je imao poštovaoce koji su ga smatrali patriotom i borcem za ujedinjenje Srba u jednu državU. Prkosan tokom suđenja, Mladić se često sukobljavao sa sudijama, a kada mu je izrečena doživotna kazna zatvora, vikao je na njih.

Mladić je rođen 12. marta 1942. u malom bosanskom selu Božanovići, u brdima oko 40 kilometara južno od Sarajeva. AP navodi da je, kao i drugi akteri jugoslovenskih sukoba, nacionalizam crpio iz sudbine svoje porodice u Drugom svjetskom ratu. Njegov otac Neđo, partizan, poginuo je u borbi 1945, kada je Ratko imao dvije godine. Majka Stana je potom je sama odgajala troje djece.

Tokom raspada Jugoslavije, Mladić je ostao oficir JNA. On je 1991. raspoređen u 9. korpus JNA u Kninu, čiji je komandant postao krajem te godine, a 12. maja 1992. imenovan je za komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske.

Vojsku bosanskih Srba podržavale su vlasti u Srbiji predvođene Slobodanom Miloševićem. Milošević je umro u pritvoru Haškog tribunala 2006. godine, tokom suđenja po optužbama koje su, između ostalog, uključivale genocid.

Mladić je, piše AP, bio poznat po opsjednutosti istorijom svog naroda. Rat u BiH je vidio kao priliku za osvetu zbog nekadašnje, viševjekovne osmanske vladavine nad Srbijom. Bosanske Muslimane često je nazivao Turcima, a o osveti je govorio i kada su njegove snage 1995. zauzele zaštićenu enklavu UN-a Srebrenicu.

Zanesen nadmoći srpskih snaga u naoružanju i izostankom odlučne reakcije međunarodne zajednice, Mladić je bio uvjeren u konačnu pobjedu.

“Došlo je vrijeme... za osvetu Turcima na ovim prostorima”, rekao je Mladić nakon zauzimanja Srebrenice.

Srebrenicu, koja je bila proglašena “zaštićenom zonom” UN-a, zauzele su snage bosanskih Srba, koje su odvajale muškarce i dječake, primoravale ih da se skinu, ubijale ih, a njihova tijela zatrpavale u masovne grobnice. Taj brutalni pohod trajao je više od sedam dana.

Preživjeli iz Srebrenice kazali su da će im jedna slika zauvijek ostati urezana u sjećanje: Mladić kako dijeli slatkiše bošnjačkoj djeci okupljenoj u Potočarima i uvjerava ih da će sve biti u redu, čak tapšući jedno dijete po glavi.

Uvjeren u snagu svoje vojske, govorio je svojim vojnicima: “Kada vam ja dam garancije, to je kao da ih je dao bog.” Da bi obezbijedio prostor za slijetanje svog helikoptera, kontrolorima leta je znao da kaže: “Ovdje Ratko Mladić - srpski bog.”

Sarajlije i danas pamte Mladićeva naređenja snagama koje su početkom 1992. granatirale grad. Naređenja je izdavao preko vojnog radio-sistema, a komunikaciju je presretala i snimala sarajevska policija.

“Velešiće tuci i Pofaliće tuci, tamo nema srpskoga življa mnogo”, naređivao je Mladić artiljeriji.

“Da ne mogu da spavaju! Da im razvučemo pamet njihovu!”, govorio je.

Suočen s optužnicom Tribunala UN-a za genocid, Mladić je 1996. započeo godine skrivanja u Han Pijesku, u vojnom kompleksu na istoku BiH izgrađenom za nekadašnjeg jugoslovenskog komunističkog lidera Josipa Broza Tita i projektovanom da izdrži nuklearni napad.

Uvjeren u snagu svoje vojske, govorio je svojim vojnicima: "Kada vam ja dam garancije, to je kao da ih je dao bog." Da bi obezbijedio prostor za slijetanje svog helikoptera, kontrolorima leta je znao da kaže: "Ovdje Ratko Mladić - srpski bog"

Sa suprugom Bosom je živio povučeno, provodeći vrijeme brinući o pčelama i kozama. Navodno je svojih 23 koze nazvao po stranim zvaničnicima koje je prezirao, među njima i po bivšoj američkoj državnoj sekretarki Medlin Olbrajt, piše AP.

Okružen pripadnicima obezbjeđenja, povremeno je izlazio iz guste borove šume kako bi prisustvovao obilježavanju događaja poput godišnjice Vojske Republike Srpske i Vidovdana.

Mladić je krajem devedesetih s porodicom živio na Banovom brdu u Beogradu.

U Beogradu je viđen na svadbi svog sina. Pojavljivao se na fudbalskim utakmicama, večerao u luksuznim restoranima i posjećivao elitne kafiće, odbijajući da daje intervjue i zagonetno se osmjehujući kada bi ga fotografisali.

Kada je Milošević u oktobru 2000. svrgnut s vlasti, a nove prodemokratske vlasti Jugoslavije nagovijestile da bi Mladića mogle izručiti Tribunalu, tabloidi su izvještavali da je napustio Beograd i otišao u BiH.

Mladić je demantovao te glasine, kao i tvrdnje da je smrtno bolestan. Nakon 2002. živio je u ilegali, a uhapšen je 26. maja 2011. u Lazarevu kod Zrenjanina, gdje se skrivao u kući rođaka.

Pred sudom u Hagu, krhki starac nije ni nalikovao Mladiću iz ratnih godina. Ali njegov nepokajnički stav i prkos ostali su isti.

“Sve što ste rekli su čiste laži. Sram vas bilo!”, vikao je na sudije Haškog tribunala kada su mu izrekli presudu.

Mladić je već u trenutku hapšenja 2011. bio lošeg zdravlja. Vjeruje se da je tokom godina provedenih u bjekstvu pretrpio više moždanih udara, a za vrijeme pritvora nekoliko puta je bio hospitalizovan.

( A.Š. )