"Ne unosite pacifičku kamenicu u zaliv": Institut za biologiju mora apeluje na uzgajivače školjki u Boki

“Magallana gigas je alohtona, odnosno strana vrsta za Jadransko more. Iako je riječ o ekonomski značajnoj i široko uzgajanoj vrsti, njena sposobnost prilagođavanja različitim uslovima sredine, brz rast i naročito visok reproduktivni potencijal čine je vrstom sa značajnim invazivnim potencijalom", upozorili su

826 pregleda0 komentar(a)
Foto: IBMK

Institut za biologiju mora Univerziteta Crne Gore iz Kotora (IBMK) uputio je apel svim uzgajivačima školjki u Bokokotorskom zalivu da, prilikom eventualnog uvoza, držanja i prometa pacifičke kamenice (Magallana gigas, ranije Crassostrea gigas), preduzmu maksimalne mjere opreza i spriječe njeno dospijevanje u prirodno morsko okruženje.

“Magallana gigas je alohtona, odnosno strana vrsta za Jadransko more. Iako je riječ o ekonomski značajnoj i široko uzgajanoj vrsti, njena sposobnost prilagođavanja različitim uslovima sredine, brz rast i naročito visok reproduktivni potencijal čine je vrstom sa značajnim invazivnim potencijalom", upozorili su.

Bokokotorski zaliv predstavlja izuzetno vrijedan i osjetljiv morski ekosistem, ali istovremeno i prostor sa dugom tradicijom uzgoja školjki, uključujući autohtonu evropsku pljosnatu kamenicu (Ostrea edulis).

“Upravo zbog toga svaki unos i dugotrajno držanje strane vrste u otvorenom morskom sistemu nosi određeni ekološki rizik. Poseban problem predstavlja činjenica da se pacifička kamenica, za razliku od vrsta koje se uzgajaju isključivo u zatvorenim sistemima, može tokom uzgoja mrijestiti direktno u moru. Magallana gigas ima veoma visok reproduktivni potencijal. Jedna ženka može tokom mriješćenja osloboditi desetine, pa i stotine miliona jaja. Oplodnja se odvija u morskoj vodi, a larve određeni period provode u planktonu, nakon čega se pričvršćuju za pogodne čvrste podloge. To znači da se jedinke koje se drže na uzgajalištu, ukoliko dostignu polnu zrelost, mogu razmnožavati i stvarati nove, slobodnoživeće populacije izvan samog uzgajališta", naveli su iz IBMK.

Upozoravaju da je pacifička kamenica u sjevernom i sjeveroistočnom Jadranu već formirala prirodne populacije, uključujući i veoma guste agregacije u pojedinim područjima. Istraživanja pokazuju da su uslovi u Jadranu pogodni za njen rast i razmnožavanje, te da je vrsta sposobna da se iz područja prvobitnog unosa širi i bez daljeg direktnog unosa od strane čovjeka. Naučnici iz Kotora poručuju da je zbog toga posebnu pažnju potrebno posvetiti mogućem uticaju pacifičke na evropsku pljosnatu kamenicu (Ostrea edulis), koja predstavlja autohtonu vrstu Jadrana i tradicionalnu vrstu kkju uzgajaju marikulturisti u Crnoj Gori..

“Ostrea edulis je danas u mnogim djelovima svog prirodnog areala značajno prorijeđena i smatra se vrstom čije su populacije u opadanju. Istovremeno, istraživanja u Jadranu pokazala su značajno preklapanje u načinu ishrane između M. gigas i O. edulis, što ukazuje na mogućnost konkurencije za raspoloživu hranu. U jednom istraživanju čak je potvrđeno prisustvo larvi evropske kamenice u sadržaju probavnog trakta pacifičke kamenice", naveli su iz IBMK dodajući da mogući uticaji širenja pacifilčke kamenice “ne moraju biti ograničeni samo na direktnu konkurenciju” sa autohtonom vrstom te školjke.

“Formiranjem gustih agregacija pacifička kamenica može mijenjati strukturu staništa, zauzimati raspoložive čvrste podloge i mijenjati lokalne odnose među vrstama. U nekim područjima Mediterana zabilježeno je formiranje gustih grebena pacifičke kamenice i značajna promjena karakteristika prvobitnog staništa", navode naučnici iz kotorskog Instituta.

Ističu da poseban problem kod premještanja živih školjki između različitih geografskih područja predstavlja mogućnost nenamjernog prenosa drugih organizama, uključujući parazite, patogene i druge strane vrste koje mogu biti prisutne na ljušturama, u tkivima ili u pratećem materijalu.

“Novija istraživanja u Mediteranu ukazuju da se sa uzgojem pacifičke kamenice može povezati i širenje drugih alohtonih organizama. U Jadranu su, na primjer, zabilježene neautohtone vrste roda Polydora, uključujući vrste koje buše ljušture školjki, a transfer školjki između uzgajališta prepoznat je kao jedan od mogućih puteva njihovog širenja. Zbog toga rizik nije vezan samo za samu Magallana gigas, već i za organizme koji mogu biti uneseni zajedno sa njom", precizirali su.

Institut stoga apeluje na sve uzgajivače školjki u Boki “da ne vrše unos i držanje živih jedinki Magallana gigas u moru bez prethodne konsultacije sa nadležnim institucijama; da spriječe mogućnost bjekstva jedinki sa uzgajališta i njihovog dospijevanja u prirodno stanište; da posebno vode računa o tome da se jedinke ne drže u moru tokom perioda kada postoji mogućnost njihovog polnog sazrijevanja i mriješćenja; da ne premještaju žive jedinke, ljušture ili uzgojni materijal između različitih područja bez odgovarajuće kontrole porijekla i zdravstvenog statusa; te da u slučaju sumnje na prisustvo pacifičke kamenice u prirodi, ne uklanjaju veće količine jedinki samoinicijativno, već omoguće stručnom timu da izvrši identifikaciju, evidentiranje i procjenu rizika.

“Ovaj apel nije usmjeren protiv razvoja marikulture niti protiv interesa uzgajivača školjki. Naprotiv, cilj je da se spriječi situacija u kojoj bi kratkoročna korist od uzgoja strane vrste mogla dugoročno proizvesti ekološke i ekonomske posljedice koje bi bile mnogo teže i skuplje za kontrolisanje. Iskustva iz drugih djelova Jadrana pokazuju da, kada se Magallana gigas jednom etablira u prirodnom okruženju i formira samoodrživu populaciju, njeno uklanjanje i kontrola postaju izuzetno zahtjevni i skupi. Za centralni i južni Jadran, uključujući crnogorsku obalu, od posebnog je značaja preventivno djelovanje, prije nego što se uspostave stabilne divlje populacije", istakli su iz IBMK dodajući da ta naučno-istraživačka ustanova stoji na raspolaganju uzgajivačima za stručnu pomoć u identifikaciji vrste, procjeni rizika, monitoringu i definisanju mjera kojima se može istovremeno zaštititi morski ekosistem i omogućiti održiv razvoj marikulture.

“Očuvanje autohtone evropske kamenice (Ostrea edulis), biodiverziteta Bokokotorskog zaliva i dugoročne održivosti crnogorske marikulture zajednički je interes naučne zajednice, nadležnih institucija i samih uzgajivača. Djelujmo preventivno – jer je sprječavanje širenja invazivne vrste neuporedivo jednostavnije i jeftinije od njenog naknadnog suzbijanja", zaključili su iz Instituta za biologiju mora Kotor.