Koliko Latinsku Ameriku košta organizovani kriminal

Latinska Amerika gotovo izvjesno plaća najveću ekonomsku cijenu na svijetu zbog organizovanog kriminala. Prema podacima Međuameričke razvojne banke (IDB), kriminal Latinsku Ameriku i Karibe godišnje košta u prosjeku 3,44% BDP-a, što odgovara iznosu od 78% ukupne javne potrošnje na obrazovanje u čitavom regionu. Ipak, među zemljama Latinske Amerike i Kariba postoje značajne razlike. Brazil, Kolumbija i Meksiko posebno se izdvajaju, kako po razmjerama problema, tako i po načinu na koji organizovani kriminal djeluje.

Najprije, neophodna je jedna ograda. Ova analiza obuhvata samo ekonomske troškove - izgubljene investicije, pad produktivnosti i sporiji privredni rast. Ne pokušava da izračuna ljudsku cijenu izgubljenih života, raseljenih zajednica i razorenih porodica, ne zato što ti gubici nisu važni, već zato što bi svaki pokušaj da se oni kvantifikuju bio neadekvatan i krajnje banalizujući. Brojke koje slijede predstavljaju tek djelić stvarne štete.

Više od 40 godina Kolumbiju sputavaju kriminalne mreže izgrađene oko jedne jedine nedozvoljene robe: kokaina. Kolumbijska kokainska "industrija" praktično je postala svojevrsni izvozni sektor - i posluje sve bolje. Prema jednoj studiji, trgovina kokainom je samo 2024. godine kriminalnim organizacijama donijela oko 16,5 milijardi dolara - približno 4,4% BDP-a i više nego što zemlja prihoduje od izvoza nafte.

Kada se tome dodaju širi troškovi kriminala i nasilja - koje su IDB i Fedesarrollo procijenili na 3,6% BDP-a u 2022. godini - negativan uticaj na privredni rast postaje još izraženiji. Kolumbija se decenijama suočava sa oružanim sukobom u koji su uključene krajnje desničarske paravojne formacije, krajnje lijeve gerilske organizacije i kriminalni karteli, pri čemu industrija narkotika ima ključnu ulogu.

Vlada se više od pola vijeka borila protiv Revolucionarnih oružanih snaga Kolumbije (FARC), prije nego što je 2016. postignut mirovni sporazum. Jedna studija procijenila je da bi okončanje oružanog sukoba, između 1988. i 2009. godine, moglo da poveća prosječnu godišnju stopu privrednog rasta za čak 4,4 procentna poena.

Sporazum sa FARC-om iz 2016. nije donio očekivane ekonomske koristi od okončanja sukoba. Kriminalna ekonomija koju je sporazum trebalo da razgradi nastavila je da cvjeta, a površine pod kokom dostigle su rekordnih 230.000 hektara 2023. godine. Tamo gdje naglo poraste uzgoj koke, ubrzo slijede i ubistva, ali i prisilno raseljavanje i napadi oružanih grupa.

Šteta se zatim preliva i na nivo pojedinačnih preduzeća: istraživanja kolumbijskih kompanija pokazala su da otmice čija su meta pojedinačne firme navode menadžere da godinama nakon toga smanjuju ulaganja, jer strah postaje svojevrsni porez na poslovanje. U međuvremenu, kolumbijske kriminalne grupe proširile su djelatnost na iznudu i ilegalno rudarstvo - glavne prepreke privrednom rastu u Meksiku, odnosno Brazilu.

U Meksiku kriminalne organizacije uglavnom od malih i srednjih preduzeća naplaćuju nezakoniti porez - eufemistički nazvan derecho de piso ("naknada za pravo na poslovanje") - samo zato što posluju. Kako se takve dažbine naplaćuju na gotovo svakoj karici u lancu distribucije, cijene postepeno rastu: limeta koja sa farme izlazi po cijeni od 13 pezosa (0,76 dolara) po kilogramu, do potrošača može stići sa cijenom od čak 85 pezosa. Za razliku od prihoda od kokaina u Kolumbiji, koji bar unosi devize u privredu, meksička iznuda predstavlja čist gubitak.

Procjene pokazuju da iznuda Meksiko godišnje košta oko 2% BDP-a. Slično tome, glavni ekonomista OECD-a za Meksiko procjenjuje da kriminal godišnji rast meksičkog BDP-a umanjuje za 1 do 2 procentna poena. To pomaže da se objasni zašto privredni rast ostaje tvrdoglavo slab, uprkos uglavno zdravim makroekonomskim osnovama. Situaciju dodatno pogoršava administracija predsjednika SAD Donalda Trampa, koja meksičke kartele sada tretira kao pitanje trgovine i bezbjednosti. Prijetnje uvođenjem carina, sankcije i prećutna prijetnja jednostranom vojnom intervencijom povećavaju neizvjesnost i potkopavaju povjerenje investitora.

U Brazilu organizovani kriminal sve više djeluje kao sofisticirani finansijski akter, a sve manje kao predator koji nastoji da kontroliše teritoriju. Kriminalne organizacije poput Prvog komandosa prestonice (PCC) i Komande Crveno (CV) odavno su proširile djelatnost izvan trgovine drogom - na distribuciju goriva, rudarstvo, nekretnine i investicione fondove. Nedavna policijska operacija "Skriveni ugljenik" (Operação Carbono Oculto) otkrila je šemu u kojoj je više od 1.000 benzinskih stanica i fiktivnih kompanija korišćeno za pranje nezakonito stečenog novca kroz formalni finansijski sistem.

Zanimljivo je da je broj ubistava u Brazilu između 2013. i 2023. opao za približno petinu, dok je ekonomska cijena organizovanog kriminala nastavila da raste - što ukazuje na sve veću profesionalizaciju i finansijalizaciju kriminalnih grupa. Institut Igarape procijenio je 2025. da ukupna vrijednost organizovanog kriminala iznosi 10,24% BDP-a, odnosno oko 1,3 biliona reala (250 milijardi dolara). Kada bi Brazil smanjio stopu kriminala na nivo svjetskog prosjeka, prema procjeni MMF-a, njegov BDP bi godišnje mogao da raste 0,5 procentnih poena brže.

Rasprostranjenost organizovanog kriminala postaje sve važnije političko pitanje u sve tri zemlje. U Kolumbiji je Abelardo de la Esprijela upravo pobijedio na jednim od najneizvjesnijih predsjedničkih izbora u novijoj istoriji zemlje, obećavši da će razgraditi kriminalnu ekonomiju. Za to ima mandat, ali je njegova pozicija veoma slaba jer je pobijedio tijesnom većinom.

U Brazilu je Luis Inasio Lula da Silva tokom svog aktuelnog predsjedničkog mandata uglavnom izbjegavao pitanje javne bezbjednosti, čak i dok je policija u Rio de Žaneiru izvodila veliku operaciju protiv CV-a, a SAD proglašavale PCC i CV terorističkim organizacijama. Sada Lulin protivkandidat na izborima u oktobru, Flavio Bolsonaro, nastoji da iskoristi tu slabost i predstavi se kao kandidat reda i zakona. Iako je Lula u međuvremenu potpisao sopstveni paket mjera za borbu protiv organizovanog kriminala vrijedan 11 milijardi reala - i dalje vodi u većini anketa - to je teren na kojem bi najradije izbjegao da vodi bitku.

Ulog je najveći za meksičku predsjednicu Klaudiju Šajnbaum. Sve je više dokaza da organizovani kriminal nije samo prodro u njenu vladajuću koaliciju već i da je pomogao da je finansira, što je narušilo njen ugled uoči međuizbora 2027. To je dovelo i do pojačanog pritiska iz SAD, koje su u aprilu optužile deset meksičkih zvaničnika za saradnju sa kartelima. Vlada je odgovorila ustavnim amandmanom kojim se omogućava poništavanje izbora zbog "stranog miješanja", što je kritičarima dalo dodatni povod za napade. U novije vrijeme, SAD su ukinule vizu i sinu bivšeg predsjednika Andresa Manuela Lopeza Obradora (Endiju), što ukazuje na značajno pojačavanje američkog pritiska koji sada doseže i do samog unutrašnjeg kruga vlasti.

Čak i kada se izuzmu izgubljeni životi, raseljene zajednice i razorene porodice, ekonomska cijena organizovanog kriminala daje sumornu sliku: u najteže pogođenim zemljama on godišnji rast BDP-a umanjuje za 0,5 do 2 procentna poena. Zbog toga su privrede tih zemalja, tokom dvije decenije, otprilike 15 do 30 odsto manje nego što bi inače bile. I ta ekonomska šteta ima visoku ljudsku cijenu.

Autor je bivši ministar finansija Meksika i guverner Banke Meksika; član je rukovodstva G 30, zadužen za finansije

Copyright: Project Syndicate, 2026.

( Guillermo Ortiz )