Pukotine između SAD i saveznika otvaraju prostor Kini
Si Đinping okuplja partnere oko vizije multipolarnijeg svijeta, ali podjele među njima pokazuju koliko je Peking još daleko od izgradnje protivteže Zapadu
Kineski lider Si Đinping doputovao je ove sedmice u centralnu Aziju sa porukom svijetu koji je sve više uzdrman potezima predsjednika SAD Donalda Trampa: Kina ima prijatelje i uticaj i spremna je da učestvuje u oblikovanju onoga što slijedi.
Ta poruka je bila u središtu bezbjednosnog samita u Biškeku, glavnom gradu Kirgistana, gdje se Si okupio sa liderima Rusije i Irana. Peking je predstavio kao izvor stabilnosti i zagovornika "uređenog multipolarnog svijeta" koji bi zamijenio postojeći međunarodni poredak u kojem dominiraju SAD, piše "Njujork tajms".
Ako je samit u Biškeku trebalo da demonstrira jedinstvo, sastanak predstavnika najmoćnijih svjetskih ekonomija u planinama kod Ešvila u Sjevernoj Karolini, pružio je sliku podjela.
Evropski zvaničnici koji su učestvovali na sastanku ministara finansija i guvernera centralnih banaka zemalja Grupe 20 ove sedmice su izrazili ogorčenje zbog odluke Trampove administracije da pozove Rusiju, uprkos njenom ratu protiv Ukrajine. Američki ministar finansija Skot Besent izjavio je da je Kanada premala da bi mogla da vodi trgovinski rat sa SAD. Istovremeno, zvaničnici su se već suočavali sa ekonomskim posljedicama američko-izraelskog rata sa Iranom, koji je poremetio tokove nafte, podigao globalne cijene energenata i zaprijetio usporavanjem privrednog rasta.
"Tajms" piše da su istovremeni skupovi na različitim krajevima svijeta odražavali širu borbu oko toga ko će oblikovati narednu fazu globalnog poretka. Kina koristi svrstavanje uz Rusiju i Iran, dvije zemlje koje su u sukobu sa Zapadom, kako bi demonstrirala svoj uticaj i ojačala Sijevu poziciju uoči sastanka sa Trampom. SAD su, s druge strane, stavljale na probu savezništva i ekonomske odnose koji su decenijama bili temelj američkog globalnog liderstva, navodi se u analizi američkog lista.
"Osnovna logika kineskog nastojanja da međunarodni politički poredak preoblikuje u pravcu koji joj odgovara jeste da okupi podršku 'globalne većine'", rekao je Rajan Has, bivši karijerni diplomata i zvaničnik Bijele kuće zadužen za nacionalnu bezbjednost, koji sada radi u Institutu Brukings.
"Zato je Sijevo učešće u ovakvim grupacijama toliko važno za Peking", dodao je. "Time se gradi narativ da Kina dobija na zamahu u pridobijanju podrške za važniju ulogu na svjetskoj sceni."
Na samitu Šangajske organizacije za saradnju u Biškeku Si se sastao sa liderima Kirgistana, Mongolije i Uzbekistana, ali najveću težinu imali su njegovi razgovori sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Samo nekoliko dana ranije direktor CIA Džon Retklif tajno je otputovao u Moskvu kako bi pozvao Kremlj da okonča rat u Ukrajini.
"Temelji kinesko-ruskih odnosa biće sve čvršći", rekao je Si Putinu.
Iranski predsjednik Masud Pezeškijan takođe je prisustvovao samitu. Iranski mediji su objavili da se sastao sa Sijem na marginama skupa, ali, po svemu sudeći, njih dvojica nijesu imali zakazane razgovore.
Putin je, međutim, održao sastanak sa iranskim predsjednikom, pohvalivši "hrabrost i otpornost" iranskog naroda u borbi za nacionalne interese. Ruski lider je naglasio da Moskva pruža pomoć Teheranu usred sukoba sa SAD.
"U ovom teškom periodu nastojimo da vam pružimo pomoć koja vam je potrebna", rekao je Putin. "O tome smo razgovarali i snabdijevamo vas neophodnom robom."
Ranije tog dana Putin je pozdravio učvršćivanje novog centra moći u okviru Šangajske organizacije za saradnju, nazvavši tu grupaciju "jednim od nezavisnih i uticajnih centara multipolarnog svijeta koji se oblikuje". Istakao je da u njenim državama članicama živi gotovo polovina svjetskog stanovništva i da one stvaraju više od trećine svjetskog bruto domaćeg proizvoda.
Nasuprot tome, piše "Tajms", čini se da se SAD udaljavaju od svojih tradicionalnih saveznika i time slabe sposobnost da demonstriraju moć na globalnom nivou. Tramp je pokrenuo trgovinski rat sa Kanadom i smanjio obim vojnih vježbi sa Južnom Korejom. Istovremeno raste zabrinutost da SAD troše zalihe municije u ratu sa Iranom i da možda neće biti u stanju da ispune svoje odbrambene obaveze širom svijeta.
Njemački vicekancelar i ministar finansija Lars Klingbajl rekao je novinarima na sastanku G20 da je "zabrinjavajuće" to što je Trampova administracija pozvala ruskog ministra finansija Antona Siluanova. Klingbajl je kazao da je tokom sjednice u ponedjeljak oštro kritikovao Siluanova zbog ruskog rata u Ukrajini.
Mnoge evropske zvaničnike razljutila je i odluka američkog Ministarstva finansija da ne pozove predstavnike Južne Afrike, dugogodišnje članice G20 i najveće afričke ekonomije.
Prilika za Kinu
"Tajms" navodi da Peking rado koristi priliku koju mu Tramp pruža time što udaljava partnere od Vašingtona. Vu Sinbo, stručnjak za američke studije sa Univerziteta Fudan u Šangaju i savjetnik kineskog Ministarstva spoljnih poslova, kazao je da Peking ima dva cilja: da izgradi dovoljno širok konsenzus kako SAD više ne bi mogle same da određuju dnevni red i da preuzme veću ulogu u pokretanju svjetske ekonomije.
"Sada kada američka ekonomija gubi zamah, ili čak proizvodi negativne posljedice, Kina mora da preuzme veću ulogu u pokretanju i predvođenju globalnog rasta", rekao je.
Uprkos kineskoj retorici o podsticanju rasta, njeno nastojanje da utiče na pravac svjetske ekonomije u velikoj mjeri ima i odbrambeni karakter, piše "Tajms". Na sastanku G20, kojem je prisustvovala i Kina, Peking je iskoristio priliku da zastupa svoje stavove. Američki ministar finansija Besent rekao je u utorak da grupa nije uspjela da se usaglasi o zajedničkom saopštenju jer se Kina usprotivila formulaciji kojom se kritikuje njena izvozna strategija.
Peking ima dva cilja: da izgradi dovoljno širok konsenzus kako SAD više ne bi mogle same da određuju dnevni red i da preuzme veću ulogu u pokretanju svjetske ekonomije
Sastanak u Biškeku bio je samo jedna stanica u široj Sijevoj diplomatskoj kampanji, kojom nastoji da održava veze sa obje strane sve izraženije podjele u globalnoj politici, ističe se u analizi i podsjeća da je on ove godine ugostio brojne zapadne lidere, uključujući predstavnike Njemačke, Britanije i Kanade. U Kairo je stigao kasno u utorak, a očekuje se i da će kasnije ovog mjeseca u Nju Delhiju prisustvovati samitu zemalja BRIKS-a, grupe ekonomija u usponu koju predvode Kina i Indija.
Međutim, koliko god Si želio da takve grupacije predstavi kao jedinstvenu protivtežu Zapadu, među njihovim članicama i dalje postoje ozbiljna neslaganja i tenzije, navodi se u analizi.
"Peking i Nju Delhi se tradicionalno razilaze unutar BRIKS-a oko toga kako se postaviti prema SAD, pri čemu Indija ne želi previše konfrontacioni pristup", navodi "Tajms".
Još jedan znak pukotina unutar tog bloka došao je od indijskog premijera Narendre Modija, koji je tokom razgovora sa Putinom na marginama samita u Kirgistanu pozvao ruskog predsjednika da, radi "čovječnosti", okonča rat u Ukrajini. Putin mu je, prema navodima ruskih državnih medija, odgovorio da se Rusija "kreće u tom pravcu".
"Tajms" navodi da je samit u Biškeku pokazao i granice solidarnosti unutar te grupacije. Šangajska organizacija za saradnju nije vojni savez. Peking može da pruži diplomatsku podršku, ali nije pokazao spremnost da angažuje svoje snage u odbrani Rusije ili Irana.
Za Kinu je upravo to smisao takvog poretka, smatra Džou Bo, penzionisani pukovnik Narodnooslobodilačke armije Kine, koji sada radi na Univerzitetu Cinghua u Pekingu.
"Nije zasnovan na savezničkim odnosima, pa zato nije provokativan", rekao je. "Zbog toga ljudi nemaju problem da ga prihvate ili da u njemu učestvuju."
Kako se Vašington povlači, a svijet postaje sve više multipolaran, države će se, prema Džouovim riječima, sve češće opredjeljivati za pragmatičnije forume koji podrazumijevaju manje obaveza.
"Prirodno je da svi nastoje da ostave sebi više opcija", rekao je.
Jačanje pregovaračke pozicije pred samit sa Trampom
Kineska diplomatska demonstracija snage odražava i Sijevu potrebu da proširi manevarski prostor uoči sastanka sa Trampom u Vašingtonu kasnije ovog mjeseca. Iako su SAD i Kina postigle ekonomsko primirje, Trampova administracija je nastavila da vrši pritisak na Peking, zabranjujući uvoz kineskih robota i proširujući sankcije kineskim kompanijama koje uvoze iransku naftu, piše "Tajms".
Zvaničnici Trampove administracije preduzeli su i korake kako bi usporili napredak Kine u oblasti vještačke inteligencije (AI), prijeteći ograničenjima za kineske AI modele koji prikupljaju podatke iz američkih modela. Trampova administracija se priprema da upozori desetine zemalja da ne učestvuju u kineskoj inicijativi za AI, jer bi u suprotnom mogle ostati izvan američke AI koalicije Pax Silica, navodi se u pismu koje je sastavio Stejt department, a u koje je "Njujork tajms" imao uvid. Nije jasno da li su pisma već poslata. Stejt department je saopštio da ne komentariše navodno procurjela dokumenta, ali je dodao da SAD sarađuju sa drugim zemljama na unapređenju odgovornog razvoja AI.
Kako se Vašington povlači, a svijet postaje sve više multipolaran, države će se sve češće opredjeljivati za pragmatičnije forume koji podrazumijevaju manje obaveza
Kina se suočava i sa mogućim trgovinskim ograničenjima iz Evrope. Zakonodavci u Briselu pokušavaju da uspore priliv kineskih proizvoda, poput električnih vozila, solarnih panela i industrijskih hemikalija, koji preplavljuju tržište Evropske unije i ubrzavaju gubitak desetina hiljada radnih mjesta.
U analizi se ukazuje i na Sijeve slabosti na domaćem planu. Najneposredniji problem su poplave duž granice sa Nepalom, u kojima su hiljade ljudi poginule ili se vode kao nestale, što je otvorilo pitanja o spremnosti Kine da reaguje na takve katastrofe. Drugi je višegodišnja kriza na tržištu nekretnina, koja koči kinesku ekonomiju i primorava Peking da se sve više oslanja na izvoz kao pokretač rasta, iako takva strategija istovremeno pogoršava odnose sa trgovinskim partnerima.
"Kina se suočava sa nepovoljnim okolnostima, a isto važi i za SAD", rekla je Jun Sun, direktorka programa za Kinu u Stimson centru u Vašingtonu. "Pravu ravnotežu treba pronaći između obezbjeđivanja dovoljno podrške i odobravanja u okviru Šangajske organizacije za saradnju, a da se pritom Tramp ne provocira previše otvoreno."
( A.Š. )