Šta svaki Nolanov film ima

Kristofer Nolan jedan je od rijetkih savremenih reditelja čiji se autorski rukopis prepoznaje gotovo bez obzira na žanr. Njegovi filmovi razlikuju se po priči, atmosferi i temi, ali se iza svih tih velikih produkcija kriju obrasci kojima se Nolan iznova vraća.

Od načina na koji gradi spektakularne scene do likova koji su vođeni snažnim unutrašnjim motivima, njegovi filmovi imaju nekoliko zajedničkih elemenata. Neki su postali toliko karakteristični za njegov rad da ih je moguće pronaći gotovo u svakom ostvarenju, uključujući “Mračnog viteza” i “Odiseju”.

Praktični efekti

Jedna od najprepoznatljivijih karakteristika Nolanovih filmova jeste njegovo insistiranje na praktičnim efektima. Iako koristi CGI kada je neophodan, reditelj se često trudi da velike scene izvede pred kamerama, a ne u kompjuteru. Prevrnuti kamion u “Mračnom vitezu” izveden je stvarno, dok je za borbu u hodniku u “Početku” napravljen rotirajući set. U “Tenetu” je za spektakularnu scenu iskorišćen pravi avion, a sličan pristup Nolan je zadržao i u “Openhajmeru”. Čak se i u “Odiseji”, filmu u kojem bi drugi režiseri koristili digitalne efekate, Nolan oslanjao na praktične tehnike poput prisilne perspektive.

Velika količina informacija

Nolanovi filmovi često od publike traže punu pažnju jer priča podrazumijeva mnogo informacija i detalja. Njegovi likovi nerijetko imaju zadatak da objasne pravila svijeta u kojem se radnja odvija ili događaje ključne za razumijevanje priče. “Početak” je jedan od najboljih primjera, jer film detaljno objašnjava kako funkcionišu snovi prije nego što pravila počnu da se komplikuju. Takve informacije kasnije postaju važne kada situacija izmakne kontroli. Isti princip Nolan koristi i u “Odiseji”, gdje uvodno pripovijedanje publici pomaže da razumije priču koja slijedi.

Žene koje oblikuju glavne junake

Ženski likovi u Nolanovim filmovima često imaju snažan uticaj na glavne junake, čak i kada nisu neposredno prisutni. Nekada su dio njihovih sjećanja, nekada predstavljaju ljubav ili gubitak, a često upravo zbog njih junaci donose ključne odluke. U “Mementu” Leonardovu priču oblikuju sjećanja na suprugu, dok Koba u “Početku” progoni Mal, čak i kada nije stvarno pored njega. U “Odiseji” Odiseja pokreće želja da se vrati ženi koju voli. Rejčel Douz ima sličnu ulogu u životu Brusa Vejna, čije odluke oblikuje čak i nakon njene smrti. Njeno prisustvo ostaje važno i u “Mračnom vitezu: Povratak”, gdje se njen gubitak pretvara u dio njegove tuge.

Opsjednuti glavni junaci

Nolanovi glavni junaci rijetko imaju samo običan cilj. Ono što ih pokreće često prerasta u potpunu opsesiju. Brus Vejn je posvećen borbi protiv kriminala, dok Kob u “Početku” sve podređuje želji da se vrati svojoj djeci. Openhajmera pokreće gotovo opsesivna posvećenost nauci i stvaranju nečega što do tada nije postojalo. U “Odiseji” je Odisejeva najveća želja povratak kući, ali ga istovremeno zaokuplja i pitanje sjećanja i onoga što je izgubio. Nolan kroz različite priče pokazuje kako ista osobina može biti pokretačka snaga, ali i put ka propasti. Upravo zato se ovaj motiv stalno vraća, a svaki put dobija drugačije značenje.

( M.V. )