Dnevnik jedne Misice: Ljepota je ono što ostavimo u ljudima

Nekako imam osjećaj da u Nha Trangu vrijeme više ne prolazi normalno. Dani ne traju 24 sata, samo se smjenjuju probe, intervjui, presvlačenja, autobusi, pozornice i nova iskustva, a mi pokušavamo da uhvatimo makar nekoliko minuta da udahnemo.

Ujutru se budimo sa mišlju šta nas čeka tog dana, a već poslije nekoliko sati shvatimo da smo uradile još deset stvari koje uopšte nijesmo planirale. I tako iz dana u dan.

Jedno od večeri koje sam sa posebnom pažnjom iščekivala bio je Talent Show. Ovoga puta nijesam bila na sceni, sjedjela sam i gledala finalistkinje kako pokazuju ono što najbolje umiju. I baš mi je prijalo da, makar na kratko, budem sa druge strane reflektora.

Dok sam ih gledala, razmišljala sam koliko je svaka djevojka zapravo mnogo više od onoga što se vidi na prvi pogled. Iza svakog nastupa postoji neka priča, godine vježbanja, ljubav prema nečemu i hrabrost da to podijeliš sa cijelim svijetom. Bilo je trenutaka kada sam jednostavno zaboravila da gledam takmičenje i imala osjećaj da gledam malu predstavu života svake od njih.

A onda - moda, svjetla i pozornica. Vietnam Beauty Fashion Fest XVII - “Soul of Heritage” bio je jedan od onih događaja koji vas potpuno uvuku u atmosferu. Sve je bilo toliko pažljivo osmišljeno, od scenografije do muzike, svjetala i kolekcija koje su pričale priču o vijetnamskom nasljeđu.

Te večeri imala sam posebno zadovoljstvo da nosim kreaciju naše crnogorske dizajnerke Sanje Bobar. Bilo mi je važno da i na jednoj ovako velikoj međunarodnoj sceni ponesem sa sobom djelić Crne Gore i pokažem koliko talenta i kreativnosti dolazi iz naše male zemlje.

Poseban je osjećaj kada stojite iza scene i čujete muziku koja počinje, osjetite kako vam srce malo brže zakuca i znate da je trenutak stigao. A onda se vrata otvore, svjetla zasjaju i sve ono što ste satima uvježbavali odjednom traje samo nekoliko minuta. Tek tada shvatite koliko se rada krije iza jednog trenutka koji publici izgleda tako lako.

A između svih tih velikih događaja - jedan potpuno drugačiji, ali meni jednako drag trenutak. Nha Trang Xua. Te večeri smo sjele za sto i imale priliku da upoznamo tradicionalnu vijetnamsku kuhinju. Ambijent je bio toliko autentičan da sam imala osjećaj kao da smo na trenutak izašle iz našeg užurbanog rasporeda i zakoračile u neku drugu priču. Mirisi, ukusi, detalji oko nas… Sve je govorilo o Vijetnamu na jedan tih i lijep način. Volim takve trenutke na putovanjima kada ne samo da posjetiš neku zemlju, već je upoznaš kroz njene ukuse, tradiciju i male detalje koji je čine posebnom. I taman kada pomisliš da je dan završen, čeka te još jedan intervju. Pa proba. Pa još jedna proba.

Mislim da smo u ovom periodu toliko puta čule riječ “rehearsal” da je postala sastavni dio našeg rječnika. Ali onda dođe veče zbog kojeg sve dobije neki dublji smisao. Beauty With Purpose Gala Dinner u VOCO hotelu. Elegantna sala, haljine, svjetla, osmijesi, razgovori… Sve je izgledalo glamurozno, ali meni je u mislima bila samo jedna riječ - svrha. Jer upravo to Beauty With Purpose za mene jeste podsjetnik da ljepota nije ono što ostane kada se ugase reflektori. Ljepota je ono što ostavimo u ljudima.

Te večeri sam posebno mislila na svoj projekat, na temu mentalnog zdravlja i na sve one zbog kojih sam odlučila da upravo o toj temi govorim. Pomislila sam koliko je velika odgovornost, ali i privilegija, kada dobiješ priliku da tvoj glas čuju ljudi koje nikada nijesi ni upoznala. Sjedim tako u sali, gledam oko sebe djevojke iz različitih krajeva svijeta i shvatam koliko smo različite, a opet koliko nas toga povezuje. Svaka je došla sa svojim snovima. Sa svojom zemljom u srcu. Sa svojom pričom. I možda baš zato, kako se finale približava, sve manje razmišljam o tome ko će ponijeti krunu.

( Maša Vukićević )