Crna Gora kao reality show koji niko nije naručio, ali svi gledamo

Podgorički reper Random, iza kojeg se “krije” Marko Lubarda, objavio je početkom jula novi album “Izabrani ljekar”, a nakon “Šetam kuučka”, “Avgust” i “Piči završavaj”, spot je prije nekoliko dana, dobio i singl “Ne ljuti se čoče”.

“Ovoga puta je ekranizovana ‘Ne ljuti se čoče’ pjesma, na kojoj video potpisuje Jakov Majstorović, a muziku Knowhere2run (Todor Tadić i Marko Ćaćić). Spot donosi novu verziju popularne igrice ‘Ne ljuti se čovječe’, sa crnogorskom ‘čoče’ finesom i sestrama Knežević (Maja, Mia i Anđela) kao surovim protivnicama. Poenta ovog izdanja društvene igre nije toliko u pobjedi, koliko u podražavanju naše svakodnevice: bitno je da se jedni što bolje zabave i odmore, lišeni briga i odgovornosti, dok se pored njih drugi neprimijećeno odiru od posla”, dio je saopštenja povodom objave spota.

O četvrtom spotu, ali i albumu “Izabrani ljekar”, koji su podržali Sekretarijat za kulturu Glavnog grada Podgorica i Organizacija za zaštitu prava autora muzike - PAM CG, Random je pričao za Vijesti.

U samoj najavi albuma “Izabrani ljekar” isticalo se da se znatno razlikuje od tvojih ranijih izdanja - šta su ključne stvari koje si promijenio u odnosu na ranije pjesme, odnosno albume?

Prije svega sam promijenio pristup, više nije u pitanju album od 13 pjesama koje samo obitavaju jedna pored druge, nego priča koja ima glavu i rep. Rep, hehe. Da imaš lika, njegov karakter, njegovu logiku, bolest i dijagnozu. Ovdje sam više razmišljao kao autor nego kao reper. Naravno, rime su tu, šegačenje je tu, ali je sve podređeno konceptu. Ušao sam u ulogu tog doktora i pustio ga da blebeće umjesto mene. To mi je bilo zanimljivo, jer možeš da kažeš dosta ozbiljnih stvari, a da ih ne saopštavaš kao neko ko je došao da drži predavanje, samim tim, mislim da je to najveća razlika - ovaj put sam pravio priču, ne samo pjesme.

Zašto je baš “Izabrani ljekar” odabran kao naslovna, koja objedinjuje sve ostale pjesme?

Uh, zato što se album zove tako. Ona je dodata posljednja, jer mi je jedna “dlugalica”, inače pijanistkinja, insistirala da mora postojati pjesma sa istoimenim naslovom kao i album.

To je bio sažet i normalan odgovor, a evo sad filozofsko-seratorski: “Zato što je izabrani ljekar zapravo mnogo širi pojam od doktora koji ti pogleda grlo i prepiše antibiotik. Ovaj moj je, nažalost, doktor svega. Malo zdravstva, malo prava, malo kulture, malo obrazovanja, malo politike, malo međuljudskih odnosa... specijalista za sve što je pošlo u k. Zanimljivo mi je bilo da kroz jednog takvog lika prikažem sistem. On nije neki vanzemaljac koji je došao da pokvari društvo - on je proizvod tog društva. Naučio je kako stvari funkcionišu i odlučio da ih koristi za sebe. Tako da je naslov zapravo neka vrsta metafore za cijeli album”.

Koliko te je u radu na ovom albumu inspirisalo ono sa čime si se susretao u ličnom iskustvu?

Količinski impozantno. Mislim da ne možeš da radiš ovakvu stvar, a da nemaš neku vrstu ličnog kontakta sa temama o kojima pričaš. Ne moraš nužno da budeš žrtva nekog sistema da bi vidio da nešto ne funkcioniše - dovoljno je da živiš ođe. Sve što se nalazi na albumu je nešto što sam na neki način vidio, čuo, doživio ili prepoznao kod ljudi oko sebe. Nekad kroz svoje iskustvo, nekad kroz iskustvo prijatelja, porodice, nekad samo kroz svakodnevno gledanje svakodnevice.

Crna Gora ti je kao reality show koji niko nije naručio, ali svi gledamo.

Da li je tvoj cilj da publika počne da te doživljava kao zrelijeg, ozbiljnijeg repera ili ćeš se vratiti duhovitim rimama u podgoričkom duhu?

Ne znam što znači ‘zreliji reper’. Ako to znači da treba sad da stojim ozbiljno, da se mrštim i pričam o životu kao da sam upravo izašao iz neke evropske književne rezidencije - ne planiram. Meni je humor uvijek bio način da kažem nešto ozbiljno. To što se čovjek sprda, ne znači da nema što za reć. Naprotiv, nekad ti je lakše da progutaš neku gorku stvar ako je zamotana u malo gorču šalu, a podgorički duh će vjerovatno uvijek biti tu. Ja sam iz Podgorice, ne mogu da pobjegnem od toga ni kad bih htio. Tako da će biti i ozbiljnih stvari i glupiranja i rima koje nemaju nikakvu društvenu funkciju osim da mene zabave.

Na albumu je dosta gostovanja. Kako je tekao odabir saradnika? Koliko ti je bitno da pružiš priliku kolegama koji još nisu afirmisani?

Gosti su uglavnom došli prirodno. Nisam pravio neku tabelu tipa “sad mi treba jedan poznat, jedan srednje poznat i jedan koji ima 700 pratilaca”. Ako mi neko odgovara na pjesmu i ako osjetim da će da doprinese stvari - to je to. Na albumu su ljudi sa kojima sam već imao neku konekciju, ali i ljudi mlađe generacije kojima sam htio da otvorim prostor. Tu su Džukela i Talja, recimo, i drago mi je što su dio priče. Tu su i Dedduh i Sivilo, koji su već etablirani na sceni, za koju bi dobro bilo da se ne pretvori u klub od pet ljudi koji gostuju jedni drugima na albumima dok se ostali gledaju kroz prozor. Ako neko ima nešto dobro da kaže - daj mu mikrofon.

Već si snimio četiri spota za pjesme sa ovog albuma – da li je u planu još neka ekranizacija?

Tako je, objavljeni su “Šetam kuučka” “Avgust” “Piči završavaj” i upravo “Ne ljuti se čoče”. Biće još ekranizacija. Ne bih sad sve da otkrivam, jer onda intervju gubi svoju promotivnu funkciju, a novinar mora od nečega da živi. Pjesma dobije spot kad osjetim da ima vizuelni potencijal. Nije mi poenta da samo stanem ispred zida, pustim matricu i izgledam kao da čekam autobus. Ako već pravimo spot, volim da postoji neka ideja koja nadograđuje pjesmu.

Da li postoje planovi za promociju novog albuma i nastupe?

Naravno da postoje. Izvolite u ordinaciju. Biće nastupa, festivala i svega ostalog što ide uz terapiju. Album je izašao 9. jula i dostupan je na platformama, tako da za početak preporučujem da ljudi popiju jednu dozu kod kuće, a onda ćemo da vidimo možemo li da napravimo kolektivnu terapiju uživo. A za one koji baš žele da se liječe kako treba - mogu da donesu nešto fino, da se podmaže.

Kao izabrani ljekar, koju bi dijagnozu postavio trenutnom crnogorskom društvu?

Prognoza je jasna: “Hronična korupcija vrijednosti, uz akutni nedostatak odgovornosti”. Pacijent je svjestan problema, ali odbija terapiju, jer mu komšija kaže da je njemu pomogla neka druga terapija, a komšija je završio samo osnovnu školu i trenutno je član upravnog odbora nečega. Tako da bih kao izabrani ljekar propisao jednu prilično nezgodnu terapiju: malo više kičme, malo manje kalkulacije i da svako prvo pogleda svoj nalaz prije nego što počne da liječi komšiju. I kontrola za šest mjeseci. Ako preživimo do tada.

( Mirela Zogović )