Ruske sabotaže u Evropi: Kako natjerati Moskvu da plati bez ulaska u rat
Evropske vlade imaju malo opcija između sankcija i vojne eskalacije, dok sve češći napadi povećavaju rizik da jedan incident sa žrtvama izazove ozbiljnu krizu za NATO
Ruska kampanja sabotaža širom Evrope ponovo se zahuktava, stavljajući vlade pred problem koji pokušavaju da riješe još od početka sukoba u Ukrajini: kako Moskvi nametnuti ozbiljnu cijenu za napade koji namjerno ostaju ispod praga konvencionalnog rata.
Tokom proteklog mjeseca zabilježen je novi niz sumnjivih sabotaža, eksplozija i požara na objektima povezanim sa podrškom Ukrajini širom Evrope.
Napadi se razlikuju po obimu i sofisticiranosti, ali imaju zajedničku osobinu: često ih je teško nedvosmisleno povezati s Moskvom, piše “Gardijan”. List navodi da je to dijelom posljedica načina na koji su operacije organizovane. Ruske obavještajne službe sve manje se oslanjaju na profesionalne operativce koje šalju u Evropu, a izvršioce sve češće regrutuju na daljinu, uključujući preko Telegrama, i plaćaju kriptovalutama za pojedinačne zadatke, dok ruski obavještajci koji ih usmjeravaju ostaju u Rusiji.
Rast broja napada i sve veća spremnost evropskih vlada da za njih javno optuže Moskvu ukazuju na promjenu raspoloženja. Poslije incidenta na aerodromu u Lajpcigu, Berlin je za svega nekoliko dana javno okrivio Moskvu, znatno brže nego u ranijim slučajevima. Njemački ministar unutrašnjih poslova Aleksander Dobrint je rekao da istražitelji imaju dokaze da su operateri dronova djelovali “u ime ruskih državnih struktura”.
To, prema ocjeni “Gardijana”, ukazuje na veće samopouzdanje u identifikovanju ruskih operacija i sve manje strpljenja prema kampanji sabotaža. Ipak, odgovor Njemačke ostaje oprezan.
Odgovor Berlina na neuspjeli napad dronovima u Lajpcigu bio je pažljivo odmjeren kako bi se izbjegla eskalacija, ali je otvorio teže pitanje šta Evropa može da učini osim uvođenja sankcija i protjerivanja diplomata, a da ne rizikuje direktan vojni sukob s Rusijom.
“Gardijan” piše da je prostor Evrope za odmazdu dodatno ograničen ovlašćenjima njenih obavještajnih službi i da, za razliku od CIA, mnoge evropske službe prvenstveno prikupljaju obavještajne podatke i imaju znatno manje mogućnosti za tajne operacije u inostranstvu.
To vladama ostavlja malo opcija između diplomatskih i ekonomskih mjera, s jedne, i otvorene vojne akcije, s druge strane. Kako bi smanjile taj jaz, pojedine članice EU predlažu proširenje ovlašćenja svojih obavještajnih službi.
Kritičari upozoravaju da sankcije, protjerivanja diplomata i druge dosadašnje mjere nijesu dovoljne da odvrate Moskvu.
“Pošto nijesu adekvatno odvraćeni i Moskva nije platila cijenu, Putin to tumači kao signal da nastavi”, izjavila je za “Njujork tajms” Džulijen Smit, bivša američka ambasadorka pri NATO-u.
Na oštriji kurs najviše pozivaju Poljska i baltičke države.
“Hibridni rat nije samo smetnja na internetu”, rekao je poljski ministar spoljnih poslova Radoslav Šikorski. “On podrazumijeva odrede za ubistva, podmetače požara, pokušaje dizanja vozova u vazduh i povrede vazdušnog prostora dronovima i krstarećim raketama.”
“Moramo uvjeriti Putina da takvi potezi nijesu besplatni”, rekao je Šikorski, dodajući da je Poljska na ranije sumnjive ruske operacije odgovarala zatvaranjem konzulata, ali da joj je “ponestalo konzulata koje može da zatvori”.
“Njujork tajms” upozorava da je neuspjeli ruski napad dronovima na njemački aerodrom dio opasnog obrasca eskalacije koji bi, prema ocjenama stručnjaka i zvaničnika, mogao da izazove otvorenu konfrontaciju s NATO-om, bez obzira na to da li Kremlj to želi.
Rusija je do sada imala dosta sreće. U nekom trenutku neko će biti povrijeđen i to će pred Alijansu postaviti sasvim drugačiju dilemu
Napadi su posljednjih mjeseci postali češći i intenzivniji, a zajedno sa izvještajima koji se pozivaju na zapadne obavještajne službe i ukazuju da bi Rusija mogla da planira vojni upad ili provokaciju duž istočnog krila NATO-a, unijeli su dodatnu nervozu u Evropi i ostavili zvaničnike u potrazi za odgovorom.
Prema ocjenama stručnjaka, porast napada mogao bi dijelom biti posljedica Putinovog nezadovoljstva stanjem na frontu, gdje Rusija sporo napreduje uz velike gubitke, dok ukrajinski udari dugog dometa dodatno opterećuju rusku ekonomiju i vojnu logistiku.
Putin, kako navode, rat ne vidi samo kao sukob s Ukrajinom, već i sa “kolektivnim Zapadom”, koji optužuje da Kijevu obezbjeđuje oružje, obavještajne podatke i tehnologiju. Ruski predsjednik negira umiješanost Moskve u sabotaže u Evropi.
U dosadašnjim napadima niko nije poginuo niti je teže povrijeđen, ali bi eventualne žrtve, kako navodi “Tajms”, mogle da izazovu ozbiljnu krizu za NATO, koji je stvoren da odvraća i odgovori na kopnenu invaziju, a nema odgovarajuće instrumente za sukob koji postepeno eskalira.
“Rusija je do sada imala dosta sreće. U nekom trenutku neko će biti povrijeđen i to će pred Alijansu postaviti sasvim drugačiju dilemu”, rekla je bivša ambasadorka Smit.
Pitanje je koliko je Putin spreman da ide i da li bi mogao direktno da testira član 5, temeljni princip NATO-a prema kojem se napad na jednu članicu smatra napadom na sve.
Malo zapadnih obavještajnih zvaničnika smatra da je neposredan ruski napad na neku članicu NATO-a vjerovatan, a naročito ne kopnenim snagama koje su vezane ratom u Ukrajini. Ipak, stručnjaci ocjenjuju da bi Putin, suočen sa zapadnom podrškom Kijevu, mogao smatrati da mora da prenese sukob u Evropu, makar u ograničenom obliku, navodi se u analizi “Tajmsa”.
“Ne mislim da žele treći svjetski rat, ali moraju svima da pokažu da nije trenutak da se s njima ulazi u sukob”, rekao je Pjotr Kravčik, bivši direktor poljske spoljne obavještajne službe.
“Njujork tajms” piše da Zapadu stoje na raspolaganju i tajni odgovori, među kojima su jača obavještajna podrška Ukrajini, sajbernapadi i podrivanje ruskih interesa u drugim djelovima svijeta. Njemačka vlada je u avgustu usvojila nacrt zakona koji bi njenim obavještajnim službama omogućio aktivne mjere, uključujući sabotaže i sajbernapade, prvi put u poslijeratnoj istoriji zemlje.
Dodatni izazov za NATO je očuvanje jedinstva među 32 članice. Nakon što je Njemačka optužila Moskvu, saveznici su izrazili podršku Berlinu, ali američki ambasador pri NATO-u u svojoj izjavi nije pomenuo Rusiju.
“Tajms” to navodi kao primjer nespremnosti administracije Donalda Trampa da Kremlju nametne cijenu za njegove poteze i podsjeća da je predsjednik SAD više puta nagovještavao moguće mjere protiv Putina, ali ih je rijetko sprovodio.
Zapadni zvaničnici smatraju da Kremlj obuzdava prijetnja jedinstvenog odgovora saveznika i da Putin svakim novim napadom testira to jedinstvo. Oni za sada tvrde da NATO i dalje ima odvraćajući efekat, ali neodlučnost Trampove administracije unosi neizvjesnost u pogledu toga da li će tako ostati.
“Naša procjena je da Vladimir Putin trenutno razumije i šta znači član 5 i kakve bi bile njegove stvarne posljedice”, rekao je šef estonske Spoljne obavještajne službe Kaupo Rosin.
“Naša glavna briga je budućnost. Moramo osigurati da za šest mjeseci, godinu ili pet godina Rusija i dalje bude svjesna da odvraćanje NATO-a funkcioniše”, dodao je.
( A.Š. )