"Kada vas napadnu, onda ste u ratu"

Kanadski premijer Mark Karni stajao je za govornicom, napetog izraza lica, dok je saopštavao da su pregovori sa najvećim trgovinskim partnerom Kanade propali.

“Prošlog proljeća upozorio sam da Amerika pokušava da nas slomi kako bi mogla da nas posjeduje”, rekao je. “I obećao sam: to se nikada, baš nikada neće dogoditi. To obećanje ispunjavamo.”

Godinama je bivši guverner centralne banke naporno radio na smirivanju tržišta. Sada je od Kanađana tražio da prihvate neizvjesnost i konfrontaciju.

Pred kraj konferencije za novinare prošle subote, jedan reporter osvrnuo se na sumoran i borben ton govora: “Zašto danas djeluje kao da Mark Karni kreće u rat?”

Premijer je zastao.

“Napadnuti smo. Kada vas napadnu, onda ste u ratu”, rekao je. “Nas su napali.”

Neočekivana transformacija ekonomiste i centralnog bankara bez prethodnog izbornog iskustva u moćnog globalnog političara prkosila je dosadašnjoj praksi i očekivanjima.

Međutim, Karni se uklopio u ulogu za koju je upozoravao da je Kanadi potrebna - ulogu ratnog lidera koji se suprotstavlja nepredvidivom i osvetoljubivom protivniku, naizgled odlučnom da potčini Kanadu.

Nakon što su trgovinski pregovori sa SAD propali, dvije strane razmijenile su optužbe i ostvarile prijetnje o uvođenju novih carina jedna drugoj. U najnovijem potezu sitničave provokacije, Tramp je prošlog četvrtka potpisao izvršnu uredbu kojom je naložio saveznoj vladi SAD da jezero Ontario preimenuje u “Jezero Amerika”.

Međutim, Karni je, odustajanjem od predloženog sporazuma, uradio ono što je malo drugih lidera učinilo: izazvao je Trampa i SAD da iskušaju odlučnost njegove zemlje.

“Ne možemo prihvatiti ono što su ponudili i nećemo dati ono što su tražili”, rekao je.

“Bio je prilično uporno odlučan”

Za one koji su radili sa zahtjevnim i povremeno temperamentnim, centralnim bankarom, takvo odlučno odbijanje da pristane na loš sporazum nije veliko iznenađenje.

Karni je odrastao u prerijama zapadne Kanade, a njegova priča o autsajderu koji se postepeno probija u moćne institucije i na kraju ih preoblikuje, daje naznake o čovjeku koji ne želi da prihvati uslove koje mu drugi postavljaju.

“Bio je prilično uporno odlučan”, rekao je jedan čovjek koji je radio sa Karnijem dok je 2021. bio specijalni izaslanik UN-a za klimatsku akciju.

Kada je pokušavao da ubijedi banke da se pridruže klimatskim obavezama, Karni je znao da bude šarmantan. “Bio je prilično diplomatski nastrojen kada je imao posla sa ljudima za koje je znao da mora da ih pridobije”, rekao je njegov bivši kolega.

Zato nije bilo iznenađenje vidjeti Karnija kako se na svjetskoj sceni suprotstavlja Trampu. “To me ne iznenađuje... i mislim da je razlog upravo ta odlučnost i nespremnost da uzmakne.”

Karni nije uvijek bio tako siguran u sebe. Kada ga je tadašnji britanski ministar finansija Džordž Ozborn 2013. lično izabrao za guvernera Banke Engleske, Karnijev energičan i zahtjevan pristup nije se prirodno uklapao u tu uglednu instituciju u londonskom Sitiju. Kada je stigao, na ulazu su još stajali čuvari u ružičastim uniformama i sa cilindrima.

Osobine koje je stekao tokom rada u Goldman Saksu prenio je i u svoj mandat premijera. I dalje rano ustaje, posvećen je trčanju i od ministara zahtijeva da svoje resore poznaju do najsitnijih detalja, navode ljudi koji rade sa njim.

Mediji su takođe izvještavali da se od zaposlenih očekuje formalna poslovna odjeća i da dokumenti budu pisani prema britanskom pravopisu - na nezadovoljstvo kanadskih lingvista.

Dok Karnijeva karijera u nizu moćnih institucija odražava oštar i analitičan um, njegov mandat u Banci Engleske pokazao je da je ovaj ekonomista, sklon detaljnoj analizi, bio spreman i da zakorači u politiku kada je smatrao da je to potrebno.

Kada je Karni izmijenio komunikacionu strategiju Banke i uveo takozvane “smjernice o budućoj politici” kako bi pokazao kako institucija razmišlja o budućim kamatnim stopama, taj potez u početku nije bio prihvaćen kao uspješan.

Visoki poslanik Laburističke partije Pat Mekfaden, danas član vlade, optužio je Banku pod Karnijem da zbunjuje investitore i javnost kontradiktornim porukama o budućem kretanju kamatnih stopa.

U oktobru 2015, dok se približavao referendum o tome da li Britanija treba da napusti Evropsku uniju, Karni je u govoru na Univerzitetu Oksford istakao koristi koje Ujedinjeno Kraljevstvo ima od “ekonomske i finansijske otvorenosti” povezane sa članstvom.

Dok je dužnička kriza u eurozoni bila još svježa u sjećanju, Karni je ukazao i na povećani rizik od finansijske nestabilnosti koji je članstvo u EU nosilo, ali su zagovornici Bregzita njegove pozitivne komentare iskoristili kao dokaz neprimjerenog miješanja u izrazito politizovanu temu.

Spor se dodatno zaoštrio kada je Karni sugerisao da bi Bregzit mogao da gurne Ujedinjeno Kraljevstvo u recesiju. Bernard Dženkin, konzervativni direktor kampanje za izlazak iz EU, pisao je guverneru pozivajući ga da se ne miješa.

Karnijev odgovor pokazao je istu sklonost ka sukobu koja je kasnije bila vidljiva i u njegovom odnosu prema Trampu.

“Poštovani gospodine Dženkin”, počelo je njegovo pismo, “odgovaram na Vaše pismo kako bih odmah otklonio brojne i značajne pogrešne predstave koje ono sadrži.”

U nastavku je iskusnog poslanika optužio za “suštinsko nerazumijevanje nezavisnosti centralne banke, kako je utvrđena zakonom”.

Na kraju, recesije zbog Bregzita nije bilo, što su mnogi ekonomisti djelimično pripisali odlučnoj reakciji Banke Engleske, uključujući brzo smanjenje kamatnih stopa i kvantitativno popuštanje - vanredni program otkupa obveznica korišćen tokom globalne finansijske krize.

Čarls Rendel proveo je pet godina u odboru Uprave za nadzor finansijske stabilnosti, kojom je Karni predsjedavao nakon što je postao guverner Banke Engleske. “Siguran sam da, ako pozovete dovoljno ljudi koji su radili s njim u Banci, naći ćete one koji će reći da je imao svojih mana”, rekao je Rendel. “Ali kada sam imao vremena da sagledam svoje iskustvo… on je jedan od najimpresivnijih ljudi sa kojima sam ikada radio.”

Rendel je rekao da je Karni i iza kulisa bio “veoma ozbiljna osoba, izrazito analitičan, veoma motivisan” i “veoma pažljiv u načinu na koji komunicira”.

“Jutro nakon glasanja o Bregzitu 2016… izašao je pred kamere da uvjeri finansijska tržišta da je Banka spremna da se suoči sa svim posljedicama te odluke”, rekao je. “Bilo je to remek-djelo strateškog komuniciranja.”

“Popustljivost neće donijeti sigurnost”

Džozef Stajnberg, profesor ekonomije na Univerzitetu u Torontu, rekao je da Karni tokom debate o Bregzitu “nije izbjegavao da govori o teškim ekonomskim istinama”, ali da nije mnogo govorio o ekonomskim aspektima aktuelnog trgovinskog rata sa SAD.

“U javnosti se prilično snažno oslanja na pitanje suvereniteta. Jasno je da privatno vjerovatno razmišlja o hladnoj, surovoj ekonomiji jedne izuzetno neizvjesne situacije.”

Karnijeva odluka da uzvrati SAD-u navela je neke ekonomiste, među njima i Stajnberga, da ukažu na to da će Kanada pretrpjeti mnogo bolniji udarac nego SAD.

Prvi put u karijeri Karni u potpunosti zavisi od oprezne javnosti, što dodatno ističe sudar dvije njegove uloge: tehnokrate koji razumije ekonomiju i političara koji mora da vodi računa o političkoj cijeni kompromisa.

“U ovom trenutku Kanađani će vjerovatno biti izuzetno netolerantni prema bilo kakvim ustupcima SAD, čak i ako bi oni bili u našem ekonomskom interesu”, rekao je.

Karni je u januaru u Davosu upozorio da “popustljivost neće donijeti sigurnost” u svijetu kojim sve više dominiraju hegemonističke sile. Iako Trampa nije pomenuo, njegov govor protumačen je kao jedva prikrivena kritika namjere američkog predsjednika da napusti dugogodišnja savezništva i preoblikuje svijet u svoju korist.

Jedan od Karnijevih recepata - izgradnja dubokih odnosa sa istomišljenim “srednjim silama” i restrukturiranje kako bi se smanjila zavisnost od nekadašnjih saveznika - već je počeo da se ostvaruje u Kanadi, brzinom i u mjeri koju je stručnjak za istraživanje javnog mnjenja Dejvid Koleto opisao kao “vladu postavljenu na ratne osnove, ali bez rata”.

“To je vlada organizovana oko spoljne prijetnje, spremna da suspenduje sopstvene partijske dogme, centralizuje moć kako bi brzo djelovala i svoj uspjeh mjeri rezultatima, a ne vrijednostima”, napisao je.

Karni je odustao od mnogih politika svog prethodnika Džastina Trudoa, uključujući mjere koje se odnose na emisije ugljenika i električna vozila. Takođe je ubrzao realizaciju velikih projekata, među kojima je i naftovod, i uložio desetine milijardi više u odbranu.

“Javnost gotovo da nije ni trepnula”, rekao je Koleto u intervjuu. “Rejting Marka Karnija održao se tokom čitavog ovog perioda.”

“Kada je Karni prvi put postao premijer, bio sam skeptičan da će jedan centralni bankar moći da odgovori na raspoloženje javnosti, jer je to suprotno prirodi njihovog posla”, rekao je. “Ali iznenadilo me je koliko nijansirano razumije zemlju. Pokazao se vještim ne samo u političkom djelovanju već i u očuvanju podrške tokom veoma teškog perioda. To sugeriše da nema mnogo smisla potcjenjivati njegove političke instinkte.”

Istraživanja javnog mnjenja pokazuju da Karni i dalje uživa najveće povjerenje Kanađana kada je riječ o vođenju zemlje kroz ekonomsku neizvjesnost. Ali premijer je istovremeno prihvatio i ulogu koja bi nekada djelovala gotovo nespojivo s njim: da od zemlje koja je mnogo manja i slabija od svog susjeda traži da ne odstupa i da ostane čvrsta.

U nedavnom obraćanju rekao je:

“Kanađani se ne pokoravaju vremenskim prilikama - mi u njima napredujemo. Ne čekamo da vidimo u kom pravcu vjetar duva. Ne prepuštamo se talasima pa stoga ne dozvoljavamo ni da nas događaji bacaju sa jedne strane na drugu.

Mi sami određujemo svoj kurs. Sami stvaramo svoje vrijeme. U Kanadi smo gospodari u sopstvenoj kući, od jedne obale do druge”.

Prevod: N. B.

( Gardijan )