Dva pjesnika, jedna nagrada: Ilić i Nenezić laureati „Rista Ratkovića“

Uručenjem nagrade „Risto Ratković“ za 2026. godinu, koja je pripala ravnopravno dvojici autora – Dejanu Iliću iz Beograda za knjigu „Pokopani rt“, objavljenu u izdanju Povelje iz Kraljeva, i Obradu Neneziću iz Podgorice za zbirku „Happy end… za tužni završetak“, koju je objavio Samizdat, večeras su završene 56. Ratkovićeve večeri poezije.

Obrazlažući odluku, doc. dr Olga Vojičić Komatina, predsjednica žirija, istakla je da je velika čast saopštiti da je u duhu dobre tradicije i ove godine na adresu Ratkovićevih večeri poezije pristigao zavidan broj zbirki poezije iz cjelokupnog regiona – 46 poetskih rukopisa, dočim je na Konkurs posvećen mladima do dvadeset i sedam godina i na ime nagrade Ratkovićeve večeri poezije, stiglo 11 rukopisa.

„Istina je da svake godine konstatujemo težinu zadatka koju članovi žirija imaju prilikom odabira najboljih, no, ove godine jednoglasno zaključujemo da je posrijedi bila vanredno kvalitetna konkurencija poetskih diskursa i da je ovo zasigurno bio jedan od najtežih odabira u posljednje nekolike godine. Žiri se ovom prilikom susreo sa raznovrsnim refleksijama i emocionalnim vidicima te samim tim i sa specifičnim idiolektima u okviru kojih su misli i emocije poetskih subjekata oblikovana i predočavane“, kazala je Vojičić Komatina.

Ona je naglasila da je žiri, cijeneći mnogobrojne škole i poetike kojima pripadaju takođe različite generacije pjesnika, krećući se od neosimbolizma preko postmodernizma i njegovih nastavaka kroz savremene oblike poezije, u svojstvu kolektivnog recipijenta uvažavao sve nadahnute ekspresije i načine njihovog modelovanja.

„Takođe, shvativši da savremena poezija jeste i sama amalgam ili hibrid žanrova, žiri je objektivno prepoznavao i elemente fabularizacije izraza, ali i njegove dramatizacije – svakako u dometima poetskog modela i ocjenjivao to svojstvo kao optimalnu projekciju budućih, to jeste dolazećih načina izražavanja. Na koncu, lirski opažaj, poetska kompresija kazanog, emocionalni intenzitet doživljenog i estetizacija senzitivnog dijela poetskog bića – kako onog koji piše, tako i onog koji doživljava čitano, jesu kvalifikacije najboljih zbirki iz ovog obimnog korpusa, ali ponajviše dvaju pobjedničkih manuskripta – Pokopani rt Dejana Ilića iz Srbije i Happy end za tužni završetak Obrada Nenezića iz Crne Gore. Stoga su ove godine ova dva pjesnika laureati jedne od najprestižnijih nagrada za lirski izraz u regionu – nagrade Risto Ratković.“

Istovjetnim mjerilima vrednovanja i ocjenjivanja žiri je bio vođen i prilikom selekcije najboljih zbirki i poetskih ciklusa koji su bili u konkurenciji za mlade pjesnike. Iz različitih krajeva regiona stigli su poetski opažaji mladih ljudi i sreli se na jednom mjestu. Žiri je saglasan da se i ovdje radi o veoma razuđenim stilovima pisanja, kao i o intenzivnoj stvaralačkoj energiji te smo ove rukopise mapirali kao jednu inovativnu trasu kojom ide nova poezija – put neutaživog i bujnog doživljavanja i snažnog lirskog kreiranja“, kazala je Vojičić Komatina, podsjećajući da su nagrade za mlade pjesnike osvojili i: Sehada Baždarević (Novi Pazar), Simon Cerovina (Beograd), Irena Vujadinović (Nikšić), Tijana Draganić (Nikšić) i Nemanja Mijović (Berane).

„Obradovani Obradom i Dejanom u mjestu u kojem se nebo spaja s pjesmom i Lim s morem, u vremenu ovom ovdje i sada, ali i u Ristovom vazdakanjem, spojismo se i mi.

Spojismo se u centru našeg svijeta te otkopasmo pokopani rt, obožismo Nevidbog i nađosmo oazu edemsku. Ali put ne bijaše lak. Bijasmo hodočasnici što prelaze Lim. Da bi došli do avlije poezije. Ristove.

Ali kako da pređem Lim, to more morsko, to čudo svjetsko…

I kako da sada obrazložim poeziju. Kako sem da kažem da smo od najprobranijih probrali one koji razdiru, u dušu prodiru, u um uviru, i žarom vru i vatrom zru, one koji ožiljke ostavljaju svojim versima slobode, svojim kontrapunktima i hiperbatonima, svojim simetrijama i asimetrijama, svojim oksimoronima i antiklimaksima, svim očekivanim i neočekivanim, svojim kontrastima i paradoksima, ironijama i parabolama, mahnitim sinestezijama nastajalim od života, u čast životu, ali i u inat njemu.

Odabrasmo onog koji neoavangardno raskrinkava, degradira, opstruira sve pošasti savremenog svijeta i društva te plimom stiha pokušava doći do sigurne luke koja obećava budućnost. I onda i onog koji prvi poslije Đurađa Crnojevića, a to je mnogo ljeta, te zima još više, poje o ženi i ljubavi. Odabrasmo Ilića i Nenezića“, zaključila je Vojičić Komatina.

Laureat Nenezić je zahvalio Ratkovićevim večerima poezije i žiriju koji su ukazali povjerenje njegovoj poeziji.

„Znam da ću i dalje da tečem uzvodno i da ću da se borim sa poetskim i estetskim demonima... Ali, takođe, znam da će me samo jednom pobijediti – onda kad se jednog dana ne probudim na ovom svijetu i kad prestanem da pišem... Ali, opet, znam da me na drugom svijetu čeka besmrtnost vječnog čitača poezije“, rekao je Nenezić.

Ilić je istakao da je Bijelo Polje odavno, decenijama, znakovita usputna stanica na njegovom putu do mora i jednog malog rta, koji se baš tako i zove, Mali Ratajac, u blizini Bara.

„Bijelo Polje pamtim kao zelenu kapiju Crne Gore, u mladosti uglavnom viđanu iz voza, tada još jugoslovenske željeznice, ušuškana između šumovitih brda, rubljenu vodama Lima, zeleno otvaranje nakon kojeg počinju da se nižu veličanstveni mostovi, nevjerovatni prizori jedne zemlje koju treba proći i pogledom da bi se stiglo do nestalne linije gdje prestaje kopno i počinje more. Kao da su se na tom putu težina i ozbiljnost zemlje, neka mračna potisnutost, a ipak životna, polako razređivali kako je putovanje odmicalo, od tunela do tunela, zemlja se pretvarala u sekvence, breme bivstvovanja u igru percepcije, da bi se sve završavalo u imperijalnom bljesku sunca i čiste slike“, kazao je on, dodajući da je možda upravo to i raspon u kome se odvijala i poezija Rista Ratkovića, od mraka ove izvorne uskraćenosti, koji je porađao vanredne i neočekivane poetske proboje ka biću, do izlaska na svjetlost dana i čistog modernizma jasnih slika i sažetog izraza.

Laureat je napomenuo da pri svemu tome, stalno postoji neka zagrcnutost, sumnja u jezik, „čim progovorim/ izdam se“, riječi su ovog pjesnika, nevjerovanje da se književnim jezikom može dosegnuti konkretnost, ne može se, naime, rječju prevazići simbolizam, budući da je u prirodi same riječi.

Ovdje naziremo osobenu Ratkovićevu moralnost, riječi ne mogu zadržati stvarnost, iako je katkad i nakratko uspijevaju okrznuti, žudnja za dodirom i konkretnošću egzistencije nužno se pretvara u apstrakciju i pojam. Ovaj radikalni antisimbolizam, dakle, sevnuće i dobiti svoju potvrdu u najboljim pjesnikovim stihovima, ali će ta neizmirenost riječi i stvari zauvijek odrediti Ratkovićev put: nije puno napisao, na nama je da ostalo dopišemo“, istakao je laureat Ilić.

Nagrade u Kući Rista Ratkovića uručili su direktor JU Ratkovićeve večeri poezije Kemal Musić i predsjednica Skupštine opštine Bijelo Polje Selma Omerović. U muzičkom dijelu programa nastupila je Asja Džogović.

U okviru Ratkovićevih večeri poezije u kući Rista Ratkovića održana je pozorišta predstava "Muzej Dantonovih žena” nastala po motivima drame "Dantonova smrt" Georga Bihnera.

( Jadranka Ćetković )