Radulović: Za ozbiljnu borbu protiv mafije potrebna država koja će biti spremna da sistemski primijeni zakon
Prema mišljenju advokata, ako nema kvalitetnih finansijskih istraga, ako se ne prati tok novca, ako policija i tužilaštvo nemaju dovoljno finansijskih istražitelja i stručnjaka za složene imovinske strukture, efekat zakona biće ograničen
Zakon o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću može doprinijeti borbi protiv kriminala, ali njegov stvarni efekat zavisiće i od toga da li će institucije konačno početi sistematski da ga primjenjuju, ocijenio je advokat Veselin Radulović.
On je agenciji MINA rekao da se kao osnovna vrijednost novog rješenja predstavlja to što zakon pokušava da prekine preveliku zavisnost oduzimanja imovine od pravnosnažnog završetka krivičnog postupka.
“Ali, ne treba imati iluziju da će se donošenjem zakona automatski oduzimati kriminalna imovina. Kriminal se ne pobjeđuje zakonom koji postoji na papiru, već institucijama koje ga primjenjuju”, kazao je Radulović.
Prema njegovim riječima, ako nema kvalitetnih finansijskih istraga, ako se ne prati tok novca, ako policija i tužilaštvo nemaju dovoljno finansijskih istražitelja i stručnjaka za složene imovinske strukture, efekat zakona biće ograničen.
“Zato ovaj zakon može biti važan instrument u borbi protiv organizovanog kriminala, ali sam po sebi nije prekretnica”, ocijenio je Radulović.
Govoreći o starom zakonu, Radulović je rekao da on jeste poznavao mogućnost oduzimanja imovine, ali je čitav sistem bio vezan za krivični postupak i pravnosnažnu osuđujuću presudu.
“Istovremeno smo imali i nedovoljno efikasnu finansijsku istragu. Međutim, taj problem novi zakon nije u potpunosti riješio. I dalje je oduzimanje imovine vezano za krivični postupak, s tim što se imovina trajno može oduzeti prije pravnosnažne osuđujuće presude”, dodao je Radulović.
On je rekao da je do sada država morala prvo da dokaže krivično djelo, da dođe do osuđujuće presude, a tek onda je mehanizam oduzimanja mogao da proizvede puni efekat.
Kod organizovanog kriminala to, kako je dodao, predstavlja ozbiljan problem ako se imovina blagovremeno ne zamrzne, jer kriminalne organizacije ne čekaju pravnosnažnu presudu da bi sklonile imovinu.
Prema riječima Radulovića, drugi problem bio je nedovoljna primjena postojećih ovlašćenja.
“Imali smo zakonski okvir, ali nijesmo imali rezultate koji bi odgovarali razmjerama problema. Razlog za nedostatak rezultata više su bile neefikasne institucije, nego loš zakonski tekst”, rekao je Radulović.
On je naveo da ako isti tužioci, isti policijski sistem, isti kadrovski kapaciteti i ista institucionalna kultura na isti način budu primjenjivali i novi zakon, samo promjena zakonskog teksta neće riješiti problem.
“Na kraju, najveći problem je što u Crnoj Gori ne postoji politička volja da se donese zakon o oduzimanju imovine koji neće zavisiti od krivičnog postupka, odnosno da se usvoji model kakav postoji u državama koje imaju iskustva i rezultate u oduzimanju imovine akterima organizovanog kriminala”, kazao je Radulović.
Kako je dodao, zato je važno reći da nije tačna tvrdnja nekih političara da je ovo „italijanski model“.
“Političari koji to tvrde su, po ko zna koji put, pokazali elementarno neznanje kada koriste tu formulaciju. Italija jeste razvila jedan od najpoznatijih i najefikasnijih sistema preventivnog oduzimanja imovine u Evropi, ali ono što je sada usvojeno u Crnoj Gori nije isto što i italijanski model”, naveo je Radulović.
On je naveo da je suštinska razlika da italijanski sistem omogućava preventivnu konfiskaciju u posebnom postupku, koji nije nužno zavisan od pokretanja i pravnosnažnog okončanja krivičnog postupka.
“Ako smo već znali za italijansko iskustvo, ako godinama govorimo o „antimafija zakonu“, onda je legitimno pitati zašto nijesmo imali političke hrabrosti da napravimo model koji bi zaista bio inspirisan tim iskustvom i omogućio građanski, odnosno poseban sudski postupak oduzimanja imovine, nezavisno od krivičnog postupka?”, naveo je Radulović.
On je kazao da je to pitanje za one koji su glasali za ovaj zakon “i koji sada od toga prave politički marketing, a istovremeno pokazuju potpuno neznanje”.
On je, komentarišući mogućnost oduzimanja imovine prije pravnosnažne presude, kazao da to načelno može biti opravdano.
“Ali treba biti veoma precizan jer oduzimanje prije pravnosnažne presude ne znači oduzimanje na osnovu same sumnje. Mora postojati zakonom definisan postupak, odgovarajući dokazni standard, sudska odluka i pravo lica na djelotvornu odbranu i pravni lijek”, rekao je Radulović.
On je rekao da se postavlja pitanje zašto je određen prag od 50 hiljada EUR i da li on može proizvesti neželjene posljedice.
“Organizovani kriminal se ne prepoznaje uvijek po tome što pojedinac ima imovinu vrijednu 50 hiljada eura. Lično mislim da je taj iznos postavljen prenisko i da u praksi može dovesti do toga da se institucije bave predmetima i osobama zbog kojih se ovakva zakonska rješenja ne usvajaju, odnosno da se u “mrežu tužilaštva i suda” hvataju sitne ribe, a da krupne i dalje ostanu van njihovog interesovanja”, rekao je Radulović.
Upitan da li se prebacivanjem tereta dokazivanja krši pretpostavka nevinosti, Radulović je rekao da sama činjenica da zakon u određenoj fazi postupka stavlja na vlasnika teret da objasni ili dokaže zakonito porijeklo određene imovine, ne znači automatski da je prekršena pretpostavka nevinosti.
“Pretpostavka nevinosti prvenstveno se odnosi na krivičnu odgovornost za krivično djelo. Ako država vodi krivični postupak, ona i dalje mora dokazati da je optuženi izvršio krivično djelo, u skladu sa pravilima krivičnog postupka. Ne može se preskočiti ta obaveza tako što će se reći: „Nijesi dokazao porijeklo imovine, kriv si za krivično djelo.“ To bi bilo potpuno neprihvatljivo”, kazao je Radulović.
On je naveo da teret dokazivanja i standardi koji se koriste u postupku oduzimanja imovine, moraju biti pažljivo uređeni.
“Ako se vlasniku samo kaže „dokaži da si nevin“, bez prethodno utvrđenih konkretnih činjenica koje opravdavaju sumnju u zakonitost porijekla imovine, onda se otvara ozbiljan prostor za zloupotrebu”, rekao je Radulović.
On je dodao da nije problematično samo po sebi postojanje određenog tereta na strani vlasnika.
“Problem će nastati ako se taj mehanizam pretvori u obrnutu pretpostavku krivice ili ako država svoju obavezu dokazivanja praktično svede na minimum”, smatra Radulović.
On je rekao da se pretpostavka nevinosti ne krši samim prebacivanjem određenog tereta dokazivanja u postupku koji se odnosi na porijeklo imovine.
“Kršila bi se onda kada bi se neuspjeh vlasnika da objasni porijeklo imovine automatski tretirao kao dokaz njegove krivične odgovornosti”, rekao je Radulović.
Upitan da li Crna Gora ima kapaciteta da ovo zakonsko rješenje adekvatno implementira, Radulović je rekao da je u tome ključni problem.
“I tu sam prilično skeptičan. Mi možemo imati savršen zakon, ali za njegovu primjenu morate imati ljude koji mogu da prate novac. Morate imati i institucije koje međusobno razmjenjuju podatke brzo i efikasno”, kazao je Radulović.
On je rekao da prije svega mora postojati institucionalna odgovornost.
“Jer ako tužilac ne pokrene finansijsku istragu kada za to postoje uslovi, ako policija ne pronađe imovinu, ako se ne ispita stvarno vlasništvo, ako postupci traju godinama ili ako institucije selektivno primjenjuju zakon, onda novi zakonski mehanizmi neće dati rezultat”, kazao je Radulović.
On je rekao da se boji da Crna Gora nema dovoljno razvijen i funkcionalan sistem da bi se moglo reći da je spremna za punu i efikasnu primjenu ovako ambiciozno predstavljenog zakona.
Govoreći o unapređenju zakona, Radulović je rekao da prvo, treba ići mnogo dalje od sadašnjeg rješenja i raditi na posebnom zakonu koji bi otvorio mogućnost samostalnog postupka za utvrđivanje nezakonitog porijekla imovine, koji ne bi bio potpuno zavisan od postojanja i ishoda krivičnog postupka.
“Drugo, treba jasno urediti dokazne standarde i teret dokazivanja, tako da se istovremeno omogući efikasno oduzimanje kriminalne imovine i spriječi proizvoljnost”, dodao je Radulović.
On je kao treću stavku naveo da je potrebno mnogo snažnije urediti zaštitu savjesnih trećih lica, posebno kod prenosa imovine na članove porodice i povezana lica.
“Četvrto, trebalo bi institucionalno ojačati finansijske istrage i napraviti sistem u kojem finansijska istraga nije sporedni dio krivične istrage, već jedan od njenih centralnih elemenata”, rekao je Radulović.
On je poručio i da mora postojati odgovornost i za neprimjenjivanje zakona.
“Jer ako neko u instituciji ima zakonsko ovlašćenje i obavezu da pronađe i procesuira kriminalnu imovinu, a godinama to ne radi, ne može rješenje biti samo u tome da se ponovo mijenja zakon”, kazao je Radulović.
On je podsjetio da se godinama sluša da Crnoj Gori treba „antimafija zakon“.
“Međutim, mi smo godinama i imali zakone koji su omogućavali različite oblike oduzimanja imovine. Problem je bio što njihova primjena nije davala rezultate. Zato se problem ne može riješiti beskonačnim mijenjanjem zakona”, rekao je Radulović.
Prema njegovoj ocjeni, potrebne su odgovorne institucije, finansijske istrage, stručni kadrovi, međuinstitucionalna saradnja i politička volja da se zakon primijeni jednako prema svima.
“Za ozbiljnu borbu protiv mafije nam ne treba još jedan zakon koji će dobro izgledati na papiru, odnosno u Službenom listu. Treba nam država koja je spremna da ga primijeni”, zaključio je Radulović.
( MINA )