LOVAC NA ZMAJEVE
Aleksandar Šešelj i Vojislav Vučić
Ako bi AV sam trebalo da bira između Aleksandra Šešelja i Vojislava Vučića, siguran sam da bi se opredijelio za drugo rješenje. Majstor marketinga bi naime prepoznao reklamni potencijal inicijala VV, kao victory, plus slava i mjesto u srpskoj istoriji pripali bi Vučićima. A ne Šešeljima
Nije možda pristojno, ali moram da citiram jednu svoju staru kolumnu. Ne zato što je vrijeme potvrdilo već da podsjetim kako je Vučić došao na vlast. Odnosno ko ga je doveo tamo. Vrativši time ne samo Srbiju već i čitav region u devedesete. Na mjesto zločina.
Bio je kraj novembra 2011. kada su svemoćnog i nedodirljivog Đukanovića, gospodara Crne Gore, posjetili Toma Nikolić i Aleksandar Vučić, dva politička autsajdera u tom momentu, "grešnici" Vojislava Šešelja. Ali, dečki su obećavali. A Milo je uvijek imao njuh za talente. Zajednički su saopštili ono što ćemo gledati narednih godina: gradićemo najbolje odnose dviju država. Toma je držao banak, a mladi Aleksandar je djelovao više iz pozadine. Bio je sretan što je video Tita, a osmijeh sa lica nije skliznuo ni kada su našeg Dona upitali da li se boji sanaderizacije. "To pričaju politički miševi kojima je potrebna prije svega deratizacija, umjesto sanaderizacije". Tu je Vučić naučio nove lekcije na temu obračuna sa neistomišljenicima. Nepunu godinu kasnije, Toma je pobijedio nejakog Borisa, a na vlast je došao Veliki Aleksandar.
Ovo podsjećanje nije ni zbog biografije Počasnog Mila, koja se po njegovom priznanju uveliko sprema, kako bi autori uključili i ovo poglavlje u svoj uradak. Glavni razlog pomena je najnovija vijest iz Beograda - da su za 25. oktobar raspisani izbori, što bi trebalo da znači i zatvaranje kruga svesrpskog stradanja i apokalipse započete daleke 1987. a cementirane izborom AV za gospodara 2012. Jer ako Vučić politički preživi naredne izbore, Srbija i region neće. Ili, bez pardona - najebali smo.
Već su Brnaba i novosadski Vučela predali izbornu listu krajnje ironičnog naziva - Ujedinjena Srbija! To je mogao da smisli samo AV, najveći cinik među balkanskim kleptokratama, dajući u nikad više podijeljenoj i zaraćenoj Srbiji provokativno ime - Ujedinjena Srbija.
Uz to, nije ironija samo u naslovu već i u sadržini liste - na njoj će pod brojem 37 biti Aleksandar Šešelj, od oca Vojislava, utemeljivača radikalske dinastije. Opozicija u BG kaže kako čitavo vrijeme Vučić sporovodi šešeljevsku politiku i da je sada zlo formalizovano kroz jedinstvenu listu: "Poštenije bi bilo da se lista zvala 'Ujedinjena Srbija Aleksandar Vučić - Vojislav Šešelj', a najpoštenije bi bilo da je redosled njih dvojice u imenu obrnut, pa da prvo bude vojvoda Šešelj jer Vučić sprovodi njegovu politiku", zaključio je opozicioni prvak Dragan Đilas.
I čovjek je u pravu. Naredne godine se navršavaju 4 decenije vremena zla i najtragičnijeg kruga u koji su uvučeni zemlja Srbija i region. Njegove posljedice građani će osjećati čitav 21. vijek, a možda i značajan dio narednog stoljeća. Samo jedan podatak: Poljska je 1987. prije pada komunizma, imala BDP nepunih 1.700 dolara po glavi stanovnika, dok je u Srbiji iste godine BDP bio skoro duplo veći - 3 hiljade dolara! Prošlu, 2025. godinu, Poljska je završila sa BDP-om od 25 hiljada po glavi stanovnika a Srbija sa skoro duplo manje - 13 hiljada! Dakle, BDP je u Poljskoj za nešto manje od 40 godina porastao skoro 15 puta, a u Srbiji, i to nakon Vučićevog "ekonomskog buma", za samo 4 puta.
Zato se Srbija, umjesto sa Poljskom, kada su u pitanju ekonomski parametri, danas ravna sa Albanijom. Iako je 1987. BDP Albanije bio četiri puta manji nego u Srbiji (oko 800 dolara po glavi stanovnika) danas su skoro isti - u Albaniji 13.000, a u Srbiji 13.700! A da je išla putem Poljske, Češke, Slovenije, BDP Srbije bi bio blizu ili preko 30 hiljada dolara po glavi stanovnika. Što znači da bi najniža penzija ili prosječna plata bile skoro duplo veće.
Ali, ekonomski sunovrat Srbije je nevažna činjenica u odnosu na slom društva i vrijednosti, zaokret zemlje od Evrope ka Aziji. On nije mjerljiv ciframa kao onaj ekonomski ali je očigledan još veći zaostatak Srbije u odnosu na Poljsku u vrijednosnom smislu. Varšava je nakon pada "gvozdene zavjese" jurnula ka Zapadu i demokratiji, a Srbija se survala u ponor nacionalizma i "crne ruke". I zato je danas Poljska jedna od vodećih zemalja NATO-a i EU, a Srbija čeka da je Putin pridruži savezu sa Bjelorusijom i Kazahstanom.
Eto cijene vremena zla. Koje su, kako metaforično opisa drug Đido, obilježili Vojislav Šešelj i Aleksandar Vučić. Na šta su očito ponosni, obojica, pa nemaju šta da kriju već da istaknu! I krunišu pomenutom koalicijom koja bi se, umjesto ciničnog naziva Ujedinjena Srbija - Aleksandar Vučić, trebala zvati Raspolućena Srbija - Vojislav Vučić. Ili Aleksandar Šešelj. Ne po onom Šešelju junioru, već po njima dvojici.
Ako ekonomski parametri suvo i računski pokazuju propast Srbije i Srba pod Vučićem i Šešeljem, igra riječi metaforično oslikava suštinu mnogo dubljeg, vrijednosnog urušavanja društva. Od Lole Ribara do Ratka Mladića, od legendarnog antifašiste i partizanskog borca, do balkanskog kasapina i ratnog zločinca, Srbiju je tim putem provela i danas je drži radikalska dvoglava aždaja koju bismo slikovito mogli nazvati Vojislav Vučić. Ili Aleksandar Šešelj.
Koji bi naziv dijabolične koalicije i bratstva prevagnuo, zavisi od "istorijata" samih imena. Naime, teško je vjerovati da je megalomanija Vučićevih roditelja išla toliko daleko i duboko da su sinu prvijencu birali ime po Aleksandru Makedonskom. Iako je on stigao najdalje u osvajanjima i najprije bi mu pristajala titula kralja Srba, odavde do Tokija. Prije će biti da su roditelji AV bili manjih apetita i da im je Srbija do Karlobaga i Virovitice (a ne do Tokija) bila dovoljna. I onda su sinu dali ime Aleksandar, u čast kralja koji je zajedno sa ocem napravio i utemeljio tu Veliku Srbiju, odnosno prvu Jugoslaviju. Maštajući možda da jednog dana njihov Aleksandar postane gospodar slične tvorevine, koja se poklapa sa onim što deceniju i po slušamo kroz priču o "srpskom svetu".
Kod Šešelja je mnogo komplikovanija situacija sa mogućom genezom imena: prva asocijacija je da su mu roditelji dali ime po Stefanu Vojislavu, jednom od prvaka dinastije po kome je ona i dobila ime - Vojislavljevići. Bio je knez Duklje, koji je oko 1030-ih podigao ustanak protiv vizantijske vlasti i učvrstio samostalnost svoje provincije, okrećući je ka Rimu. Hrišćanstvo se upravo tada cijepalo tako da se ne može reći da je Stefan Vojislav bio katolik ili pravoslavac, ali je indikativna činjenica da je sudbinu Duklje vezao za Rim a ne za Konstantinopolj. Oponenti Šešelja bi rekli da je taj Vojislav, Dukljanski, po kome je lider radikala moguće dobio ime, jedan od dokaza da su Šešelji sve doskora bili katolici. Sve dok Udba nije Vojislava uvalila Srbima, prvo kao marksistu a onda kao nacionalistu. Nešto slično legendi o njemačkoj Službi koja je Rusima na početku 20. vijeka "uvezla" Lenjina i komunizam, od čega do danas ne mogu da se oporave.
Ako bi AV sam trebalo da bira između Aleksandra Šešelja i Vojislava Vučića, siguran sam da bi se opredijelio za drugo rješenje. Majstor marketinga bi naime prepoznao reklamni potencijal inicijala VV, kao victory, plus slava i mjesto u srpskoj istoriji pripali bi Vučićima. A ne Šešeljima. Ali, bez ironije i crnog humora, ako bi građani Srbije trebalo da biraju između AS i VV, većina bi poništila listić, svjesna da se radi samo o igri riječi, a ne različitim politikama. Zato će većina Srba 25. oktobra izabrati alternativu decenijskom, ako ne i vijek dugom, lutanju svoje zemlje kroz teorije zavjere i carstvo nebesko. Daleko od Evrope i demokratije. Politika Šešelja i Vučića, koja je prijetila da će stići do Tokija, nije uspjela da dobaci ni do Karlobaga. Njoj je davno istekao rok, i naredni izbori u Srbiji su posljednja šansa da se zemlja spasi politike Aleksandra i Vojislava, Šešelja i Vučića. Da se spriječi još veća nesreća. Ili čak nestajanje.
( Željko Ivanović )