Huti promijenili pravila igre, Zaliv pred teškim izborom
Kontrola nad Bab el Mandebom i udari na saudijsku naftnu infrastrukturu jačaju poziciju Irana i guraju region ka pregovorima s Teheranom
Preuzimanje kontrole nad jemenskom obalom Crvenog mora od strane Huta mijenja ravnotežu snaga u Zalivu, ide naruku Iranu i stavlja Saudijsku Arabiju i njene susjede pred težak izbor: da trpe sve veće ekonomske posljedice ili da pokušaju da pronađu zajednički jezik sa Teheranom.
Zauzimanjem položaja koji nadzire Bab el Mandeb, jednu od najvažnijih svjetskih pomorskih arterija, grupa povezana sa Iranom otvorila je novu tačku pritiska, ugrožavajući saudijski izvoz nafte koji je preusmjeren sa Hormuškog moreuza.
Računica je, prema riječima regionalnih zvaničnika i analitičara, jednostavna: prijetnjama plovidbi Crvenim morem, dok Iran istovremeno ograničava prolaz kroz Hormuški moreuz, Teheran i Huti mogu podići cijene nafte i podstaći inflaciju, istovremeno smanjujući izglede da se region osloni na Vašington za rješavanje krize.
Ta strategija, kako navode, osmišljena je tako da države Zaliva stavi pred jasan izbor: da trpe sve veću ekonomsku štetu zbog ograničavanja izvoza nafte i iranskih napada ili da se angažuju u pregovorima sa Iranom kako bi zaštitile trgovinu, tokove energenata i ekonomsku stabilnost.
"Hutsko zauzimanje strateških ostrva u blizini Bab el Mandeba mijenja pravila igre", rekao je za Rojters analitičar za Bliski istok Favaz Džerdžes. "To mijenja odnos snaga i daje im znatno veću geopolitičku i geoekonomsku polugu prema Saudijskoj Arabiji, Zalivu, Sjedinjenim Državama i globalnoj trgovini."
Rijad je preusmjerio veliki dio izvoza sirove nafte preko luka na Crvenom moru nakon što je rat praktično zatvorio moreuz na suprotnoj strani Arabijskog poluostrva, ali je u petak zatvorio naftovod kojim je ta nafta transportovana, nakon što je bio meta napada.
Cijene sirove nafte porasle su juče više od četiri odsto, kada je tržište ponovo otvoreno nakon dešavanja tokom vikenda, dok su terminski ugovori za referentnu naftu Brent premašili 109 dolara po barelu. Prosječna maloprodajna cijena dizela u Sjedinjenim Državama, koja je politički osjetljivo pitanje, dostigla je novi istorijski rekord od više od 6,23 dolara po galonu.
Trgovci navode da bi, ukoliko saudijski naftovod ostane zatvoren duže od nekoliko dana, to moglo da obustavi dotok količine koja čini čak četiri odsto globalne ponude nafte. Satelitski snimci pokazuju djelove naftovoda oštećene u požarima. Rijad nije dao preciznu procjenu koliko će dugo naftovod ostati zatvoren.
Zalivske države razmatraju osnovnu realnost da će možda morati same da postignu dogovor sa Irancima, bez obzira na to hoće li time povrijediti osjećanja Amerikanaca ili ne, jer Amerika ne može da ih izvuče iz ovog blata, kazao je Vatanka
Kako su regionalni izvori rekli Rojtersu, navodno odbijanje američkog predsjednika Donalda Trampa da usliši saudijski zahtjev da Sjedinjene Države izvedu napade na Hute, u kombinaciji sa sve većim ekonomskim troškovima, dodatno učvršćuje uvjerenje u pojedinim zalivskim prijestonicama da pregovori sa Teheranom više nijesu stvar izbora, već nužnost radi sopstvenog opstanka.
Oman je juče trebalo da bude domaćin sastanka Irana i zalivskih država, na kojem bi se razgovaralo o pregovorima usmjerenim na ponovno otvaranje Hormuškog moreuza. Međutim, omanski ministar spoljnih poslova Sajid Badr Albusaidi saopštio je tokom noći da je sastanak odgođen "u interesu postizanja konsenzusa". Iran je naveo da je odlaganje uslijedilo na zahtjev Saudijske Arabije.
Upitan u nedjelju da li ga zabrinjava to što se zalivske države sastaju sa Iranom, Tramp je kazao da je to njihova odluka.
Dilema za države Zaliva jeste u tome što je geografija nepromjenjiva, ističe Rojters i dodaje da decenije konfrontacije nijesu uspjele da promijene jednostavnu činjenicu: položaj Irana uz ključne energetske i trgovačke pravce regiona čini ga nezaobilaznim faktorom u svakoj jednačini bezbjednosti Zaliva.
Šta god zalivski lideri mislili o Islamskoj Republici, ona ostaje realnost koju ne mogu zaobići niti jednostavno ignorisati, a sukob izazvan američkim i izraelskim napadima na Iran srušio je decenije diplomatskih napora da se Teheran obuzda.
Aleks Vatanka iz Instituta za Bliski istok rekao je za Rojters da bi pitanje za zalivske države sve manje moglo biti da li vjeruju Iranu, a sve više kako da zaštite svoje interese i prežive sukob koji Vašington ne može brzo da okonča.
To bi ih moglo podstaći na paralelnu diplomatiju sa Teheranom i, vremenom, na širu bezbjednosnu strategiju koja bi bila manje zavisna isključivo od Sjedinjenih Država.
"Zalivske države razmatraju osnovnu realnost da će možda morati same da postignu dogovor sa Irancima, bez obzira na to hoće li time povrijediti osjećanja Amerikanaca ili ne, jer Amerika ne može da ih izvuče iz ovog blata", rekao je on.
Novo rasplamsavanje sukoba oživljava borbu koja je počela mnogo prije američko-iranskog sukoba. Huti, koji potiču iz jemenske zejdijske šiitske manjine, vodili su niz ratova sa Saudijskom Arabijom prije nego što su 2014. zauzeli Sanu, što je naredne godine podstaklo intervenciju predvođenu Saudijskom Arabijom.
Uprkos godinama vazdušnih udara i prekograničnih sukoba, opstali su, proširili svoje sposobnosti i izrasli u jednog od najefikasnijih regionalnih saveznika Irana.
Huti vode sopstveni, dugogodišnji sukob sa Rijadom, istovremeno koristeći položaj koji im daje uticaj daleko izvan granica Jemena i sve veću stratešku vrijednost za Teheran.
"Huti nijesu tradicionalni posrednički akteri", rekao je za britansku agenciju bivši američki pregovarač Aron David Miler. "Oni mogu da pretvore geografiju u oružje i dramatično utiču na međunarodnu ekonomiju i globalno tržište nafte."
Jedan regionalni zvaničnik rekao je da je napredovanje Huta najnoviji korak u pažljivo osmišljenoj strategiji Teherana.
"Za Iran je ovo partija šaha. Oni planiraju šta slijedi. Ne pritiskaju sva dugmad istovremeno iz panike", rekao je taj zvaničnik.
"Huti su jedini preostali iranski saveznik među posredničkim snagama koji raspolaže ozbiljnim operativnim sposobnostima."
Ekonomski pritisak Vašingtona na Iran daje rezultate, ali je njegova neželjena posljedica, prema riječima jednog izvora iz Zaliva, to što američke partnere u regionu primorava da preispitaju da li je konfrontacija sa Teheranom dugoročno održiva.
( N.B. )