BLOG Ustavni sud 24. septembra o vakcinaciji kao uslovu za boravak u vrtićima

Ustavni sud, najavljeno je, donijeće odluku 24. septembra.

Na javnoj raspravi pročitan je stav i ljekara Ranka Rajović, specijaliste interne medicine i stručnjaka za neurofiziologiju, obrazovnu neuronauku i rani razvoj djece. On je istakao da ESLJP, u predmetu Vavrička protiv Češke nije rekao da odsustvo iz vrtića nije važno.

"Naprotiv, ukazala je da dijete time gubi važnu mogućnost i ta mjera je bila privremena".

On smatra da bi za djecu trebalo obezbijediti alternativni program predškolskog obrazovanja i vaspitanja kako bi se zaštitio razvoj djeteta bez obzira na odluku odraslih.

Profesorka prava u penziji, prof. dr Nevena Vučković Šahović kazala je da međunarodno pravo ljudskih prava, uključujući Konvenciju o pravima djeteta, jasno potvrđuje obavezu država da razviju djelotvorne programe imunizacije radi zaštite zdravlja djece i stanovništva.

"Međutim, iz međunarodnog prava ne proizlazi obaveza države da imunizaciju djece propise kao zakonsku obavezu. To ne piše nigdje, ni u jednom međunarodnom dokumentu koji obavezuje Crnu Goru. Konvencija o pravima djeteta sa 196 ratifikacija na svijetu ne zahtijeva takav model niti standardi koje je razvio komitetu za prava djeteta. U isto vrijeme, praksa ESLJP potvrđuje da zakonska obaveza imunizacije nije sama po sebi nespojiva sa pravom na poštovanje privatnog života, pod uslovom da ispunjava zahtjeve zakonitosti, legitimnog cilja i proporcionalnosti", saopštila je.

Rekla je da se presuda Vavrička protiv Češke učinila bitnom za ovaj slučaj, mada ona ne smatra da je toliko bitna.

"Sve ovo je važno za ocjenu ustavnosti člana 41, ali za potpunu ocjenu ovog pitanja bili bi potrebni epidemiološki, medicinski, javno zdravstveni podaci koji prevazilaze stručni okvir mog mišljenja...", kazala je profesorica.

Govoreći o članu 42, rekla je da otvara drugo i uže pravno pitanje - ako je država propisala obavezu vakcinaciju da li izvršenje može da se obezbijedi tako što će djetetu uskratiti pristup vaspitanju i obrazovanju.

"Nije sporan cilj zaštite javnog zdravlja, već izbor sredstava kojima država taj cilj ostvaruje", rekla je.

Kazala je da Konvencija ne daje unaprijed odgovore za svaku situaciju, već uspostavlja pravni okvir za različite pravne i legitimne interese, ocijenivši da je došlo do sukoba dva prava. Profesorica je kazala da je ESLJP razmatrao češki sistem i zaključio da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede 8.

"Međutim, sud time nije ustanovio jedinstven model obavezne imunizacije. Svoju ocjenu je zasnovao na konkretnim okolnostima češkog sistema i državama priznao široko polje slobodne procjene. Taj prostor nije neograničen, to polje slobodne procjene jer mjere moraju biti opravdane i proporcionalne. Iz presude Vavricka protiv Češke ne može se zaključiti ni da je obavezna vakcinacija nužna u svakoj državi, niti da je svako uslovljavanje pristupa predškolskim ustanovama saglasno sa međunarodnim standardima", kazala je Vučković Šahović.

Ilustrativan je, tvrdi, primjer Švedske, što ne znači da je moguće primijeniti u drugoj državi, već potvrđuje da izbor mjera zavisi od epidemiološkog i kulturološkog konteksta.

Sudijama je kazala da je neophodno razdvojiti član 41 i član 42, te da je za pravnike važan test proporcionalnosti.

"Prvo da li mjera ostvaruje legitiman cilj, odgovor je potvrdan, drugo da li je pogodna mjera, može se prihvatiti da može doprinijeti povećanju obuhvata i da postoji razumna veza...", rekla je.

Istakla je da, međutim, posle ta dva pitanja dolazi do druga dva koji predstavljaju suštinu ocjene u vezi sa članom 42.

"Da li je bilo nužno, da li je zakonodavac pokazao da nije postojalo drugo sredstvo, manje restriktivno prema pravima djeteta i to je pitanje odlučujuće", zaključila je profesorica.

Rekla je da je posebno važno i ko nosi teret mjere, a to je upravo dijete.

Psihološkinja i ekspertkinja za razvojnu psihologiju, psihologiju porodice i rani razvoj djece, Ivana Mihić detaljno je obrazložila sa stanovišta struke benefite pohađanja predškolskih ustanova, poručivši da je svakom djetetu mjesto u vrtiću.

Sudija Jovan Jovanović pitao je profesoricu da li su efekti koji se ostvaruju u predškolskim ustanovama, a tiču se razvoja djece mogu ostvariti i u kojoj mjeri ako se djeca podižu u porodici kod roditelja i drugih lica nadležnih da se staraju o njima.

"Najkonciznije ne", odgovorila je ona.

Sudija Mugoša podsjetio je na stav UNICEF-a iz februara ove godine, iznijevši utisak da je to tijelo donekle revidiralo stav.

Koordinatorka UNICEF-ovog programa za praćenje prava djeteta Nela Krnić je kazala da je stav jasan i da ga može izložiti veoma koncizno.

"Mi, kao UNICEF, naglasili smo nekoliko puta da apsolutno podržavamo legitiman cilj države da bi se povećao obuhvat djece vakcinacijom i to radimo globalno decenijama... Međutim, danas govorimo o tome da li je taj cilj bio zaista potreban i da li zapravo imamo ravnotežu između zahtjeva da djeca budu imunizovana i uslovljavanja djeteta da pohadja predškolske ustanove i da da li smo uspostavili balans i našli pravo rješenje kada poredimo dva prava koja međusobno nisu suprotstavljena".

Krnić je kazala da dva prava treba da se nadopunjuju i da je država u obavezi da garantuje sva prava djeteta propisana konvencijom - i pravo na zdravlje i pravo na obrazovanje.

"Smatramo da država treba da iznađe adekvatno, manje restriktivno rješenje koje manje utiče na pravo djeteta da pohađa predškolsko obrazovanje jer je to izuzetno važan razvojni period. Jedno ne isključuje drugo i smatramo da je država morala da uvede manje restriktivne mjere prije ove", poručila je.

Sudija Ustavnog suda Faruk Resulbegović pitao je da li blaže mjere poput obavezne edukacije dale bolje rezultate kod nas, imajući u vidu da u nekim skandinavskim zemljama vakcinacija nije obavezna, a bilježe visoke obuhvate. Begić je odgovorio da međunarodno iskustvo govori da nema univerzalnog rješenja, te da naše iskustvo govori da ono što je primjenjivo u Švedskoj ne mora dati rezultate kod nas.

"Visoki obuhvati se moraju postići, a podrazumijevaju dovoljan broj kadra i servisa - ne samo dostupnih, već i pristupačnih. Naši dokazi govore da samo znanje per se nije dovoljno da dovede do promjena u ponašanju i održi takvo ponašanje", kazao je Begić.

Begić je rekao da se ne možemo više porediti ni sa susjednim zemljama, jer se Crna Gora sa obuhvatima vakcinisane djece izjednačila sa Jemenom, Madagaskarom, Južnoafričkom Republikom i Gvinejom.

"Za određene vakcine, mi smo sa obuhvatima i ispod ovih država", kazao je. Begić je pojasnio da je UNICEF sproveo najmanje 19 studija koje su mjerile stepen povjerenja i prihvatanja mjera, uključujući i vakcjnaciju, i nažalost utvrdili da je Crna Gora jedno od društava koje ima najveći stepen povjerenja u teorije zavjere.

Koordinatorka UNICEF-ovog programa za praćenje prava djeteta Nela Krnić kazala je da to tijelo prepoznaje kao legitiman cilj povećanje obuhvata djece rutinskom imunizacijom, jer je u pitanju jedna od najefikasnijih mjera zdravstvene zaštite.

U skladu sa tim, tvrdi, nema posebnih komentara kada je u pitanju član 41.

"Međutim, korisno je razlikovati obaveznu vakcinaciju od člana 42, kojim je propisano da je obavezna vakcinacija uslov za pohađanje javnih i privatnih predškolskih ustanova. Iz perspektive prava djeteta važno je na koji način ovaj propis utice na druga prava djeteta, kao i to da li je ovaj član formulisan na način koji istovremeno štiti zdravlje djece i omogućava ostvarivanje svih drugih prava garantiranih Konvencijom o pravima djeteta", kazala je.

Krnić je istakla da su prava djeteta univerzalna, nedjeljiva, međusobno povezana i da se ovo pitanje ne može svesti na izbor izmedju prava djeteta na zdravlje i prava djeteta na zdravlje.

Ona je rekla da je predmetnu ocjenu ustavnosti potrebno posmatrati kroz princip proporcionalnosti. U skladu sa ovim principom, tvrdi, ograničenje prava može biti prihvatljivo samo ako su kumulativno ispunjena četiri uslova: ostvarenje legitimnog cilja, podobnost za njegovo ostvarivanje, nužnost koja podrazumijeva nepostojanje drugih mjera kojima bi se isti cilj mogao postići uz manje zadiranje u druga prava, kao i da je uspostavljena pravična ravnoteža između interesa zajednice i prava pojedinca.

"U specifičnim uslovima Crne Gore nije jasno pokazano da su prethodno razmotrene i primijenjene druge mjere koje bi dovele do povećanja obuhvata vakcinisane djece", kazala je.

Profesor na Medicinskom fakultetu Univerziteta Crne Gore (UCG), epidemiolog Dragan Laušević je rekao da je od 2023. proslijeđeno preko 2.000 sms poruka kojima se roditelj vrlo ljubazno poziva da dođe i primi vakcinu.

"Dio roditelja nije mogao tokom radnog vremena ili popodne, pa smo organizovali vakcinaciju tokom vikenda, bez zakazivanja", rekao je.

Kazao je da je ovo posljednja mjera i da ne smijemo čekati epidemiju da bismo reaktivno reagovali.

Predstavnik UNICEF-a, epidemiolog Senad Begić, ocijenio je da su vakcine promijenile tok ljudske istorije, sprečavajući bolest, smrt i trajne invaliditet kod velikog broja ljudi.

Istakao je da je obavezna vakcinacija u Crnoj Gori uvedena 1891. uvedena obavezna vakcinacija.

Begić je rekao da danas rutinska vakcinacija štiti djecu od 11 bolesti i da vakcine moraju proći ispitivanja, te da postoji čitav niz regulatornih tijela koja analiziraju sve dostupne dokaze, a da prije i nakon odobrenja postoje nacionalni i međunarodni mehanizmi praćenja učinkovitosti i neželjenih dogadjaja, što je važno uzeti u obzir.

"Jako je važno napomenuti da je većina neželjenih dogadjaja blaga i kratkotrajno ozbiljnu jesu mogući ali korist vakcinacije nadmašuje rizike", kazao je Begić.

Istakao je da je analiza koju je predvodili SZO i UNICEF pokazala da je vakcinacija spasila 154 miliona života za pola vijeka. Ista analiza, poručio je, pokazala je da je imunizacija smanjila smrtnost odojčadi u istom periodu za oko 40 odsto.

Profesor na Medicinskom fakultetu Univerziteta Crne Gore (UCG), epidemiolog Dragan Laušević, kazao je da je osnovni postulat - sve ono što može da se spriječi razumno bezbjednim mjerama i koje su efikasne sa stanovišta angažmana resursa treba primijeniti.

On je pitao šta se dešava ukoliko dođe do masovnog obolijevanja. Pojasnio je da je samo na početku svoje karijere vidio epidemiju malih boginja, nakon čega je uvedena druga doza vakcine.

Laušević je naglasio da je cilj vakcinacije da se za najveći broj bolesti smanji obolijevanje i citirao je šta bi bile posljedice epidemije.

"Zatrpani domovi zdravlja, a imamo djecu koja ne mogu da se vakcinišu i djecu koja imaju druge bolesti, imamo odsustvo djece iz škole, mogući su rijetki smrtni slučajevi, zatrpane poliklinike i dječje bolnice, došlo bi do zatvaranja vrtića kao protivepidemijske mjere...", kazao je.

Laušević je rekao da je jedan broj odraslih primio samo jednu dozu i da dio njih nema antitijela, a upravo odrasli čine procentualno najveci broj oboljelih u Evropi, dok je najveća stopa obolijevanja među odojčadima koje ne možemo da vakcinišemo prije 12. mjeseca.

On je naglasio da su morbili najzaraznija bolest i osoba je najzaraznija četiri dana prije pojave ospi.

"Morbili nisu preteška bolest po pitanju smrtnosti, ali daju veliki broj komplikacija i postavlja se pitanje da li da nam na 1.000 oboljelih umre jedno do troje djece kada imamo djelotvornu i razumno bezbjednu vakcinu", rekao je Laušević.

On je naglasao da su odredbe iznuđena mjera i grubo rečeno krizni menadžment i da se postavlja pitanje da li je odgovorno ukinuti preventivnu mjeru na mjestu gdje se virus može najlakše širiti, u situaciji kada je obuhvat nizak, a već imamo epidemije i slučajeve obolijevanja u regionu.

Sudija Ustavnog suda Predrag Krstonijević pitao je Lauševića, koja bolest, a od koje se štiti vakcinama trenutno nosi najveći epidemiološki rizik.

Laušević je kazao da su najvažnije male boginje, odnosno morbili, zbog lakog širenja virusa među osjetljivom populacijom.

"U vrtićima su kontakti bliži i situacija je nepovoljnija. Morali bi da sprovodimo nepopularne mjere koje podrazumijevaju izdvajanje djece i zatvaranje vrtića, a obolijevali bi i nastavnici. Veliki kašalj je takođe opasan kod odojčadi i djece od dvije do tri godine i to je takođe ozbiljna bolest. Majke, odnosno trudnice, vakcinišu se kako bi se obezbijedila pasivna zaštita djeca dok ne dobiju vakcinu. Imamo difteriju, polio odnosno dječju paralizu, ali nadamo se da ćemo je brzo eliminisati... Nekoliko puta smo bili veoma blizu da je eliminišemo, ali nismo uspijevali... Ta vakcina se miče iz programa ako se iskorijeni bolest. Tetanus nije bolest koja se prenosi, ali je teška bolest, od koje je nekada umiralo mnogo osoba", kazao je Laušević.

Odgovarajući o posljedicama obolijevanja, rekao je da su nekad strahovito bolne, što znači gubitak nekoga, a neke nisu bolne ali zahtijevaju angažman države.

"Sjetite se broda u kojem plovi hemoragična groznica, a nemamo vakcinu. Ne bih želio da se vratim u doba naših starih na primorju koji su zatvarali kapije zbog epidemije kolere i kuge i 45 dana provodili u karantinu. Nestajale su porodice, a dešavalo se da zbog epidemija London i Pariz ostanu bez trećine građana. Vakcine su nam potrebne da bi mogli kvalitetno da živimo", naglasio je Laušević.

Predsjednica Ustavnog suda Snežana Armenko je rekla da Ustavni sud istupa kao pozitivan zakonodavac i da ne može kreirati norme, ali je, međutim, zaključila da je tumačenjem svih predmeta Evropskog suda za ljudska prava u 14 od 47 članica Savjeta Evrope uveden zaštitni mehanizam.

Ona je kazala da je prema principu solidarnosti koji je sam sebi osnova za obaveznu vakcinaciju, država koja uvodi takvu mjeru u korist svih mora biti sama obavezna da preduzme odgovornost i da isplati nadoknadu onima koji su iskusili štetne neželjene efekte.

Fotografije sa javne rasprave 

Mnoge zemlje, pojasnila je Armenko, uvele su leks specijalis zakone za neželjene efekte.

Kazala je da je, čitajući program Ministarstva zdravlja, utvrdila da je jedna od tačaka uvođenje kompenzacionog fonda, pa je upitala predstavnice da li imaju normativnu politiku i kako planiraju da realizuju ono što su djelimično predvidjeli.

Sudija Ustavnog suda Nikola Mugoša je, citirajući djelove Akcionog plana Ministarstva zdravlja, rekao da taj resor priznaje da u sistemu postoje ljekari koji šire dezinformacije u pogledu vakcinacije.

On je pitao predstavnike Vlade, a imajući u vidu sve što je urađeno po pitanju vakcinacije, da li su mjere iz akcionog plana ostale mrtvo slovo na papiru i da li su realizovane.

Istakao je da su djeca u predškolskom uzrastu vrlo mobilna, borave u igraonicama i socijalizuju se i van vrtića, pa je pitao smatraju li da je uspostavljen dobar balans.

Pitao je i koliko je pedijatara i zdravstvenih radnika prijavljeno za širenje dezinformacija u javnosti, a državna sekretarka Ministarstva zdravlja Mirjana Vlahović Andrijašević je odgovorila da takvih prijava nije bilo.

Sudija Farik Ruselbegović kazao je da je cilj rasprave utvrditi da li je država ostala u granicama ustavnih ovlašćenja.

"Zakon koji branite postavlja strogu granicu - 'Nema vakcine - nema vrtića'. Međutim, život donosi specifične situacije koje nisu crno-bijele. Šta se desava sa djetetom koje je u procesu ispitivanja, ne akutno, neurološkog poremećaja gdje vakcinacija mora biti privremeno odložena, a zvanična medicina još ne može da izdaje trajnu potvrdu o izuzeću", kazao je Ruselbegović.

On je predstavnike Vlade pitao da li zakon prepoznaje te sive zone ili takvu djetetovu situaciju ostavlja van sistema obrazovanja i kaznjava roditelje koji samo prate savjete ljekara.

" Konkretno. Da li dijete koje ima alergiju, da razumiju gradjani, na kikiriki da li je izuzeto iz sistema predškolskog obrazovanja?", upitao je.

Generalna direktorica Direktorata za javno zdravlje i biomedicinu u Ministarstvu zdravlja Jelica Krsmanović je rekla da svaki izabrani pedijatar može uputiti dijete multidisciplinarnom timu ukoliko postoji postojanje trajne kontraindikacije.

Sutkinja Jelena Ružičić kazala je da prepoznati faktori koji utiču na ovo pitanje, a to su nedovoljno poznavanje kontraindikacije među pedijatrima, snažan uticaj antivakserskog pokreta, nedovoljna komunikacija pedijatara sa roditeljima.

Pitala je predstavnice Ministarstva zdravlja da li im je poznato da se prilikom sprovođenja vakcinacije stavlja fokus na bezbjednost vakcine, uključujući i neželjene reakcije kako bi se olakšale sumnje i zabrinutost kod roditelja.

Generalna direktorica Direktorata za javno zdravlje i biomedicinu u Ministarstvu zdravlja Jelica Krsmanović je kazala da se trude da lociraju koji su pedijatri i u kojim zdravstvenim ustanovama sprovode negativne kampanje, ali nemaju tačnu informaciju ko su ti pedijatri. Rekla je da će nastaviti da organizuju edukacije i po pitanju komunikacije sa roditeljima kada su pedijatri u pitanju.

Ružičić je pitala kako se u praksi rješava problem djece koja imaju privremene kontraidikacije. Krsmanović je rekla da su u pitanju akutna stanja zbog kojih djeca inače ne mogu da pohađaju vrtić, te da se nakon otklanjanja tog stanja javljaju izabranom pedijatru i nastavljaju boravak u vaspitno obrazovnoj ustanovi.

Sudija Jovan Jovanović pitao je predstavnike Vlade, odnosno Ministarstva zdravlja, da li imaju podatak koliko je bilo radionica, seminara, okruglih stolova u posljednjih pet godina, a tiču se preventivnih mjera - edukacija zdravstvenih radnika i rad sa obrazovnim ustanovama i roditeljima, a prije donošenja zakona.

Generalna direktorica Direktorata za javno zdravlje i biomedicinu u Ministarstvu zdravlja Jelica Krsmanović je navela na desetine godišnjih edukacija za zdravstvene radnike i roditelje.

Generalna direktorica Direktorata za javno zdravlje i biomedicinu u Ministarstvu zdravlja Jelica Krsmanović kazala je da je cilj da se djeluje preventivno, a ne kada se desi epidemija morbila.

Ona je rekla da Ministarstvo nije pokušalo riješiti problem samo ovom mjerom već su sa Institutom za javno zdravlje, domovima zdravlja i međunarodnim partnerima organizovali niz stručnih i preventivnih mjera kako bi se ojačalo povjerenje građana u posljednje tri godine.

Pojasnila je da su neke od mjera bile uvođenje dodatnih termina za vakcinaciju vikendom, bez zakazivanja, sms podsjetnici, pozivanje roditelja koji kasne sa vakcinacijom, brojne kampanje putem medija, organizovanje naučnih tribina...

Ona je na osnovu svega navedenog rekla da i pored značajnog broja preventivnih aktivnosti nije došlo do povećanja obuhvata neophodnog za kolektivni imunitet.

Ali, iznijela je podatke od 1. avgusta do 12. septembra koji govore o povećanju obuhvata vakcinisanih uoči početka školske godine.

Rekla je da je od 1. avgusta do 12. septembra dato 5.113 doza koje sadrže Dpt komponentu, a za sedam prethodnih mjeseci 12.436 doza.

Ohrabruje, tvrdi, napredak i kod prve doze MMR vakcine - od 1. avgusta do 12. septembra dato je 3.668 doza, odnosno dvostruko više nego u prethodnih sedam mjeseci.

Posebno je, pojasnila je, značajan napredak kod djece rođene 2024. godine, jer je obuhvat iznosio 13,2 odsto, a na 12. septembra 33,5 odsto.

Državna sekretarka Ministarstva zdravlja Mirjana Vlahović Andrijašević kazala je da duboko cijeni strahove i brigu roditelja, ali da cilj odredbe nije bio da se dijete isključi i kazni, već je, naprotiv, ustavna i ljudska dužnost utemeljena u članu 68 Ustava Crne Gore - stvoriti sigurno, toplo, bezbjedno okruženje za svako dijete.

Osnovni cilj propisivanja predmetne odredbe, tvrdi ona, je unapređenje zaštite stanovništva od zarazne bolesti, a posebno djece koja ne mogu zbog kontraindikacije da prime vakcinu.

Vlahović Andrijašević je naglasila da se Crna Gora suočava sa ogromnim izazovima u prihvatanju vakcinacije, što je detektovano još od 2014. godine.

Pojasnila je da je došlo do pada obuhvata skoro svim vakcinama i revakcinama iz redovnog programa iako je 11 obavezno.

"Posljednjih godina obuhvat prvom dozom MMR vakcine najniži je u Evropi i među najnižim u svijetu. Osim izrazitog pada među predškolcima, već tri godine oko 15 odsto djece ulazi u školu bez ijedne primljene doze MMR vakcine", kazala je.

Sudija Nikola Mugoša kazao je da je zadatak Ustavnog suda danas da u suštini odmjeri između dva prava - prava na zdravlje i prava na privatni život.

On je podsjetio na član 8 Evropske konvencije o ljudskim pravima.

On je pitao podnosioce inicijative na koji način država, u zemlji gdje prema svim mjerilima postoji jako nizak stepen imunizacije, može zaštititi pravo na život djece koja u potpunosti zavise od vakcinacije odnosno od rezultata kolektivnog imuniteta.

Vesko Pejak iz Alternative rekao je da se djeci šalje poruka da postoje jednaki i jednakiji i upitao da li je to zdravstveni sistem koji želimo.

Opisao je praksu u Švedskoj, gdje obavezna vakcinacija nije uslov za boravak u vrtićima, dok je obuhvat MMR vakcinom iznad 90 odsto.

On je problematizivao to što posljedicu odluke da ne vakciniše dijete ne snosi roditelj, već dijete.

"Zašto se posljedice ne odnose na onoga ko je donio odluku?", pitao je Pejak.

On je kazao da je Ministarstvo zdravlja dijelilo privatne podatke (o vakcinalnom statusu) ustanovama, odnosno vrtićima, koje u svojim statutima nemaju u opisu djelatnosti čuvanje i obradu tih podataka.

Lepa Žunjić iz Udruženja Roditelji je kazala da im je važno da se uzme u obzir kako će se ova situacija odraziti na Crnu Goru i da se uzme u obzir praksa gdje vakcinacija nije obavezna, da bi se vidjelo kako te države grade povjerenje i uspijevaju da im građani vjeruju.

Ona je kazala da je država dužna da štiti zdravlje djece, ali da najbolji interes djeteta nije samo zdravlje i da djeca ne smiju da trpe zbog nesposobnosti odraslih da riješe ovo pitanje.