Prava mjera ili kršenje prava djece

Sudije Ustavnog suda odlučiće za osam dana da li je država smjela da propiše obaveznu vakcinaciju protiv 11 zaraznih bolesti i ograniči nevakcinisanoj djeci pristup vrtićima. Na jučerašnjoj javnoj raspravi postojala je apsolutna saglasnost da je vakcinacija jedno od najznačajnijih istorijskih dostignuća i mjera koja je spasila milione života. Ipak, raspravu su obilježili i oprečni stavovi o tome da li je država iscrpila manje restriktivne mjere kako bi povećala obuhvat vakcinisane djece i zaštitila stanovništvo od obolijevanja, prije nego je uslovila boravak u vrtićima imunizacijom.

U vezi sa tim pitanjem nijesu saglasni ni pravnici. Profesorica prava u penziji prof. dr Nevena Vučković Šahović ocijenila je da suštinu ocjene u vezi sa članom 42 Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti koji propisuje obaveznu vakcinaciju kao uslov za boravak u javnim i privatnim vrtićima čini odgovor na odlučujuće pitanje - da li je to bilo nužno i da li je zakonodavac pokazao da nije postojalo drugo sredstvo, manje restriktivno prema pravima djeteta.

Predstavnice Ministarstva zdravlja, međutim, na javnoj raspravi, tvrdile su da je država bezuspješno organizovala na desetine edukacija godišnje i da je povećanje obuhvata vakcinisanih uslijedilo tek od početka avgusta, uoči polaska djece u vrtiće.

Prevencija zbog katastrofalnog obuhvata

Sudije je zanimalo šta je urađeno po pitanju dosadašnjih aktivnosti u cilju podizanja kolektivnog imuniteta, podzakonskih propisa, komunikacije pedijatara sa roditeljima, mjera iz akcionih planova, uvođenja kompenzacionog fonda, djece sa trajnim kontraindikacijama, a sve kako bi se utvrdilo da li je država ostala u granicama ustavnih ovlašćenja.

Državna sekretarka Ministarstva zdravlja Mirjana Vlahović Andrijašević kazala je da duboko cijeni strahove i brigu roditelja, ali da cilj odredbe nije bio da se dijete isključi i kazni, već je, naprotiv, ustavna i ljudska dužnost utemeljena u članu 68 Ustava Crne Gore - stvoriti sigurno, toplo, bezbjedno okruženje za svako dijete. Generalna direktorica Direktorata za javno zdravlje Jelica Krsmanović kazala je da je cilj da se djeluje preventivno, a ne kada se desi epidemija morbila.

Ona je rekla da Ministarstvo nije pokušalo da riješi problem samo ovom mjerom već su sa Institutom za javno zdravlje, domovima zdravlja i međunarodnim partnerima organizovali niz stručnih i preventivnih mjera kako bi se ojačalo povjerenje građana u posljednje tri godine. Međutim, tvrdi da je tek stupanjem na snagu novog zakona i uoči polaska u vrtiće došlo do rezultata, pa je od 1. avgusta do 12. septembra dato dvostruko više prvih doza MMR vakcine nego u prethodnih sedam mjeseci.

Profesor na Medicinskom fakultetu, epidemiolog Dragan Laušević, juče je objasnio da su morbili najzaraznija bolest i da je osoba zarazna četiri dana prije pojave ospi.

“Morbili nijesu preteška bolest po pitanju smrtnosti, ali daju veliki broj komplikacija i postavlja se pitanje da li da nam na 1.000 oboljelih umre jedno do troje djece kada imamo djelotvornu i razumno bezbjednu vakcinu”, rekao je Laušević.

On je naglasao da su odredbe iznuđena mjera i grubo rečeno krizni menadžment i da se postavlja pitanje da li je odgovorno ukinuti preventivnu mjeru na mjestu gdje se virus može najlakše širiti, u situaciji kada je obuhvat nizak, a već imamo epidemije i slučajeve obolijevanja u regionu.

Predstavnik UNICEF-a, epidemiolog Senad Begić, ocijenio je da su vakcine promijenile tok ljudske istorije, sprečavajući bolest, smrt i trajni invaliditet kod velikog broja ljudi.

Istakao je da je obavezna vakcinacija u Crnoj Gori uvedena 1891. godine.

Begić je rekao da danas rutinska vakcinacija štiti djecu od 11 bolesti i da vakcine moraju proći ispitivanja, te da postoji čitav niz regulatornih tijela koja analiziraju sve dostupne dokaze, a da prije i nakon odobrenja postoje nacionalni i međunarodni mehanizmi praćenja učinkovitosti i neželjenih događaja, što je važno uzeti u obzir. Kazao je da se ne možemo više porediti ni sa susjednim zemljama, jer se Crna Gora sa obuhvatima vakcinisane djece izjednačila sa Jemenom, Madagaskarom, Južnoafričkom Republikom i Gvinejom.

Odgovor će dati test proporcionalnosti

Koordinatorka UNICEF-ovog programa za praćenje prava djeteta Nela Krnić kazala je da to tijelo prepoznaje kao legitiman cilj povećanje obuhvata djece rutinskom imunizacijom, jer je u pitanju jedna od najefikasnijih mjera zdravstvene zaštite i da nemaju posebnih komentara kada je u pitanju član 41 koji propisuje obaveznu vakcinaciju protiv 11 zaraznih bolesti. Međutim, pojasnila je sudiji Nikoli Mugoši stav UNCIEF-a u vezi sa članom 42 koji propisuje da nevakcinisana djeca ne mogu u predškolske ustanove osim u slučaju postojanja medicinske kontraindikacije. Oslanjajući se na test proporcionalnosti, kazala je da smatraju da država treba da iznađe adekvatno, manje restriktivno rješenje koje manje utiče na pravo djeteta da pohađa predškolsko obrazovanje.

Profesorica prava u penziji prof. dr Nevena Vučković Šahović rekla je da iz međunarodnog prava ne proizlazi obaveza države da imunizaciju djece propiše kao zakonsku obavezu, ali i da praksa ESLJP-a potvrđuje da zakonska obaveza imunizacije nije sama po sebi nespojiva sa pravom na poštovanje privatnog života, pod uslovom da ispunjava zahtjeve zakonitosti, legitimnog cilja i proporcionalnosti.

Govoreći o članu 42, rekla je da otvara drugo i uže pravno pitanje - ako je država propisala obavezu vakcinacije da li izvršenje može da se obezbijedi tako što će djetetu uskratiti pristup vaspitanju i obrazovanju.

“Iz presude Vavricka protiv Češke ne može se zaključiti ni da je obavezna vakcinacija nužna u svakoj državi, niti da je svako uslovljavanje pristupa predškolskim ustanovama saglasno sa međunarodnim standardima”, kazala je Vučković Šahović.

Kazala je da je važan test proporcionalnosti i da li je postojalo drugo sredstvo, manje restriktivno prema pravima djeteta, ali i ko nosi teret mjere, a to je upravo dijete.

Nemjerljiv značaj vrtića u razvoju djeteta

Stručnjaci koje je Ustavni sud pozvao na javnu raspravu iscrpno su objasnili koristi i značaj predškolskog obrazovanja i vaspitanja po razvoj djeteta. Sudiju Jovana Jovanovića zanimalo je da li se efekti koji se ostvaruju u vrtićima, a tiču se razvoja djece, mogu ostvariti i u kojoj mjeri u porodici kod roditelja i drugih lica nadležnih da se staraju o njima.

“Najkonciznije ne”, odgovorila je ekspertkinja za razvojnu psihologiju, psihologiju porodice i rani razvoj djece Ivana Mihić.

( Ana Komatina )