Marija Magdalena – pokajnica, svetica i miljenica umjetnosti

Bila je apostolka, prostitutka, pokajnica i Isusova osoba od povjerenja – tako se o Mariji Magdaleni pripovijedalo još od ranog hrišćanstva. Umjetnici od renesanse do baroka, među njima Ticijan, El Greko i Žorž de La Tur, slikali su je u 16. i 17. vijeku kao pokajnicu. Rembrant ju je prikazao kao svjedokinju Hristovog vaskrsenja, dok ju je Maks Bekman, predstavnik nove stvarnosti, 1917. godine naslikao kao grešnicu.

Gotovo stotinu godina kasnije, 2011. otjelotvorila ju je Lejdi Gaga u jednom muzičkom spotu. Dvanaest godina ranije, Doris Dragović je sa pjesmom Marija Magdalena predstavljala Hrvatsku na Pjesmi Evrovizije u Izraelu 1999. godine.

„Marija Magdalena je vjerovatno najslojevitija i najfascinantnija ličnost Biblije, ali i jedna od najzanimljivijih figura u istoriji evropske kulture", kaže Bastijan Eklersi, kustos izložbe „Marija Magdalena: Sin. Pray. Love.” u muzeju Štedel u Frankfurtu. „U istoriji umjetnosti pojavljuje se bezbroj puta.”

Šta znamo o Mariji Magdaleni?

Iz Biblije se o Mariji Magdaleni zna relativno malo, ali ona ima važnu ulogu u Novom zavjetu. Jevanđelja navode da ju je Isus oslobodio sedam demona, da ga je pratila i prisustvovala njegovom raspeću i polaganju u grob. Ujutro u nedjelju Uskrsa otkrila je prazan grob i postala prva svjedokinja Hristovog vaskrsenja. Potom je Isusovim učenicima prenijela vijest o vaskrslom Hristu.

„Tada je nazivaju Apostula Apostulorum, odnosno apostolkom apostola”, objašnjava Bastijan Eklersi. „Time joj u istoriji spasenja pripada centralna uloga.”

Ali tu se priča ne završava. Oko 600. godine papa Grgur Veliki nanio je trajnu štetu slici Marije Magdalene tako što ju je spojio sa još dvije žene koje se pominju u Bibliji: s nepoznatom grešnicom iz Lukinog jevanđelja koja Isusu pere noge i sa Marijom iz Vitanije, koja mu takođe pere noge.

Papa je tvrdio da sedam demona od kojih ju je Isus oslobodio zapravo predstavljaju sedam smrtnih grijehova. Time je presudno uticao na stvaranje slike Marije Magdalene kao pokajničke prostitutke – što Biblija ni na koji način ne potvrđuje.

Navodne mošti Marije Magdalene u Francuskoj

U kasnom srednjem vijeku pojavila se i legenda da je Marija Magdalena zajedno sa Lazarom i grupom svojih saputnica i saputnika ukrcana u čamac i ostavljena na Sredozemnom moru. Uz Božju pomoć navodno je stigla do obale francuske Provanse, gdje je najprije propovijedala, a potom još oko 30 godina živjela u pećini i činila pokoru.

I danas dva francuska mjesta tvrde da čuvaju njene mošti: Vizelaj u Burgundiji i Sen Maksimen-la-Sent-Bom u Provansi.

U 16. vijeku reformacija i humanizam donijeli su promjenu pogleda i protivljenje spajanju tri žene u jednu ličnost. Međutim, tek nakon Drugog vatikanskog koncila, održanog od 1962. do 1965. godine, na kojem su usvojene duboke reforme rimokatoličke liturgije, zvanično je ukinuto poistovjećivanje Marije Magdalene s anonimnom grešnicom.

„To veoma široko polje uloga koje su joj tokom istorije pripisivane i koje su u izvjesnoj suprotnosti jedna s drugom očigledno je iznova posebno privlačilo i izazivalo umjetnike svih epoha i žanrova”, objašnjava Bastijan Eklersi.

Promjena slike zahvaljujući Marijinom jevanđelju

Ponovnim otkrivanjem Marijinog jevanđelja u modernom dobu slika Marije Magdalene ponovo se promijenila. Taj spis, koji nije uvršten u biblijski kanon, prikazuje je kao jednu od Isusovih najbližih osoba od povjerenja i pokrenuo je novu raspravu o njenoj ulozi.

Danas se smatra jednom od najuticajnijih žena ranog hrišćanstva i ključnom figurom feminističke teologije.

„Upravo je posljednjih decenija postala figura s kojom žene mogu da se identifikuju, dakle ženske posmatračice, ali posebno i savremene umjetnice, koje u njoj vide element žene koja sama određuje svoj život”, kaže Eklersi.

Lejdi Gaga otjelotvorila je Mariju Magdalenu 2011. godine u spotu za pjesmu „Judas" – „najuzbudljiviji umjetnički trenutak moje karijere” napisala je tada na Tviteru.

Najnoviji portret na frankfurtskoj izložbi, na kojoj je predstavljeno više od sto prikaza Marije Magdalene, djelo je španske umjetnice Nives Gonzales i završen je 2025. godine. Slika „La sfida” (Izazov) gotovo u potpunosti dekonstruiše tradicionalne atribute koje su umjetnici prethodnih vjekova pripisivali Mariji Magdaleni.

Dok je ranije pokajnički gledala prema nebu, na ovoj slici apostolka samouvjereno gleda odozgo prema posmatraču. Dok joj je kosa ranije slobodno padala niz tijelo i time upućivala na grešnu prošlost, ovdje je pažljivo začešljana i poput šala obavijena oko vrata. A umjesto obilja gole kože, njeno tijelo prekriva debeli crveni pernati kaput.

U rukama učenica drži jednako crvenu, poput krvi, lobanju – vjekovima simbol prolaznosti – koja je ovdje jasnim gestom postala izraz njene moći.

Marija Magdalena je u međuvremenu i zvanično dobila ravnopravan status u Rimokatoličkoj crkvi: papa Franja je 2016. godine njen spomendan, 22. jul, podigao na rang praznika, čime je u Rimokatoličkoj crkvi u liturgijskom i formalnom smislu izjednačena s muškim apostolima.

To vjerovatno nije posljednje poglavlje njene burne biografije.

( Deutsche Welle )