Cecanje

Jedna od najopakijih bolesti crnogorskog društva je hronični nedostatak debate. I kada je riječ o temeljnim, ali i manje važnim pitanjima - debate, javne polemike ili nema ili je svedena na političko-propagandno etiketiranje i čaršijsku imaginaciju, a što je kako god to zvali, najsuštinskija moguća opreka duhu istinskog javnog dijaloga.

Jedna reakcija na najavljeno novogodišnje gostovanje slavne folk dive Cece, možda neočekivano, pokrenulo je, sticajem okolnosti, i neka ozbiljna pitanja. Oglasila se, naime, grupa “mladih umjetnika”, i uprkos ovako uopštenoj nominaciji, postavljena su tu i neka smislena i važna pitanja.

U našem jeziku postoji glagol “cecati” u značenju “ljuljati”. Iako je malo vjerovatno da bi ovakav apel mogao nešto u javnosti ili politici zaljuljati, moglo bi se sa sigurnošću reći da se ovdašnje cecanje nastavlja.

Uzgred - u našoj novijoj istoriji ta nominacija “mladi” (pa kad su još i “lijepi i pametni”) poziva na oprez. U Crnoj Gori je taj termin “mladi” napunjen nevjerovatnim demagoškim iskustvom, zahvaljujući političarima. Svako malo imate ekipe koje se samopreporučuju jer su mladi, kao da je to najjača kvalifikacija na svijetu za politiku.

Zapravo ne znam ko su članovi UMUCG, principijelno, više vjerujem imenima nego skraćenicama. Ipak, što god značilo to “mladi” u njihovoj argumentaciji vidljiva je - zrelost.

Jasno, možete odabrati ironiju na prvu loptu, i mnogi će to učiniti. Ko ste vi, koliko ona prodaje karata, a što je samo varijanta onog čuvenog Staljinovog - Koliko Papa ima divizija), ali, nisam siguran da bi to bio dobar izbor. Jednostavno, ponekad značenje ili istina nisu mjerljivi/iskazivi brojevima...

Pitanje novca koji neka, bilo koja, vlast odvaja (troši) za kulturu, u velikoj mjeri određuje duh i stanje u jednom društvu. Pitanje kakvu kulturu želimo i kakva nam je kultura potrebna nikada nije nevažno. Niti se rješava jeftinim političkim doskočicama.

Kad govorimo o lokalnoj vlasti mora biti jasno što je koncept - savremena kultura ili pučki spektakl, to je nadmetanje koje pokazuje profil jedne zajednice, i uvijek vam je jasan populistički pol. Naime, populisti svih boja se nikada ne zalažu za modernu kulturu - njima je uvijek sve jasno i propisano.

Na koncu, ako je već gospođa Ceca toliko komercijalna, i ako će dovesti hiljade ljudi u Tivat, zar nije logično da se time bavi neko ko to radi na klasičnim tržišnim principima, a ne lokalna vlast. Koja moguće da ima i neke druge obaveze.

Ovdje je potpuno nevažna folk diva. Iako je ona, ne od juče najsjajnija zvijezda pratilja ovdašnje politike, ali prevashodno onih podzemnih prostora, duhovne karamračine, vječita muza ratnih zločinaca... Ni hapšenje u Sablji, tipovanje za otmice, ni to što je “crnogorska” snajka, ništa od toga ovdje nije važno. Bitno je da smo čuli smislen prigovor.

Iz takvog čina rađa se životna, stvarna politika, u najboljem smislu riječi. Ne nadvaravanje, nego promišljanje. I poziv na (bolje) činjenje.

Ali, možete se kladiti ko će zabavljati Tivćane i njihove goste u “najluđoj noći”, kako se to nekada govorilo... Jednako se možete kladiti i na ovo “cecanje” pretužnog saučesnika Mandića.

Ceca je, na određen način i fatum crnogorskog društva.

Sjećam se prvopaprilske šale Vijesti da Ceca dobija crnogorsko državljanstvo, kako je to odjeknulo, svi su povjerovali. Ministar policije bio je presrećan.

Oni, zapravo, i jedni i drugi (i lijevi i desni, i Crnogorci i Srbi, i evropejci i tradicionalisti) izgoreše za Cecom, to je jedina konstanta i prava mjera njihovog svijeta i svjetonazora. I, na žalost, ostaće tako.

Ovako ili onako, hoće se Ceci da bude simbol jednog vremena. Koje je nemoguće bilo kakvom estetskom hirurgijom pretvoriti u - lijepo.

( Balša Brković )