Rat s Iranom sustiže Trampa u UN
Iranski nuklearni program nije ugašen, dok napredovanje Huta i slabljenje povjerenja zalivskih saveznika dodatno otežavaju poziciju Vašingtona
Kada se predsjednik Donald Tramp prije godinu dana obratio Ujedinjenim nacijama, hvalio se američkim bombardovanjem iranskih nuklearnih postrojenja, izvedenim svega nekoliko mjeseci ranije, tvrdeći da je time „sve potpuno uništeno“, te rekao da je uspostavio mir između Izraela i Irana.
Rojters u analizi ocjenjuje da će se Tramp, kada se u utorak vrati pred svjetsku organizaciju, suočiti sa izrazito skeptičnom publikom, sve zabrinutijom zbog šest mjeseci rata između američkih snaga i osnaženog Irana, sve veće regionalne nestabilnosti i nuklearne prijetnje koja, uprkos njegovim tvrdnjama, nije nestala.
Iako je pretrpio teške vojne i ekonomske udarce, Teheran je ostao prkosan, ometajući isporuke nafte kroz Hormuški moreuz, a posljednjih dana je stekao i novu polugu pritiska, pošto njegovi saveznici Huti u Jemenu učvršćuju kontrolu nad ključnim pomorskim prolazom u Crvenom moru, dodatno podižući globalne cijene energenata.
Munjevito napredovanje militanata Huta dovelo je Trampa u sve teži položaj zbog nepopularnog sukoba, zadalo udarac američkom savezniku Saudijskoj Arabiji i razotkrilo ograničenja sposobnosti Vašingtona da zaštiti svoje regionalne partnere.
Većina evropskih i azijskih saveznika je odbila Trampove zahtjeve za pomoć u sukobu koji je započeo bez konsultacija s njima i koji je imao štetne posljedice po njihove ekonomije.
A uz visoke cijene benzina u SAD i nizak rejting, Tramp bi mogao platiti političku cijenu na novembarskim izborima za Kongres na polovini predsjedničkog mandata, kada bi kontrola njegove Republikanske stranke nad Kongresom mogla biti dovedena u pitanje, navodi Rojters.
„Vidimo šta se dešava kada predsjednik pokrene rat po sopstvenom izboru, a da prethodno nije predvidio neželjene posljedice“, rekao je Aron Dejvid Miler, bivši savjetnik za politiku prema Bliskom istoku u republikanskim i demokratskim administracijama.
Prema analizi Rojtersa, Tramp će u govoru na godišnjem okupljanju šefova država i vlada u Njujorku vojnu kampanju, za koju je obećavao da će biti završena za nekoliko nedjelja, vjerovatno ponovo predstaviti kao pobjedu.
Sukob je, međutim, prerastao u napeti zastoj, bez ostvarenja Trampovih ciljeva koji su se mijenjali, dok su istovremeno iscrpljivane zalihe raketa Pentagona.
Iran ga neće tek tako pustiti da se izvuče dok god ima toliko poluga pritiska da mu nanese političku štetu na izborima za Kongres i praktično ga učini nemoćnim do kraja mandata
Trampovi problemi su se samo produbili otkako su borci Huta nadjačali snage jemenske vlade koje podržava Saudijska Arabija, munjevito napredovali duž obale Crvenog mora i zauzeli ostrva na ulazu u moreuz Bab el Mandeb, ključni pomorski koridor, čime je Iran dobio dodatnu mogućnost da ugrozi globalno snabdijevanje naftom.
Odgovarajući na pitanja Rojtersa, visoki zvaničnik Trampove administracije je rekao da su SAD usredsređene na bezbjednosne interese, poput obezbjeđivanja slobode plovidbe u Crvenom moru, „uz istovremeno osnaživanje naših regionalnih partnera da preuzmu vodeću ulogu u upravljanju regionalnim bezbjednosnim izazovima i njihovom rješavanju“.
Sumnje u tvrdnje o nuklearnom programu
Iran je zauzeo tek mali dio Trampovog govora na prošlogodišnjem zasjedanju Generalne skupštine UN.
Ispričao je kako je, tri mjeseca ranije, poslao bombardere B-2 da bace bombe teške oko 13.600 kilograma, koje su „uništile“ kapacitete Teherana za obogaćivanje uranijuma. Međutim, stručnjaci su utvrdili da su napadi samo ozbiljno unazadili taj program.
„Nijedna druga zemlja na svijetu nije mogla da uradi ono što smo mi uradili“, rekao je Tramp.
Američki predsjednik, koji je u kampanji obećavao da će izbjegavati vojno uplitanje u sukobe u inostranstvu, predstavio se i kao mirotvorac, ponavljajući tvrdnje da je okončao sukobe širom svijeta, uključujući 12-dnevni rat između Izraela i Irana 2025. godine, i ponovo insistirao da bi trebalo da dobije Nobelovu nagradu za mir.
Događaji koji su uslijedili u suprotnosti su s tim njegovim izjavama.
Tramp se 28. februara pridružio Izraelu u napadima na Iran, navodeći kao razlog, kako je rekao, neposrednu nuklearnu prijetnju Sjedinjenim Državama. Stručnjaci osporavaju njegovu tvrdnju da je Iran bio nadomak razvoja nuklearnog oružja, dok Teheran odavno negira da nastoji da ga proizvede.
Međutim, analitičari kažu da je Tramp potcijenio otpornost Irana. Uprkos vazdušnim napadima u kojima su ubijeni mnogi visoki iranski zvaničnici, Iran je uzvratio napadima na susjedne zalivske zemlje i američke baze koje se nalaze na njihovoj teritoriji.
Istovremeno, Iran je zadržao zalihe visoko obogaćenog uranijuma, obogaćenog gotovo do nivoa potrebnog za nuklearno oružje, za koje se vjeruje da su zatrpane u američkim napadima u junu 2025. godine.
Portparolka Bijele kuće Ana Keli rekla je da je jedino Tramp „imao hrabrosti“ da se suprotstavi Iranu zbog njegovog nuklearnog programa, da je ostvario sve svoje ciljeve i da iransku ekonomiju teško pogađaju pooštrene sankcije i američka pomorska blokada.
Tramp je, u međuvremenu, odbio molbe Saudijske Arabije za direktnu vojnu intervenciju protiv Huta, koji su prošle godine pristali na prekid vatre sa SAD.
To je, prema riječima analitičara, poljuljalo povjerenje zalivskih država u američke bezbjednosne garancije, nakon što su njihove sumnje već bile pojačane Trampovom odlukom da uđe u rat uprkos njihovom protivljenju. Tramp naredne sedmice planira da se, na marginama zasjedanja UN, sastane sa liderima zalivskih država, objavio je Aksios.
Trampova dilema
Rojters navodi da je Trampova dilema u tome što SAD teško mogu sebi da priušte da Huti zatvore još jedan veliki pomorski koridor, dok on istovremeno oklijeva da pokrene novu, opasnu vojnu misiju u trenutku kada su američke snage već znatno angažovane u borbama protiv Irana.
Američki zvaničnici su se sastali prošlog vikenda s Hutima u Omanu, gdje je ta grupa, prema riječima pet osoba upoznatih s razgovorima, poručila da, iako gađa saudijske brodove, nema namjeru da napada američka plovila.
„SAD očigledno imaju ograničenja kada je riječ o vojnim kapacitetima, ali čak i tako, cijena nečinjenja u ovom slučaju vjerovatno će dodatno pojačati tenzije među saveznicima u Zalivu“, rekao je Džonatan Panikof, bivši zamjenik nacionalnog obavještajnog zvaničnika za Bliski istok.
Rojters piše da je iznenadni povratak Huta kao regionalne prijetnje dodatno zakomplikovao Trampove napore da pronađe izlaz iz sukoba.
Dok rat ulazi u sedmi mjesec, SAD su zaglavljene u ratu iscrpljivanja, a Tramp pokušava da pojača ekonomski pritisak na Teheran.
Tramp, koji je iznosio različite rokove za završetak sukoba, rekao je novinarima u srijedu da smo „nadamo se, pri kraju“.
Međutim, analitičari upozoravaju da će se sukob vjerovatno nastaviti još dugo nakon izbora za Kongres na polovini mandata.
„Iran ga neće tek tako pustiti da se izvuče dok god ima toliko poluga pritiska da mu nanese političku štetu na izborima za Kongres i praktično ga učini nemoćnim do kraja mandata“, napisao je na mreži Iks Bret Erikson, geopolitički analitičar i vodeći partner u kompaniji Obsidian Risk Advisors.
( A.Š. )