Pljevlja imaju „željeznu” ženu
Teodora trči od petnaeste godine, trčala je više kraćih trka, polumaratone i maratone, iza sebe ima sprint i olimpijske triatlon distance, takmičenje u Beogradu prvi je njen polu Ironman Pripreme, kaže apsolventica psihologije, zvuče naporno, ali postanu rutina oko koje se organizuju i druge životne obaveze
U najmanju ruku, nezaboravno iskustvo. Ukratko, tako opisuje svoju prvu trku za titulu “željezne”, Teodora Despotović (23).
Teodora je nedavno u Beogradu završila Half Ironman trku, gdje je bila osma u kategoriji žena od 18 do 24 godine i prva na Državnom prvenstvu Srbije u svojoj kategoriji.
“Ovaj uspjeh ima još veću težinu jer je Teodora prva žena triatlonka iz naših Pljevalja koja je završila ovu tešku trku i ponosno predstavila svoj grad”, objavio je nakon takmičenja njen otac Danko Despotović (52), profesor fizičkog u Gimnaziji “Tanasije Pajatović”.
Half Ironman je triatlon trka, koja obuhvata tri discipline, plivanje 1,9 kilometara, vožnju bicikla 90 kilometara, nakon čega takmičari trče još i polumaraton distancu, odnosno 21,1 kilometar. Teodora je trku zavšila sa vremenom 5:42:07.
“Gledati te kako ostvaruješ svoje snove, sa kolikom disciplinom i srcem ideš kroz život, najljepši je osjećaj na svijetu. Posebno su nam srce i duša puni kada vidimo kakvu je fenomenalnu podršku imala od svog društva”, napisao je nakon trke Teodorin otac Danko.
Toga dana, na stazi su bili i on i supruga Snežana:
“U porodici smo podrška jedni drugima i uglavnom idemo zajedno na trke... Supruga Snežana je najveća podrška i logistika”, kaže on i podsjeća da i svaka priprema trke zahtijeva dosta odricanja, dobre organizacije u odnosu na poslovne i privatne obaveze.
Ni Teodroa ne krije emocije zbog podrške koju je imala na stazi:
“Doći na startnu liniju plivačkog segmenta i vidjeti koliko ljudi je došlo da podrži ono što je tebi važno i nešto što si neprestano spremao od početka godine, zaista tjera suze na oči. Podrška je uvijek bila i ostaće neizostavan dio našeg takmičarskog iskustva. Sa porodicom i prijateljima koji su tu za vas, kako kroz čitav trenažni proces tako i kao učesniku na trci, događaj dobija jednu čitavu novu dimenziju. Javlja se neki novi vid energije koja vas gura do cilja bez obzira na fizički i psihički bol kroz koji neminovno prolazite”, kaže ona za “Vijesti”.
Teodora trči od petnaeste godine, a počela je nakon što je njen otac istrčao prvi polumaraton u Podgorici. Uz njega, ispričao je on u jednom ranijem intervjuu, počela je da učestvuje na trkama od pet, sedam i 10 kilometara.
Već sa 16, Teodora je istrčala i svoj prvi polumaraton, u Beogradu. Tu trku istrčali su zajedno, otac i kćerka. Lani su zajedno, isto u Beogradu, trčali i njen prvi maraton, trku na 42 kilometra. U međuvremenu, istrčala je još dva. Onda se desio triatlon.
“Kako se trčanjem bavim od svoje petnaeste godine, tako su vremenom interesovanja počela da rastu i sa trčanja kraćih distanci vremenom sam došla do istrčana tri maratona. U tom procesu sam upoznala i stekla veliki broj poznanstava i prijatelja koji su se i sami bavili triatlonom kao disciplinom. Gledajući njih, činilo mi se zanimljivim oprobati se u nekom novom vidu izazova koji sada ne podrazumijeva samo trčanje već dvije za mene u potpunosti nepoznate kategorije”, kaže.
Teodora je apsolventica na psihologiji (klinički smjer) na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, pa je život u tom gradu olakšao i treninge:
“Kako posljednjih pet godina živim i studiram u Beogradu uslovi za pripreme su definitivno bili povoljniji nego kada sam veći dio svog vremena provodila u Pljevljima”.
Za Half Ironman, trku koju je nedavno završila u Beogradu, pripremala se intenzivno oko šest mjeseci i te pripreme, kaže, bile su izuzetno interesantne i dinamične.
“Podrazumijevaju tri treninga plivanja sedmično, kao i tri biciklistička treninga i tri trkačka treninga, uz obavezan odlazak u teretanu. Raspored je takav da su česti dani sa po dva treninga dnevno. Zvuči naporno, ali u nekom momentu postane rutina iz koje ne želite da izađete i oko koje organizujete sve svoje ostale životne obaveze”.
Dodaje i da je ovaj Ironman u Beogradu samo jedna od triatlonskih disciplina koja je kruna njenog ovogodišnjeg trenažnog procesa.
“Pored te, učestvovala sam i na sprint i olimpijskoj distanci koje su nešto kraće, ali je svaka od njih bila zanimljiva i izazovna na svoj način”.
Nakon završetka osnovnih studija, Teodora planira da upiše i master, a nastavlja i sa takmičenjima i triatlonom.
Triatlon pripreme nastaviće početkom sljedeće godine, a u decembru, u Valensiji, trči još jedan maraton sa ocem Dankom.
Primjer kod kuće, u školi i gradu
Danko Despotović, Teodorin otac, istrčao je više od sedam maratona, triput toliko i više polumaratona, brdskih (trail) trka, u junu ove godine uspješno je završio ultramaratonsku trku na Dolomitima, Lavaredo Ultra Trail, dužine 120 kilometara, lani je u Sloveniji završio ultra Trail Vipava trku na 170 kilometara, trčao je i mnoge i druge kraće distance, na 110, 75, 50 kilometara.
Član je Planinarsko-sportskog kluba “Vitor”. Kao profesor fizičkog, Danko se trudi da živi predmet koji predaje, da ličnim primjerom, u porodici, školi i u gradu bude inspiracija nekim mladim naraštajima.
Kaže, u školi je isti kao i na trkama:
“Dajem čitavog sebe, organizujući sa kolegom u školi vannastavne aktivnosti kroz koje se trudimo da dodatno animiramo djecu na sportske aktivnosti. Inače me moja škola podržava u mojim trkačkim aktivnostima”, kaže.
Primjećuje i da se u Pljevljima, kad su u pitanju rekreativci, sportski život u posljednjih nekoliko godina mijenja nabolje:
“Vìše je ljudi koji se bave trčanjem, planinarenjem i trenizima u teretani. Već je vidno veći broj ljudi koji trče na gradskom stadionu i trim stazi, pogotovo u ljetnjem periodu”.
( Damira Kalač )