Slobodna i zadovoljna, ali samo "do određenih godina": Skrivena granica single positivity trenda
Rad objavljen u časopisu Sociological Research Online zasnovan je na dubinskim razgovorima sa 19 heteroseksualnih žena u Velikoj Britaniji, starosti od 21 do 52 godine
Poruke da žena ne treba da pristane na lošu vezu samo da ne bi bila sama postale su važan dio savremene kulture. Međutim, novo kvalitativno istraživanje ukazuje na zanimljivu protivrječnost: društvo sve lakše slavi samostalnost mlađe žene, ali tu istu odluku kasnije ponovo počinje da preispituje.
Rad objavljen u časopisu Sociological Research Online zasnovan je na dubinskim razgovorima sa 19 heteroseksualnih žena u Velikoj Britaniji, starosti od 21 do 52 godine. Učesnice su samoću često opisivale kao vrijeme slobode, ličnog razvoja i odbijanja da se "skrasi" po svaku cijenu. Ipak, njihove priče pokazuju da prihvatanje nije jednako u svim životnim fazama.
U dvadesetim godinama samostalnost se često predstavlja kao uzbudljiva etapa: putovanja, karijera, prijateljstva i upoznavanje sebe. Kako žena ulazi u kasne tridesete, četrdesete ili pedesete, ista okolina može početi da njeno zadovoljstvo tumači kao odbrambeni stav, privremenu pauzu ili dokaz da „još nije pronašla pravog“. Dakle, stara norma para ne nestaje; samo se pomjera rok do kojeg je samački život društveno poželjan.
Tu se javlja još jedan pritisak. Single positivity naizgled govori da je žena već dovoljna, ali ponekad istovremeno zahtijeva da stalno radi na sebi, bude srećna, njegovana, produktivna i spremna za neku buduću vezu. Samostalnost tada postaje novi projekat dokazivanja, umjesto običnog legitimnog načina života koji može imati i dobre i teške dane.
Važno je ne pretvoriti nalaze u univerzalnu presudu. Uzorak je mali i nedovoljno raznolik, a kvalitativna studija opisuje iskustva i obrasce, ne mjeri koliko su oni česti u cijeloj populaciji. Ipak, ona otvara korisno pitanje: zašto se zadovoljstvo žene bez partnera tako često prihvata samo kao privremena stanica?
Zdraviji stav nije ni romantizovanje samoće ni proglašavanje veze jedinim pravim ciljem. Pitanje „kada ćeš se skrasiti“ može se zamijeniti iskrenijim interesovanjem za to kako osoba zaista živi. Partnerstvo ima vrijednost kada život čini boljim, a samački status ne mora da bude problem koji traži objašnjenje ili popravku.
Članak pripremljen uz podršku AI alata.
( Vijesti online )