Ivana Španović za "Vijesti": Sportistkinje treba da budu uzori, ne samo atrakcija

Iza nje su brojne medalje sa svjetskih i evropskih prvenstava, olimpijsko odličje i brojna individualna priznanja... Srpska skakačica udalj Ivana Španović, međutim, posljednjih godina sve više razmišlja i o onome što nadilazi rezultat - kako se sportisti predstavljaju, kakav primjer daju mladima i šta dolazi kada se karijera približi kraju.

Jedna od najboljih atletičarki svoje generacije sada je dio tima koji je pokrenuo globalnu kampanju “Podizanje prečke” (Raising the Bar), usmjerenu na borbu protiv objektivizacije žena u sportu.

U razgovoru za “Vijesti”, tokom boravka u Podgorici, gdje je bila jedna od govornica na konferenciji platforme Connectuj.me, Španović je govorila o načinu na koji se sportistkinje prikazuju u medijima, svom putu od treninga na parketu do svjetskog vrha, ali i životu nakon profesionalne karijere.

KAMERA NE SMIJE DA JURI NEPRIJATNOST

Kampanja “Podizanje prečke” nastala je kao odgovor na sve prisutniju praksu u televizijskim prenosima u kojima se fokus, umjesto na sportske rezultate, prebacuje na žensko tijelo.

- I sama sam u sportu i znam kako stvari funkcionišu, a sa druge strane, i kada nisam na takmičenjima, ja sam gledalac.

- Jasno mi je da određeni sportovi i discipline nose atraktivnost, danas je sve ekstremno, dostupno i sve se podrazumijeva. Međutim, prosto postoje neke stvari koje moraju da zadrže dozu profesionalizma i racionalne, normalne mjere. Čini mi se da se stvari otimaju kontroli samo zato što se nameće potreba da nešto po svaku cijenu bude drugačije - kaže Ivana, koja se u posljednje vrijeme takmiči u troskoku.

Španović jasno postavlja granicu kada je u pitanju publika kojoj se vrhunski sportisti obraćaju.

- Dio publike koji gleda sport samo zbog ženskog tijela - to nije naša ciljana grupa. To nisu osobe na koje mi želimo da utičemo izvodeći performanse na najvećem nivou.

Umjesto da se, kako kaže, u prvi plan stave rezultati i pomjeranje granica, pažnja se ponekad usmjerava na nešto sasvim drugo.

- Umjesto da se validiraju rezultati i pomjeranje ljudskih granica, to se stavlja u drugi plan, dok kamera praktično juri sportiste i snima ih iz uglova koji izazivaju neprijatnost. U trenutku kada treba da radiš svoj posao na stazi, ti se fokusiraš na to, ali u podsvijesti razmišljaš gdje je kamera, da li je u redu da čučneš, da se tako okrenuta skidaš... Sve se malo otelo kontroli i vrijeme je da se vrati u normalu.

UZOR, NE SAMO ATRAKCIJA

Za Španović bi sport prije svega trebalo da bude prostor u kojem mladi pronalaze uzore.

- Mnogo djece se širom svijeta bavi atletikom, ali mislim da ljudi na kraju nisu željni senzacionalizma već uzora - vrhunskih sportista sa kojima djeca mogu da se poistovjete i na stazi i van nje.

Društvene mreže vidi kao jedan od načina da se ta slika približi publici.

- Tu vidim i ljepotu društvenih mreža, iako nisam njihov fan. Toje kanal gdje izbliza možeš da vidiš kako neko živi, kako se odnosi prema obavezama i da to nekome bude vjetar u leđa.

Jedna od najuspješnijih atletičarki u istoriji Dijamantske lige, sa pet osvojenih titula, ističe da se sistem vrijednosti u atletici značajno promijenio u odnosu na period od prije desetak ili 15 godina, kada je aktuelna bila Zlatna liga.

Pravila se mijenjaju u pokušaju da atletika postane atraktivnija, ali Španović smatra da se jedna od najvažnijih prednosti sportiste gradi mnogo ranije - u uslovima u kojima odrasta i trenira.

OD PARKETA DO SVJETSKOG VRHA

- Kada sam krenula da treniram, nisam imala ni stazu ni halu. Dovijali smo se, trenirala sam na parketu poslije rukometaša i košarkaša. Kada sam kao juniorka postala svjetska prvakinja i završila srednju školu, morala sam da presiječem: da li da odem u Ameriku, gdje bih imala i školovanje i vrhunske uslove, ili da uradim nešto ovdje.

Odluka je pala na ostanak i selidbu u Novi Sad, gdje je počela dugogodišnju saradnju sa trenerom Goranom Obradovićem.

- U njemu sam jedino vidjela nekoga ko može da razvija i sebe kao trenera i mene kao sportistu, da se dopunjujemo. Prepoznaš tu neku svoju crtu u drugim ljudima, prepoznaš da je neko kompetentan, sposoban i dosljedan.

Za Španović, upravo iskustvo odrastanja i rada u težim uslovima može postati prednost kada dođe trenutak u kojem treba izdržati pritisak vrhunskog sporta.

- Na kraju, situacija pojedinca je upravo ta da sam gradiš put na način na koji možeš da izdržiš i tempo i dužinu. Ta snaga koju imaš unutar sebe, jer znaš na čemu si i iz kakvih uslova sve izgradio, daje ti prednost. Neko ko dolazi iz lagodnog života i sredine u datom momentu kada nastupi “glad” za uspjehom - jednostavno nema šanse protiv tebe.

Danas je, dodaje, situacija u atletici mnogo bolja i srećna je što je bila dio promjena koje su se dogodile.

- Odavno više nikome ništa ne moram da dokazujem.

Atletika je za Španović i porodično nasljeđe. Njena majka je takođe bila atletičarka, a Ivana kaže da je samo nastavila tamo gdje je ona stala. Svjesna je, međutim, da je stigla do samog vrha i kaže da se ne plaši trenutka kada će završiti karijeru.

- Zbog uspjeha koje sam ostvarila riješila sam i pitanje egzistencije, što je veliko rasterećenje za moju porodicu. Ja sam vrhunac dostigla, meni je to jasno i sa time sam u redu. Bilo kog momenta, ako se neko jutro probudim i kažem da više ne osjećam želju da ovo radim - ja ću da prestanem.

Ključ dugog trajanja na vrhunskom nivou vidi i u odnosu sa ljudima sa kojima svakodnevno radi.

- Vrijeme koje provodim sa svojim timom i trenerom razvilo je odnos koji je nešto između roditelja i kćerke i dvoje najboljih prijatelja. Zbog tog načina funkcionisanja ja sa radošću odlazim na svaki trening.

Povjerenje, kaže, omogućava joj da bude potpuno svoja.

- To je osoba pored koje mogu da budem u potpunosti svoja, a to je oslobađajući osjećaj - kada znaš da šta god ti želiš, taj drugi osjeća i podržava. Nema nikakve prisile. Odavno ja ne moram ništa i ne moram nikome da se dokazujem - rekla je Ivana Španović.

Novi poziv - sportska psihologija

Tranzicija sa sportske staze u život nakon profesionalne karijere za mnoge sportiste može biti teška. Ivana Španović je, međutim, vidi kao prirodan slijed događaja.

- Ne plašim se kraja sportske karijere. Jedna stvar se završi, druga vrata se otvore. Sigurno ću ostati u sportu na neki način, možda kao mentor.

Jedna od njenih velikih želja je da se nakon karijere posveti sportskoj psihologiji.

- Velika želja mi je da završim sportsku psihologiju. To je izuzetno važan segment o kojem se malo priča i malo radi na našim prostorima. Sa velikim iskustvom koje imam iza sebe i koje može da se prenese i pomogne drugima, to će sigurno biti jedan od mojih budućih poziva - rekla je Španović.

Marija je sjajna osoba, dobar čovjek i veliki borac

Razgovor sa Ivanom Španović nije mogao da prođe bez pominjanja najbolje crnogorske atletičarke Marije Vuković.

Naša rekorderka u skoku uvis svojevremeno je trenirala u istoj grupi sa Španović, pod vođstvom Gorana Obradovića, a dvije atletičarke veže odnos koji traje godinama.

- Maki... Marija je sjajna osoba, dobar čovjek i veliki borac - kaže Španović uz osmijeh.

- Ona je i trenirala kod mene u grupi, radili smo sa istim trenerom i zaista je doživljavam kao svoju. Oba puta, i u Minhenu i sada u Birmingemu, radovala sam se njenim uspjesima iz sveg srca - zaključila je Španović.

( Dušan Cicmil )