Niko nije osuđen za veličanje zločina: Negiranje genocida i ratnih zločina svega dvaput završilo na sudu za 11 godina

Od 2015. godine do danas, u Crnoj Gori niko nije pravosnažano osuđen za negiranje genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina, a u tom periodu sudije su odlučivale u svega dva takva predmeta.

To proizlazi iz podataka koje su “Vijestima” dostavili iz Sudskog savjeta, odgovarajući na pitanje koliko je osoba pravosnažno osuđeno na osnovu odredbi iz člana 370 stava 2 Krivičnog zakonika (KZ) - javnog odobravanja, negiranja postojanja ili značajnog umanjivanja težine genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina.

“Prema podacima dostupnim kroz PRIS (Pravosudni informacioni sistem), koje su kolege iz IKT-a mogle naći kroz evidenciju, u periodu od 2015. do danas, u radu su bila dva predmeta za krivično djelo iz člana 370 stav 2 Krivičnog zakonika Crne Gore. Od navedenih predmeta, jedan je pravosnažno riješen oslobađajućom presudom, dok nema pravosnažno osuđenih lica za navedeno krivično djelo”, piše u odgovoru redakciji.

Talas veličanja ratnih zločina(ca) pokrenula je krajem avgusta smrt bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske Ratka Mladića, kog je Haški tribunal proglasio krivim za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja u Bosni i Hercegovini (BiH). Njega su slavili i crnogorski političari, kao i jedan dio ovdašnjeg sveštenstva Srpske pravoslavne crkve, dok je šef parlamenta Andrija Mandić saopštio da je povodom Mladićeve smrti uputio telegram saučešća, zbog čega će se 24. septembra odlučivati o njegovoj smjeni s funkcije.

Zbog veličanja Mladića, podgoričko Više državno tužilaštvo formiralo je predmet protiv mitropolita budimljansko-nikšićkog Metodija zbog krivičnog djela izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje. On je 28. avgusta u Pivskom manastiru kazao da je narod u Mladiću “prepoznao sve one divne i svete odlike srpskih ratnika i vitezova”.

Ulje na vatru dolili su potpredsjednik Vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj i njegov partijski drug, potpredsjednik parlamenta Nikola Camaj (obojica iz Albanskog foruma), koji su relativizovali prvostepenu osuđujuću presudu bivšim čelnicima Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) zbog ratnih zločina, nazvavši je, između ostalog, sramnom.

Murić: Imamo li zakone

Advokat Velija Murić kazao je “Vijestima” da je činjenica da se riječi izgovorene s visokih adresa, svetovnih i crkvenih, u širokim narodnim masama primaju bez posebnog kritičkog suda, te da bi pravosudne institucije bile dužne da s posebnim senzibilitetom pristupe u tim slučajevima, oslanjanjući se na činjenice i rezolucije koje su već donijete.

“To se graniči s onim krivičnim djelom raspirivanje nacionalne i vjerske mržnje... To su pojmovi koji se dodiruju na neki način, ali posljedice su bukvalno iste. Zašto aktuelna vlast ovako pristupa procesuiranju tih krivičnih dijela? To je zasebno pitanje o kom treba govoriti, ali što dalje od politike. Međutim, ne možemo da budemo imuni od politike jer ona sve kreira - od onoga što će domaćica spremiti za ručak, sve do najviših nivoa”, naveo je on.

Na pitanje da li smatra da su se stekli uslovi da se KZ precizira i unaprijedi kako bi bilo više osuđujućih presuda, Murić je odgovorio da je i najgori zakon bolji nego da ga uopšte nema, ali da, isto tako, kad zakon postoji a ne primjenjuje se, isto je kao da ga i nema.

Sagovornik je kazao da se u Crnoj Gori još nisu stekli pravi uslovi da se društvo kroz krivični progon suoči s prošlošću.

“U Crnoj Gori još nemamo zakon o lustraciji. Taj zakon, ako bi bio donijet, rješio bi mnoga pitanja - na političkoj sceni bi napravio nešto što bi značilo korak naprijed u smislu demokratskog poimanja stvarnosti. Nema još izgleda da će se nešto spektakularno desiti, pa zato vidimo skoro masovno negiranje genocida, ratnih zločina, veličanja ljudi koji su osuđeni...”, ocijenio je on.

Govoreći o odluci Specijalizovanih vijeća u Hagu, koja su Hašima Tačija, Jakupa Krasnićija, Kadrija Veseljija i Redžepa Seljimija proglasila krivim za ratne zločine, izrekavši im kazne zatvora od 13 do 25 godina, Murić je podsjetio da je u pitanju još nepravosnažna odluka, te da bi to trebalo da znaju “i oni koji je osporavaju i oni koji joj aplaudiraju”.

“Tako da moramo biti obazrivi da ne manipulišemo ni žrtvama, ni pravnim pitanjima koja nisu dobila definitivni sudski epilog”, dodao je.

Izmjene KZ-a nakon mišljenja Brisela

Iz Ministarstva pravde “Vijestima” su početkom septembra kazali da se tek nakon praćenja primjene postojećih i predloženih odredbi KZ-a, stručne procjene nadležne radne grupe i konsultacija s Evropskom komisijom (EK) može ocijeniti postoji li potreba da se u taj propis unese krivično djelo kojim se zabranjuje slavljenje ratnih zločinaca.

Iz opozicionog Evropskog saveza bili su najavili da će predložiti izmjene KZ-a kojima će se jasno i nedvosmisleno propisati da javno veličanje lica pravosnažno osuđenih za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine predstavlja krivično djelo.

Korak dalje otišli su iz vladajuće Bošnjačke stranke (BS), jer su sredinom mjeseca predložili da se amandmanom na izmjene KZ-a propiše da će se onaj ko javno veliča, glorifikuje, opravdava ili na drugi način afirmativno predstavlja osobu pravosnažno osuđenu za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin, ili takvu osobu predstavlja kao heroja, uzor, oslobodioca, branioca ili moralni autoritet, ili ga na drugi način opravdava - kazniti zatvorom od šest mjeseci do pet godina.

Ipak, BS je povukao taj amandman jer se čeka mišljenje EK.

Tomović: Nedostatak zrelosti

Advokat Dalibor Tomović rekao je “Vijestima” da se, ako se gleda širi kontekst, mali broj predmeta i nedostatak pravosnažnih osuda može posmatrati kroz prizmu prilika u kojima se živjelo.

“Dugo je na ovim prostorima društvena klima bila takva da je svako veličao svoje, dok su se tuđe žrtve i odgovornost sopstvene strane često ignorisali ili umanjivali”, ocijenio je on.

Tomović je rekao da zbog svih bolnih i teških dešavanja na prostoru bivše Jugoslavije, crnogorsko društvo jednostavno nije bilo dovoljno zrelo da se na pravi način, kroz pravosudni sistem i opšti konsenzus, suoči s tim osjetljivim pitanjima.

( Balša Rudović )