Više od treninga: Kako podgorički centar osnažuje osobe sa invaliditetom
"U početku je bilo nekih nedumica kako će sve to izgledati, kakva će biti ekipa, da li će to biti održivo, međutim kada smo održali taj prvi sastanak gdje smo se upoznali, bilo je jasno da se radi o pravoj stvari", kazao je polaznik Dragan Tepapčević
Trening nije samo pitanje mišića i fizičke snage. Za osobe sa invaliditetom, odlazak u teretanu može biti i važan korak ka većem samopouzdanju, samostalnosti i uključivanju u društvo. U Podgorici već nekoliko mjeseci postoji mjesto gdje su treninzi prilagođeni upravo njihovim potrebama, a ono što je počelo kao ideja, danas okuplja sve više polaznika.
Za Dragana Tepapčevića, koji živi s cerebralnom paralizom i koristi kolica, prije nekoliko mjeseci počelo je nešto što je dugo želio – redovni treninzi prilagođeni njegovim mogućnostima.
"U početku je bilo nekih nedumica kako će sve to izgledati, kakva će biti ekipa, da li će to biti održivo, međutim kada smo održali taj prvi sastanak gdje smo se upoznali, bilo je jasno da se radi o pravoj stvari", kazao je polaznik Dragan Tepapčević.
I nije jedini kome je ovaj trening otvorio prostor da pomjeri sopstvene granice. Milojka, koja ima oštećenje vida, došla je da proba
"Napreci su se vidjeli već posle dva, tri treninga, ali posle nekoliko mjeseci to je mnogo bolje. Primjećujem da sam mnogo nekako i opuštenija i stabilnija i da bolje koordinišajem pokretima. Da mi je baš lako lijepo, da sam nekako zadovoljna, ispunjena, da nešto činim što je jako lijepo i zdravo na kraju krajeva", rekla je Milojka Tmušić.
Njihov napredak danas prati Bogdan koji je i sam dobro upoznao prepreke s kojima se osobe s invaliditetom svakodnevno suočavaju
"Ideja sama došla iz neke moje, da kažemo, životne priče. Bolujem od mišićne distrofije, da kažemo, preživio sam to što sam preživio. Doktori su mi rekli da ću biti mrtav do svoje 15. godine, međutim, imam 29 godina, tako da smo malo premašali tu brojku, što ga tiče, a inače, radim sa djecom s smetnjom u razvoju, generalno, osam godina. I onda smo došli na ideju da volimo besplatne treninge za osobe s invaliditetom i već nekih četiri mjeseca, pet, u stvari, sad će biti, kako da držimo časove ovdje", rekao je trenere Bogdan Pavlović.
Upravo kontinuitet, prilagođavanje i podrška ono su što ovaj trening čini drugačijim. Svaka vježba prilagođava se mogućnostima osobe, a cilj nije da svi rade isto, već da svako dobije priliku da napreduje.
"Prije svega je psihička, da kažemo, igra u pitanju, tu je i taj mentalni dio koji oni moraju sami da prevraziđu, prije svega. Tu smo mi da im pomognemo na neki način, da ih malo poguramo. A to se prvo najviše i primijete, prije svega. Znači, primijete se da su psihički mnogo više bolji, stabilniji, motivisani i imaju, vidim, čak su mi neki rekli, kao ja jedva čekam da se ustanem ujutro da obavljam svoje obaveze", rekao je Pavlović.
Upravo se to vidi I u samoj sali.
"Nekako svi se osjećamo lakše, poletnije, onako to utiče vjerovatno i ne samo na fizičko zdravlje, već i na psihičko i nekako smo svi rasterećeni", rekao je Tepapčević.
"Treniramo, to je na prvo mjestu, ali isto tako nađemo vremena i za šalu, za druženje, za opuštanje, prije i poslije treninga, tako da onako je baš lijepa i pozitivna atmosfera", istakla je Tmušić.
I zato je poruka jednostavna. Nije potrebno napraviti veliki korak. Nekada je dovoljno samo doći I pokušati.
"Ovim dokazujemo i suprotno, da baš i možemo samo kada želimo, kada hoćemo, da možemo da budemo uspješni i u sportu kao i u drugim nekim aktivnostima", Tmušić.
( Divna Marković Vuksanović )