Cojić: Diskusije u Kotoru oblikovaće svjetsko vazduhoplovstvo u narednim decenijama

Od 12. do 15. oktobra Kotor će biti jedna od ključnih tačaka svjetskog vazduhoplovstva. U Crnu Goru dolaze predstavnici vodećih međunarodnih vazduhoplovnih institucija, regulatora i industrije kako bi na prvom globalnom simpozijumu posvećenom tehnologijama na kojima počiva savremena vazdušna plovidba i frekventnom spektru pod nazivom “ICAO Air Navigation World 2026 - Communications, Navigation, Surveillance and Spectrum Symposium (CNSS)” razgovarali o tehnologijama i odlukama koje će oblikovati budućnost vazdušne plovidbe. Simpozijum zajednički organizuju ICAO, specijalizovana agencija Ujedinjenih nacija za civilno vazduhoplovstvo i IFATSEA, Međunarodna federacija inženjera i tehničara za sigurnost vazdušne plovidbe i to će biti prvi globalni ICAO događaj ovog tipa.

Zašto se ovakav globalni skup održava upravo sada, zbog čega je za njegovo prvo izdanje izabrana Crna Gora i šta dolazak vrha svjetske vazduhoplovne struke znači za našu zemlju, u ime organizatora govori Nikola Cojić, član Izvršnog odbora IFATSEA.

ICAO postoji skoro osam decenija a tek sada, prvi put u svojoj istoriji, organizuje globalni CNSS simpozijum. Zašto se potreba za ovakvim skupom javila u ovom trenutku i koje teme će biti prioitet?

Cojić: Vazduhoplovstvo je danas u jednom od najzanimljivijih perioda razvoja. Imamo tehnologije koje nam omogućavaju da letimo preciznije, bolje koristimo vazdušni prostor, razmjenjujemo informacije gotovo trenutno i donosimo kvalitetnije odluke na zemlji i u vazduhu. Ono što je prije deset ili petnaest godina bilo na nivou ideje, danas je dio operativne primjene. I upravo tu je odgovor na pitanje zašto se ovaj simpozijum organizuje tek sada. Tehnologija je dosegla nivo na kojem više nije dovoljno posmatrati pojedinačna rješenja. Možete imati izuzetno napredan avion, vrhunski navigacioni sistem ili savremenu kontrolu letenja, ali njihov puni potencijal ostvarujete tek kada funkcionišu zajedno, po zajedničkim standardima, bilo da je avion iznad Crne Gore, Francuske, Singapura ili Atlantika. Zato sljedeći veliki korak nije samo razvoj novih tehnologija, već njihova sve veća integracija i usklađenost na globalnom nivou, a upravo oko toga je koncipiran i program predstojećeg simpozijuma u Kotoru. Govorićemo o komunikacijama, satelitskoj navigaciji i nadzoru vazdušnog prostora, zaštiti radio-frekvencijskog spektra, otpornosti, digitalizaciji i automatizaciji. A sve te teme vode ka istom pitanju - kako tehnološki napredak pretočiti u standarde i rješenja za veću otpornost, digitalizaciju i automatizaciju koja bi mogla da se primjenjuju širom svijeta.

Za putnike se sve ovo svodi na vrlo konkretne stvari – siguran i pouzdan let bez kašnjenja, što manje nepotrebnog vremena u vazduhu i postojanje sistema koji funkcioniše i kada se pojavi problem. Upravo zato značaj ovih tema prepoznaju i ekonomisti, stručnjaci za zaštitu životne sredine, donosioci odluka i oni koji planiraju saobraćajnu i digitalnu infrastrukturu. Vazduhoplovce ne treba ni pominjati, jer su za njih ovo pitanja koja će direktno oblikovati način na koji će obavljati svoje poslove u narednim decenijama. Zato ICAO za isti sto dovodi države, struku i industriju, jer će odluke koje donosimo danas oblikovati vazduhoplovstvo u decenijama koje dolaze. CNSS 2026 stoga neće biti samo razgovor o budućnosti, već o konkretnim koracima koje moramo napraviti da bismo za nju bili spremni.

Savremena avijacija nikada nije bila tehnološki naprednija, ali istovremeno zavisi od sve većeg broja međusobno povezanih sistema. Kako se u takvom okruženju gradi otpornost vazdušne plovidbe i šta ona danas podrazumijeva?

Cojić: Otpornost je oduvijek bila jedan od temelja vazduhoplovstva, a danas o njoj moramo razmišljati mnogo šire. Satelitska navigacija, komunikacione mreže, nadzor i razmjena podataka više nijesu odvojeni svjetovi. Međusobno se dopunjuju i omogućavaju da se vazdušnim saobraćajem upravlja preciznije i efikasnije nego ikada. Zato nije dovoljno posmatrati pouzdanost svakog sistema zasebno, već se moramo fokusirati na otpornost cjeline. Već prilikom razvoja novih rješenja vodimo računa o više nivoa zaštite, komplementarnim tehnologijama, jasnim procedurama i, jednako važno, stručnim ljudima koji razumiju kako svi ti elementi funkcionišu zajedno i šta raditi ukoliko taj sistem prestane da funkcioniše. U struci to nazivamo resilience by design - otpornost se ne dodaje sistemu naknadno, već se u njega ugrađuje od samog početka. Upravo taj princip jedna je od centralnih tema događaja, a satelitska navigacija možda najbolje pokazuje kako izgleda u praksi. Ona je vazduhoplovstvu donijela izuzetnu preciznost i efikasnost, a naredni korak je da te prednosti dodatno osnažimo kroz razvoj komplementarnih rješenja. Jer tehnološki napredak u vazduhoplovstvu nije samo pitanje novih mogućnosti, već i pitanje kako te mogućnosti ugrađujemo u cjelinu sistema i obezbjeđujemo njihov kontinuitet. I tu je, po mom mišljenju, suština. Otpornost nije kočnica inovacijama. Ona nam daje sigurnu osnovu da idemo dalje. Vazduhoplovstvo će biti sve digitalnije, povezanije i automatizovanije, a naš zadatak je da sa svakim novim tehnološkim iskorakom raste i pouzdanost sistema koji na toj tehnologiji gradimo. Jer budućnost vazduhoplovstva ne zavisi samo od toga koliko ćemo inovacija razviti, već koliko ćemo dobro znati da ih povežemo u sistem kojem možemo vjerovati.

Smatrate li da je veći izazov budućnosti razviti novu tehnologiju, ili postići globalni dogovor o tome kako i kada je uvesti u operativnu primjenu?

Cojić: U vazduhoplovstvu nije dovoljno da nešto dobro funkcioniše u jednoj državi, kod jednog proizvođača ili u okviru jednog pružaoca usluga. Mora da funkcioniše jednako pouzdano i usklađeno gdje god avion leti. A za to je potreban dogovor mnogo šireg kruga aktera. Tako ICAO definiše međunarodni okvir, države ga prenose u svoje sisteme, industrija razvija tehnologiju, pružaoci usluga je uvode u operativno okruženje, a stručnjaci moraju biti spremni da njome upravljaju i održavaju je. Ako se ti procesi odvijaju različitim tempom i bez dovoljno koordinacije, ne dobijamo puni potencijal tehnologije. Upravo zato CNSS 2026 stavlja snažan akcenat i na usklađivanje standarda, rokova i zajedničkih pravaca razvoja, kako bi se smanjila regionalna fragmentacija i omogućila globalna interoperabilnost. Zato smatram da će naredni veliki iskorak u vazduhoplovstvu biti podjednako organizacioni koliko i tehnološki. Inovaciju možemo razviti u jednoj kompaniji ali da bi ona postala dio globalnog vazduhoplovstva, moramo postići da hiljade različitih sistema širom svijeta govore istim tehnološkim jezikom. Tu je vrijednost globalnog dogovora i upravo zato su skupovi poput ovoga važni.

Biće riječi i o profesiji inženjera i tehničara u kontroli letenja, odnosno ljudima zaduženim za sigurnost vazdušne plovidbe. Kako se sa sve većim i tehnološkim napretkom mijenja uloga čovjeka, odnosno kakvog stručnjaka će zahtijevati avijacija budućnosti?

Cojić: Automatizacija kao i upotreba vještačke inteligencije ne umanjuje značaj čovjeka u vazdušnoj plovidbi, već podiže nivo znanja koje se od njega očekuje. Što sistemi postaju napredniji, to je važnije da iza njih stoje stručnjaci koji razumiju način na koji čitav sistem funkcioniše. Stoga i agenda predstojećeg simpozijuma posebno otvara pitanje novih kompetencija, kontinuirane obuke i budućnosti ATSEP profesije (vazduhoplovno-tehničko osoblje za bezbjednost vazdušne plovidbe). Stručjak mora da ima širu sliku. Mora da razumije svoju oblast do detalja, ali istovremeno da razumije kako je ona povezana sa svim ostalim djelovima vazdušne plovidbe. Jedna od najvažnijih osobina savremenog stručnjaka iz ove oblasti jeste sposobnost da stalno uči i usavršava se. U ovoj industriji više nije realno očekivati da znanje stečeno na početku karijere bude dovoljno za narednih trideset godina. Tehnologija se mijenja mnogo brže, a sa njom se moraju razvijati i naše kompetencije. Dakle, što je više automatizacije, čovjek nije manje važan. Naprotiv, njegova odgovornost prelazi sa izvršavanja pojedinačnih zadataka na razumijevanje i upravljanje sve složenijim sistemom. Avijaciji budućnosti neće biti potreban samo dobar poznavalac tehnologije, već osoba koji razumije sistem kao cjelinu, kontinuirano nadograđuje svoje znanje i zna da donese kvalitetnu stručnu odluku onda kada je ona potrebna.

Šta organizacija događaja ovog nivoa znači za domaću vazduhoplovnu struku, ali i za Crnu Goru?

Cojić: Događaj ovakvog nivoa ne dovodite u neku zemlju samo zbog lokacije. Potrebni su ljudi, kredibilitet, međunarodne veze i sposobnost da okupite institucije i industriju oko zajedničkog cilja. Činjenica da će prvi globalni ICAO CNSS simpozijum biti održan u Crnoj Gori veliko je priznanje, ali i velika odgovornost. Za kontrolu letenja vrijednost je ogromna, ali i svi oni koji rade u crnogorskom vazduhoplovstvu imaće praktično “kod kuće” priliku da razgovaraju sa najboljim stručnjacima iz cijelog svijeta, regulatorima i kompanijama koje razvijaju standarde i tehnologije o kojima smo govorili. To znači neposrednu razmjenu znanja, nove profesionalne veze i mogućnost da naši stručnjaci budu aktivni učesnici donošenja odluka u međunarodnoj zajednici. Ali mislim da značaj ide i dalje od vazduhoplovstva. Crna Gora ovim dobija priliku da se međunarodnoj javnosti predstavi ne samo kao atraktivna destinacija, već kao zemlja koja ozbiljno shvata sigurnost vazdušne plovidbe. To je važan doprinos našem turizmu ali i formira sliku o Crnoj Gori kao državi koja ima kapacitet da bude mjesto ozbiljnog globalnog dijaloga.

Šta mora da se dogodi nakon 15. oktobra da biste mogli da kažete - prvi globalni ICAO CNSS simpozijum zaista je napravio razliku?

Cojić: Dobar simpozijum nije onaj sa kojeg učesnici odu samo sa novim informacijama, već onaj poslije kojeg počnu da se donose bolje odluke i pokreću konkretni procesi. Volio bih da iz Kotora izađemo sa jasnijim zajedničkim pravcem - gdje želimo da budu komunikacije, navigacija, nadzor i upravljanje frekvencijskim spektrom u narednim godinama. Šta su prioriteti i gdje je potrebno ubrzati standardizaciju i primjenu novih rješenja. I naš program je upravo tako koncipiran, ne samo da pokaže šta tehnologija danas omogućava, već da otvori pitanja implementacije, zajedničkih standarda i narednih koraka. Ako se diskusije iz Kotora nastave kroz konkretne projekte, standarde i saradnju institucija i industrije, onda ćemo znati da smo napravili razliku. Bitno je da ovaj istorijski događaj u Kotoru ne ostane samo mjesto na kojem se razgovaralo o budućnosti vazduhoplovstva, već mjesto sa kojeg je dio te budućnosti počeo da se oblikuje.

( ICAO )

( Promo sadržaj )