Nalazi pokazuju da glorifikacija Mladića nije ostala na marginama društvenih mreža: "U njoj su učestvovali nosioci državnih i lokalnih funkcija, partijski funkcioneri, predstavnici vjerskih struktura, rukovodioci javnih ustanova i drugi javni akteri. Pratila su je organizovana okupljanja, transparenti i grafiti u više crnogorskih gradova, uključujući i poruke otvorene mržnje."
Nasuprot rasprostranjenosti pojave, dodaju iz CGO-a, institucionalni odgovor bio je neujednačen.
"Crna Gora kroz član 370 Krivičnog zakonika ima pravni okvir za postupanje u slučajevima javnog odobravanja, negiranja ili značajnog umanjivanja težine pravosnažno utvrđenih ratnih zločina, kada su ispunjeni zakonski elementi. Međutim, reakcija institucija bila je najbrža prema grupama na ulici, sporija prema nosiocima javnih funkcija, a izostala je kod nosilaca najviših funkcija. Dosadašnja poznata postupanja završavala su u prekršajnoj, a ne krivičnoj ravni. Time se proizvodi opasna percepcija da granice dopuštenog ne određuje samo zakon, već i politička pozicija aktera", poručuje Vuljaj.
Dodaje da analiza ukazuje i na izostanak jasnog političkog standarda na vrhu izvršne vlasti: "Premijer Milojko Spajić nije se lično oglasio ni povodom saučešća koje je predsjednik Skupštine Andrija Mandić uputio porodici Mladića, niti povodom kontinuiranog veličanja Mladića u Crnoj Gori. Predsjednik države Jakov Milatović jasnije je osudio glorifikaciju, ali bez postupanja prema svom savjetniku Nebojši Vuksanoviću, koji je podržao jednu od glorifikujućih objava Mladiću."
Posebna vrijednost analize je, kako kažu iz CGO-a, što glorifikaciju ne posmatra samo kao niz pojedinačnih incidenata, već identifikuje "tri strategije relativizacije zla".
"Prva je zamjena pravne činjenice identitetskom pripadnošću, kroz 'sud naroda', 'sud istorije' i osporavanje kredibiliteta međunarodnih sudova. Druga je heroizacija kroz vojni i vjerski rječnik, gdje 'general', 'vitez' ili 'mučenik' potiskuju činjenicu pravosnažne osude. Treća je predstavljanje zločina kao nužne odbrane sopstvenog naroda, čime se sudski utvrđene činjenice podređuju narativu kolektivne ugroženosti."
Publikacija donosi i konkretne preporuke, kaže Vuljaj.
"Vladi Crne Gore preporučuje se uspostavljanje jasnog standarda javne odgovornosti imenovanih i postavljenih funkcionera koji relativizuju pravosnažno utvrđene ratne zločine ili glorifikuju njihove počinioce. Državnom tužilaštvu preporučuje se da svaki prijavljeni slučaj procjenjuje individualno i dosljedno, bez obzira na funkciju aktera, i javnost informiše o ishodima. Lokalne samouprave treba da obezbijede brzo postupanje prema sadržajima na javnim površinama koji mogu predstavljati govor mržnje ili glorifikaciju ratnih zločinaca, dok obrazovne institucije treba da osnaže nastavu o ratovima 90-ih, tranzicionoj pravdi i pravosnažno utvrđenim činjenicama", piše u saopštenju.
Analize se, podsjećaju iz CGO-a, objavljuje i uoči sjutrašnjeg glasanja u Skupštini o inicijativi za razrješenje predsjednika parlamenta Andrije Mandića. CGO u publikaciji ocjenjuje da javno iskazivanje saučešća porodici pravosnažno osuđenog za genocid, sa pozicije predsjednika Skupštine, predstavlja pitanje političke odgovornosti.
"Skupštinsko izjašnjavanje pokazaće kakav standard političke odgovornosti poslanici uspostavljaju u odnosu na postupanje nosilaca jedne od najviših državnih funkcija. Bilo bi veoma važno da poslanici stave demokratske vrijednosti ispred dnevno političke partijske matematike, a nesumnjivo je da će se to procjenjivati i u institucijama EU i državama članicama EU", rekla je Vuljaj.
Smrt Ratka Mladića, kako kažu iz CGO-a, nije otvorila novi problem u Crnoj Gori, samo je učinila vidljivijim stari: raskorak između pravosnažno utvrđenih činjenica, formalnih obaveza države i političke spremnosti da se one dosljedno brane. Kada institucije na glorifikaciju ratnih zločinaca reaguju različito u zavisnosti od toga ko govori, pitanje više nije samo odnos prema prošlosti, već kvalitet vladavine prava danas, poručuje Vuljaj.
"Cilj preporuka je doprinos dosljednoj primjeni zakona, principu da odgovornost raste sa javnom funkcijom i kulturi sjećanja u kojoj odnos prema pravosnažno utvrđenim činjenicama ne zavisi od nacionalne ili partijske pripadnosti", piše u saopštenju.