Šnabel pokušala da pomiri Njemačku i ECB

Odluka Izabel Šnabel da prije isteka mandata napusti Evropsku centralnu banku (ECB) i pređe u Međunarodni monetarni fond (MMF) stavlja tačku na sedmogodišnji pokušaj da se tradicionalni njemački monetarni konzervativizam pomiri sa ulogom ECB-a u suočavanju sa krizama - institucije u čijem je osnivanju Njemačka učestvovala i čije je sjedište u Frankfurtu.

Njen odlazak dolazi u trenutku kada se ECB priprema da se suoči sa inflacijom podstaknutom novim energetskim šokom, dok širom Evrope jačaju stranke sa krajnjih djelova političkog spektra, koristeći zabrinutost građana zbog troškova života.

Šnabel je treći uzastopni predstavnik Njemačke u Izvršnom odboru ECB-a koji odlazi prije isteka mandata. Bivši glavni ekonomista Otmar Ising, koji je otišao 2006. godine, bio je posljednji Nijemac u vrhu ECB-a koji je odradio puni mandat.

Ona je dijelila tradicionalnu njemačku odbojnost prema visokoj inflaciji. Bila je među prvim kreatorima politike ECB-a koji su 2022. prepoznali da će rast cijena poslije ruske invazije na Ukrajinu biti dugotrajan i zalagala se za povećanje kamatnih stopa.

Za razliku od svojih prethodnika Jirgena Štarka i Sabine Lautenšleger, koji su otišli nakon sukoba sa ECB-om dok se ta institucija udaljavala od tradicionalne njemačke monetarne ortodoksije, mandat Izabel Šnabel obilježilo je nastojanje da Njemačku približi načinu razmišljanja ECB-a usmjerenom na interese eurozone u cjelini.

Štark je podnio ostavku 2011. godine zbog odluke ECB-a da tokom dužničke krize kupuje državne obveznice visoko zaduženih članica eurozone.

Šnabel je, nasuprot tome, postala jedna od vodećih zagovornica takvih instrumenata za borbu protiv kriza, tvrdeći da su intervencije na tržištima državnih obveznica neophodne kako bi se spriječila finansijska fragmentacija i, u krajnjem, zaštitila zajednička valuta.

„Naša posvećenost euru je naš instrument protiv fragmentacije“, rekla je Šnabel 2022. godine. „Ta posvećenost nema granica. A činjenica da smo i ranije intervenisali kada je bilo potrebno potvrđuje tu posvećenost.“

Te izjave, koje su otvorile put da ECB u ljeto te godine najavi novi program kupovine obveznica, koji do danas nije korišćen, podsjetile su na obećanje tadašnjeg predsjednika ECB-a Marija Dragija dato deceniju ranije da će učiniti „sve što je potrebno“ kako bi sačuvao euro.

Takav stav je predstavljao jasno odstupanje od tradicije Bundesbanke, zasnovane na sklonosti ka visokim kamatnim stopama i strogoj odvojenosti monetarne i fiskalne politike, koja je poslužila kao prvobitni model za ECB kada je ta institucija osnovana u Frankfurtu.

I njemačka centralna banka je u međuvremenu ublažila pristup, otkako je socijaldemokrata Joahim Nagel zamijenio konzervativca Jensa Vajdmana, koji se 2012. protivio Dragijevom planu za spas eura.

Ipak, ne smatraju svi da je taj zaokret bio koristan za Njemačku.

Robin Bruks, viši saradnik Instituta Brukings, smatra da je Berlin imenovanjem Šnabel i Nagela u ECB izabrao „pogrešne Njemce“ i da je njihova podrška kupovini obveznica dala dodatne argumente evroskeptičnoj stranci Alternativa za Njemačku (AfD).

„Činjenica da Njemačka subvencioniše visoko zadužene zemlje objektivno je pogrešna, a AfD to prepoznaje kao važno političko pitanje“, napisao je Bruks ove sedmice na svom blogu.

AfD, koji je ovog mjeseca osvojio najviše glasova u dvije njemačke savezne pokrajine, povremeno je zagovarao ideju izlaska Njemačke iz eurozone, iako je u posljednje vrijeme veći naglasak stavljao na svoju antiimigracionu politiku.

Većina etabliranih ekonomista, međutim, smatra da je Šnabel pomogla da se poprave često napeti odnosi Njemačke sa ECB-om, nakon godina neslaganja oko monetarne politike.

„Šnabel je očigledno poboljšala ugled Njemačke u ECB-u i u krugovima oko te institucije, napuštajući dobro poznati dogmatski pristup većine svojih njemačkih prethodnika u Upravnom savjetu, koji je često izazivao zazor“, rekao je Karsten Bžeški, globalni direktor ING-a za makroekonomska istraživanja.

( Rojters, A.Š. )