Crnoj Gori za cirkularnu ekonomiju treba promjena svijesti i načina djelovanja

Cirkularna ekonomija nikako ne počinje kada se otpad odlaže na deponiju, već u trenutku kada nastaje projektna ideja, a da bi zaživjela u Crnoj Gori potrebna je promjena svijest i drugačiji način djelovanja države, kompanija, potrošača i akademske zajednice.

To je poruka sa panel diskusije “Cirkularna ekonomija: Od otpada do resursa” u okviru konferencije „Održivo liderstvo: Od odluke do uticaja“, koju su organizovale Vijesti.

Danilo Veljić iz Odjeljenja za poslove upravljanja otpadom i hemikalijama u Agenciji za zaštitu životne sredine kazao je da je najveći jaz između onoga što je propisano u normativnom dijelu i spajanja sistema da bude funkcionalan. „Napravili smo značajan pomak u normativnom dijelu. Donijeli smo novi Zakon o upravljanju otpadom, koji je pretrpio promjene prošli mjesec. Prošle godine je donesen Državni plan upravljanja otpadom za period od 2025. do 2029. godine koji predstavlja prelazak sa linearne na cirkularnu ekonomiju. Donijeli smo i krovnu uredbu za proširenu odgovornost proizvođača, uredbe za električni, elektronski otpad. Naredna uredba koja bi trebalo da se donese je za ambalažni otpad“, kazao je Veljić, prenosi PR Centar.

Siguran je da sistem ne može da funkcioniše, ako sve u lancu ne funkcioniše, ali smatra da proširena odgovornost treba da pokrene cijeli sistem.

FILTERI ZA VODU NE MORAJU ZAVRŠITI KAO OTPAD

Osnivačica i direktorka firme L-DEMA i koncepta Vodolija Nina Bulatović, kazala je da je kroz deset godina poslovanja na tržištu najveći fokus djelovanja bio na optimizaciji vode za piće.

“Na crnogorsko tržište smo doveli njemački brend Brita, sisteme za filtraciju vode i kroz te proizvode smo promovisali benefite same filtracije i popularizaciju upotrebe javnih česmi u odnosu na kupovinu vode u plastičnoj ambalaži jednokratne upotrebe. U brojkama bi to značilo da je mali tim ljudi za godinu poslovanja uspio da plasiranjem održivih rješenja zamijeni upotrebu od milion i 90 hiljada boca, preračunato u ambalaži od pola litra”, ispričala je Bulatović.

Dodala je da se svi Brita proizvodi potpuno uklapaju u principe cirkularne ekonomije u smislu da su namijenjeni za dugoročnu, višenamjensku upotrebu i mogu se reciklirati.

“Filteri za vodu ne završavaju kao otpad nakon što se istroše već imamo lijepu saradnju sa klijentima i kolegama, pa te istrošene filtere vraćamo i pripremamo ih za izvoz u Njemačku gdje se potpuno recikliraju i vraćaju na upotrebu na svjetskom tržištu”, objasnila je Bulatović.

A njihov korak dalje, kako je kazala, su tehnologije za otpad od hrane, čiji je cilj da otpad pretvore u resurs.

“Cirkularnost u Crnoj Gori još nije obavezna, već dobrovoljna, ali za mene i za moj tim je to potpuno smislen i logičan izbor”, jasna je Bulatović.

Kao najveći potencijal za cirkularnu ekonomiju prepoznala je povezivanje turizma i poljoprivrede.

“I to na način da se otpad koji se stvara u ugostiteljstvu i turizmu smanji i preradi u sirovinu koja će da se vrati zemljištu i poljoprivrednim djelatnostima i na taj način napravi krug. Vremenom, lokalna poljoprivreda treba da bude najveći oslonac i podrška turizmu”, ukazala je Bulatović.

SVAKA PRIVREDNA GRANA TREBA DA IDE U PRAVCU CIRKULARNOSTI

Viša stručnjakinja za ambalažu, istraživanje i razvoj u HiPP Verena Jost, vjeruje da svaka privredna grana treba da ide u pravcu cirkularnosti.

“Ako hoćemo da budemo održivi moramo vrlo pažljivo da uspostavljamo ravnotežu između stvari koje su bespogovorne i onih sa kojima možemo da uradimo inovacije i promjene. Uvijek odlučujemo od slučaja do slučaja. U posljednjoj deceniji smo radili na smanjenju težine materijala i dizajnu tako da budu više podložni cirkularnosti i reciklaži. Sve se svodi na unapređenje cirkularnosti do kvaliteta koji zadovoljava standarde za hranu”, objasnila je Jost.

Jasna je da cirkularnost funkcioniše samo ako su joj svi posvećeni.

“Na nivou domaćinstva je nekada neophodno da imate odvojene kante za plastiku, staklo. I to treba sprovesti na nivou domaćinstava. Svi treba da budu uključeni. Ukoliko svi to radimo istom brzinom onda su promjene moguće”, zaključak je Jost.

TREBA DA NASTOJIMO DA ŠTO VIŠE RESURSA SAČUVAMO

Redovna profesorica na Ekonomskom fakultetu Univerziteta Crne Gore Ana Lalević Filipović, smatra da je važno postaviti pitanje šta se posmatra troškom kada se govori o linearnom i cirkularnom modelu.

“Ako pod troškom u linearnom modelu podrazumijevamo samo ono što kompanija direktno plaća za nabavku materijala, resursa, isplatu zarada onda se linearni model može učiniti jeftinijim. Međutim, iscrpljivanje prirodnih resursa, zagađenje koje stvara proizvodnja je često ono što ostaje izvan tradicionalne ekonomske računice. Linearni model se čini jeftinijim jer ne uključuje stvarne posljedice u cijenu koju mi plaćamo”, istakla je Lalević Filipović.

Pojasnila je da cirkularni model na početku može zahtijevati značajna ulaganja, ali njegova logika je da se jednom stvoreni resursi, odnosno proizvodi što duže zadrže.

“Treba da nastojimo da što je moguće više resursa sačuvamo i da razmišljamo koji je to model koji će nam omogućiti da sačuvamo više vrijednosti resursa”, jasna je Lalević Filipović.

NIJE BITNO ŠTA SMO IZGRADILI, VEĆ JE VAŽNO KOJU VRIJEDNOST TI RESURSI NOSE

Direktor za ESG u Luštici Development Veselin Popović, rekao je da Luštica Bay od početka teži da se razvija kao održivi projekat, kao destinacija kojoj će stanovnici i gosti da se vraćaju, a koja neće da negativno utiče na identitet.

“Što se tiče smanjenja otpada i cirkularne ekonomije, nastojimo da kroz fazu dizajna koristimo materijale koji imaju duži vijek trajanja, kojima u nekoj kasnijoj fazi možemo dati novu vrijednost i na taj način potvrditi viziju koju od starta slijedimo. Nije bitno šta smo izgradili, već je važno koju vrijednost ti resursi nose onima kojima smo to ponudili i generacijama koje dolaze poslije nas”, kazao je Popović.

Dodao je da otpad tretiraju kao resurs.

Konferenciju „Održivo liderstvo: Od odluke do uticaja“ organizovale su Vijesti, uz podršku Ministarstva energetike i rudarstva, Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, Media Development Investment Fund-a (MDIF), MK Grupe i Menzies Aviationa.

Partneri projekta su Eko-fond, Nacionalna turistička organizacija Crne Gore, NLB Banka AD Podgorica, Jugopetrol, Coca-Cola HBC Crna Gora, Sistem-mne, L-dema, HiPP, Nu Energy, CROSS-REIS i Boka Verde.

( Biljana Matijašević )