Mafijaške privatizacije pojele decenije: "Ulcinju potreban drugačiji razvojni kurs, koji neće samo tretirati turizam"

Bivši radnici nekoliko privatizovanih ulcinjskih preduzeća i hotela i nakon više od dvije decenije od kada su ona rasprodata u kontroverznim i krajnje sumnjivim transakcijama, čekaju isplatu zaostalih dugovanja po osnovu neizmirenih zarada i doprinosa ali mnogi od njih danas nijesu među živim.

To je u razgovoru za “Vijesti” kazao povjerenik Unije slobodnih sindikata za Ulcinj Aslan Zeneli.

“To je katstrofalan pokazatelj nemarnog odnosa države i poslodavaca prema zakonima definisanim pravima radnika. To je i nedostatak empatije za potrebe ljudi koji su u tim kolektivima proveli cijeli život, ali nisu dočekali satisfakciju i pravdu”, kazao je Zeneli.

Podsjetio je da se radnicima bivšeg GP “Primorje” duguje oko 420 hiljada eura i da će oni naplatiti ta potraživanja od prodaje imovine nakon završenog postupka likvidacije, koji je u toku.

“Ali je pitanje kad. Trećina skoro više nije među živima. Očekivali su da će za proliveni znoj koji su ostavili tamo dobiti zaslužene plate. To samo potvrđuje da se nije imalo osjećaja za radnike i njihova prava, ali ni za pošto-zašto kupljenu državnu imovinu. Nije to slučaj samo sa “Primorjem” nego sa svim bivšim državnim firmama u gradu”, kazao je Zeneli koji je u sindikalnim organizacijama grada već 30 godina dok je istovremeno cijelo vrijeme bio i predsjednik sindikata GP “Primorje”.

Naveo je da je javnosti poznato da bivši radnici Solane “Bajo Sekulić” AD u stečaju potražuju oko 900 hiljada eura na račun neizmirenih plata i doprinosa te da bi o rješavanju tog problema uskoro trebalo da odlučuju poslanici.

Tvrdi da se ni “Agroulcinj” nije u potpunosti odužio bivšim zaposlenim a da velike probleme imaju i bivši radnici hotela “Otrant”.

“Sindikat “Otranta” nije u Uniji, ali se radnici žale. Njima su zaplijenili radne kjnižice, bili su na sudu... Gdje to ima”, kazao je.

Ocijenio je da je u procesu privatizacije početkom ovog vijeka Ulcinj najgore prošao u cijeloj Crnoj Gori.

“Znam kako su u toj mafijaškoj privatizaciji prošli Cetinje, Nikšić i drugi gradovi ali to je ovdje bilo pustošenje. Ostali smo bez Solane, “Primorja”, “Agroulcinja”, “Ultepa”, hotela “Galeb”... Kupili su ih nečiji rođaci, kumovi i prijatelji koje je interesovao samo biznis i profit. Ne mogu da se sjetim nijednog tkz. strateškog partnera iz perioda privatizacije a da je razvio firmu koju je kupio”, naveo je i podsjetio “da je Solana sa 15 miliona kvadrata kupljena za 800 hiljada eura i to hartijama od vrijednosti, a da su u “Primorju” akcije za strateškog kupca sa 96 eura odjednom pale na 9,6 eura”.

“I danas, poslije toliko godina samo tražimo da nam vrate zarađeno, naše. A šta da kažem djeci onih iz Solane, “Primorja” ili “Agroulcinja” kojih više nema, kada me pitaju za to”, kazao je.

Govoreći o problemima sa kojim se sučava Unija, istakao je nepostojanje sindikata u privatnim firmama.

“U privatnim firmama nema sindikalnih organizacija, posebno u trgovinama. Po zakonu svakako nije obavezujuće, ali je zabrinjavajuće jer se radnici plaše otkaza, a vlasnike baš briga. Nedavno sam pitao jednog od njih zašto mu firma koja tako dobro posluje i ima zvučno ime ne samo u zemlji nego i u regionu, nema sindikat. Odgovrio mi je: “Šta će mi sindikat”. Tako se manje više svi oni odnose prema tom pitanju i tako smo i došli u situaciju da zaposleni zbog neke nepravde nema kome da se požali”, istakao je.

Osvrćući se na trenutnu situaciju u gradu, ocijenio je da su Ulcinju potrebni novi hotelski kapaciteti i drugačiji razvojni kurs, koji neće samo tretirati turizam.

“U Ulcinju je prije sezone bilo 1,7 hiljada nezaposlenih. Izgradnjom recimo “Galeba” i “Jadrana” ta cifra bi bila znatno niža, ali ja nemam informacije zašto se ti hoteli ne grade iako radove “počinju” skoro svake godine. Takođe, vlasti moraju razmisliti o poljoprivredi kao potencijalnoj razvojnoj grani koja bi, budući da ima sve uslove za to, mogla značajno doprinijeti kvalitetnijem pozicioniranju grada na turističkoj mapi Evrope i svijeta. Posebno iz razloga što ne možemo svi da se bavimo turizmom a imamo resurse za razvoj poljoprivrede, posebno u zaleđu, koje ima malo koja opština”, naveo je Zeneli.

Ocijenio je da bi razvojem poljoprivrede, Ulcinj dobio širu lepezu ponude i mogao da postane privlačan za visokoplatežnu klijentelu.

“Poljoprivrednike treba motivisati da obrađuju svoja imanja, a to bi dovelo i do novih poslova i zapošljavanja”, naglasio je.

Naveo je i hronični problem nedostatka sezonske radne snage.

“To je izražen problem jer su poslodavci prinuđeni da angažuju radnike iz država regiona, što iziskuje i veće troškove. Naravno, u pitanju su naporni i zahtjevni poslovi, kojih se lokalno stanovništvo teško prihvata”, ocijenio je Zeneli.

On je pozdravio novu odluku Vlade o povećanju zarada od januara naredne godine.

“Potrebno je spriječiti moguće inflatorne udare, ali u svakom slučaju odluka je pozitivna i ohrabrujuća za radnike. Prijatno sam iznenađen jer mene kao sindikalca ineresuje položaj radnika, da je on što bolji. To se ovom odlukom postiže, a ko će nabaviti novac za to, nije moj posao”, kazao je, navodeći da je premijer Milojko Spajić na sastanku u aprilu takvu odluku indirektno nagovijestio.

“Na naš zahtjev da obračunska vrijednost koeficijenta bude povćana sa 90 na 100 eura, kazao je da je saglasan i da bi je trebalo povećati. “Ali ne na sto eura, malo je, treba više”, rekao nam je tada. Mislili smo da je u pitanju neka premijerova igra, ali sad vidimo da je ozbiljno mislio”, kazao je Zeneli.

( Samir Adrović )