Kiparski novinar o atmosferi u Podgorici: Zavidimo i ljubomorni smo na ono što smo vidjeli u Crnoj Gori
"Kada smo poveli 1:0, očekivano, vladalo je razočarenje, ali niko nije odustao. Navijači su nastavili da pjevaju i guraju svoje igrače", piše između ostalog u tekstu kiparskog kolege Tomasa Francisa
Euforija, jako dobro ispunjen stadion, dobra predstava crnogorske fudbalske reprezentacije - nešto što odavno nismo vidjeli u Podgorici. Kao šlag na torti stigla je i važna pobjeda nad Kiprom (2:1) na startu nove etape u Ligi nacija.
Ono što je možda još važnije od same pobjede jeste što se ponovo probudila nada da "hrabri sokoli" mogu do velikog takmičenja. Vidjelo se to po tribinama stadiona pod Goricom koje su 90 i kusur minuta disale kao jedan i gurale ekipu Mirka Vučinića do preokreta i velike pobjede.
Odavno nije bilo takve kohezije navijača, igrača i stručnog štaba na našem najvećem stadionu, a nisu na to ostali imuni ni Kiprani. Tomas Francis, novinar tamošnjeg portala "Kerkida", u svom tekstu i izvještaju sa meča bio je oduševljen onim što je vidio u Podgorici.
"Oko osam hiljada ljudi je bilo na tribinama i podržavalo Crnu Goru na svaki mogući način. Pjesme, parole, glasovi od prvog do posljednjeg minuta. Publika nije prestajala da daje ritam tokom cijele utakmice. Čak i kada stvari nisu išle kako su željele. Kada smo poveli 1:0, očekivano, vladalo je razočarenje, ali niko nije odustao. Navijači su nastavili da pjevaju i guraju svoje igrače. Vjerovali su i kada je stiglo izjednačenje stadion se ponovo zapalio. Tribine su opet "proključale", dale ekipi dodatni vjetar u leđa i pružale podršku do posljednjeg minuta. Sve do 2:1 i pobjede Crne Gore", piše na početku Francisovog teksta.
Posebno se kiparskom kolegi svidjelo to što crnogorski navijači nisu došli jer su "hrabri sokoli" igrali protiv nekog velikog tima ili neke svjetske zvijezde već da podrže svoju ekipu od početka do kraja susreta.
"To je slika na kojoj im, mora se priznati, zavidimo. Ne zato što je Crna Gora tim koji je imao puno uspjeha. Baš suprotno, kao i Kipar nikada nisu učestvovali na velikom takmičenju. Međutim, navijači su bili tu za svoju zemlju i nisu došli zato što je Crna Gora igrala protiv nekog velikana ili da vide Jamala ili Halanda! Došli su na stadion da stanu uz svoj nacionalni tim kao pravi odani navijači. Nisu čekali rezultat da bi se oglasili, nisu čekali gol da bi zapjevali. Bili su tu da podrže svoj tim".
U posljednjem dijelu teksta Francis žali zbog toga što na Kipru toga nema godinama unazad.
"Tu dolazimo do poređenja koje je teško izbjeći. Kipar je tu sliku izgubio u posljednjim godinama. Masovno prisustvo ljudi na tribinama, organizovano navijanje i pjevanje je nešto što rijetko gledamo. Juče u Crnoj Gori smo to sve vidjeli protiv nas i da - ljubomorni smo. Zato što fudbal nacionalnog tima nije samo vezan za igrače, trenere i rezultat. To je veza tima sa navijačima. I juče u Podgorici je ta veza bila živa", zaključio je kiparski novinar.
( A.Ž. )